Croatian Supreme Court revokes lower court rulings on care costs, remanding case for recalculation based on net salary standards.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of the Republic of Croatia revoked the final judgments of the District and Municipal Courts regarding compensation for care services. The plaintiff argued that the lower courts incorrectly applied the law by using a fixed hourly rate from a care center's price list instead of the net salary of a hypothetical substitute caregiver. The court held that compensation must reflect the net earnings of a person capable of providing such care in the relevant location, not the cost of professional services, and therefore remanded the case for a new trial to determine the correct amount.
Legislator headnote
AI generatedčl. 223. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP: Compensation for care services must be calculated based on the net salary of a hypothetical substitute caregiver, not the market price of professional care services.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 168/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.P. iz Z., koju zastupa T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., protiv tuženice "C. " o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 22. rujna 1992. br. Gž-6540/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 1992. br. Ps-5038/91, u sjednici održanoj dana 4. studena 1993.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Okružnog suda u Zagrebu od 22. rujna 1992. br. Gž-6540/92-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 1992. br. Pn-5038/91 i predmet vraća tom sud na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica plaćati tužiteljici naknadu za troškove tuđe pomoći u obliku rente i to u iznosu od 2.800 HRD počevši od 17. prosinca 1991. do 29. veljače 1992. godine mjesečno, a dalje po 3.920 hrvatskih dinara i to od 1. ožujka 1992. godine.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
U ovoj parnici tužiteljica je tražila povišenje naknade za troškove tuđe pomoći u obliku rente što joj je bila dosuđena ranijom pravomoćnom presudom.
Nije sporno da tuđu pomoć tužiteljici daju članovi njezine obitelji.
Sud prvog stupnja je utvrdio da su se od donošenja ranije pravomoćne presude kojom je tužiteljici dosuđena naknada troškova za tuđu pomoć prilike promijenile. Tu činjenicu odnosno činjenicu koliko su ti troškovi iznosili u utuženom razdoblju sud je utvrdio pregledom cjenika Centra za njegu bolesnika sa liječenjem u kući iz Z.. Primjenom tog cjenika taj sud je tužiteljici dosudio punu cijenu jednoga sata takve pomoći ili 100 hrvatskih dinara za razdoblje do 1. ožujka 1992. godine, a otada pa dalje 140 hrvatskih dinara po jednom satu.
Takvu odluku suda prvog stupnja u cijelosti je potvrdio sud drugog stupnja.
Oštećenik ima doduše pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i onda kad mu je ta pomoć i njega pružena besplatno na pr. od strane članove njegove obitelji. Visina, međutim, te naknade određuje se po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku - ZPP koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske.
Stoga su sudovi nižega stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužiteljici dosudili kao naknadu troškova tuđe pomoći punu cijenu sata temeljem cjenika Centra za njegu bolesnika sa liječenjem u kući. Kako je činjenično stanje kod toga ostalo nepotpuno utvrđeno to nije bilo uvjeta za preinaku presude, pa je stoga reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).
U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi odlučne činjenice u ovom sporu o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.
U Zagrebu, 4. studena 1993.
Predsjednik vijeća:
Đorđe Bjegović, v.r.