Gž Ovr-33/2025-2 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-33/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ovrhovoditeljice SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, Andrije Hebranga 1, protiv ovršenika ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], 16 [adresa], Australija, kojeg zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, Strossmayerova 51, radi ovrhe na plaći/mirovini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-182/2024-6 od 21. listopada 2024., dana 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o j e

I. Uvažava se žalba ovršenika ĆM kao osnovana, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-182/2024-6 od 21. listopada 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je ovršeniku da ovrhovoditeljicama namiri tražbinu u iznosu od 1.115,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2017. pa do isplate, u roku 8 dana od dostave rješenja, a ukoliko ovršenik ne postupi na navedeni način, određuje se ovrha na plaći, odnosno mirovini ovršenika radi naplate tog iznosa (toč. I. izreke) te je ovrhovoditelju odmjeren trošak u iznosu od 226,16 eura (toč. II. izreke).

2. Protiv toga rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 197. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ). Ističe i da ovrhovoditelj nije dostavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje Općinskog suda u Vukovaru polovni broj R1- 174/2015 od 23. svibnja 2017. Također, osporava i odmjereni trošak ovrhovoditelju u iznosu od 226,16 eura. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, odnosno obustaviti ovaj postupak uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Prije svega, napominje se da je neosnovan žalbeni navod ovršenika o tome da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe jer ovršna isprava nema iskazanu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti. Suprotno žalbenom navodu ovršenika, ovršna isprava postala je pravomoćna 4. kolovoza 2017., a što proizlazi iz potvrde na listu 7 spisa. Međutim, kako u ovršnoj ispravi nije određen paricijski rok, taj rok sukladno odredbi čl. 29. st. 3. OZ-a određuje sud rješenjem o ovrsi. Stoga, u tom slučaju ovršnost sudske odluke nastupa tek ako ovršenik u roku koji mu je odredio sud u rješenju o ovrsi ne ispuni ovrhovoditeljevu tražbinu. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je predložio, a sud je takav prijedlog za ovrhu prihvatio, da se ovršeniku naloži da u roku od 8 dana ispuni tražbinu iz ovršne isprave. Stoga, suprotno žalbenom navodu ovršenika, u konkretnom slučaju nije niti mogla biti iskazana potvrda ovršnosti na ovršnoj ispravi prije donošenja ovdje pobijanog rješenja.

5. Međutim, odredbom čl. 197. st. 1. OZ propisano je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja, a što se primjenom čl. 203. OZ-a na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu i na drugim novčanim sredstvima, dakle i na ovrhu na mirovini ovršenika.

5.1. Stoga, iz navedene odredbe proizlazi da je podnošenje prijedloga za ovrhu na plaći odnosno drugom stalnom novčanom primanju ovršenika dopušteno samo u slučaju kada se ta plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje ne isplaćuje na račun kod banke. Na taj način je voljom zakonodavca izrijekom onemogućeno određivanje ovrhe na plaći i mirovini koja se isplaćuje na račun kod banke.

6. Prema odredbi čl. 18. st. 1. toč. 7. OZ-a, na zahtjev osobe koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, poslodavac ili isplatitelj stalnog novčanog primanja dužan je dati podatak o tome na koji način osobi protiv koje podnositelj zahtjeva namjerava pokrenuti postupak isplaćuje plaću, odnosno drugo stalno novčano primanje.

6.1. Kako u konkretnom slučaju ovrhovoditeljice nisu dostavile dokaz da se plaća, odnosno mirovina ovršeniku ne isplaćuje na račun kod banke, to je prije donošenja odluke o prijedlogu za ovrhu, iste najprije trebalo pozvati da dostave navedeni dokaz, a tek potom odlučiti o prijedlogu za ovrhu.

7. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja počinio uvodno navedenu bitnu povredu odredaba postupka, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak (toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

8. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba postupka i donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

9. Odluka pod toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić