Rev-x-876/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 876/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz Z., koga zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva A. i p. u Z., protiv tuženika osiguranja d.d. Z., koga zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1826/09-2 od 1. prosinca 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-6819/07 od 14. listopada 2008., u sjednici održanoj 25. svibnja 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gžn-1826/09-2 od 1. prosinca 2009. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-6819/07 od 14. listopada 2008. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev:

- na iznos od 0,50 kn sa zateznim kamatama i to na iznos od 0,16 kn sa zateznim kamatama od 14. listopada 2008. do isplate, na iznos od 0,07 kn od 19. travnja 1987. do isplate, na iznos od 0,02 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1998., na iznos od 0,08 kn od 1. siječnja 1989. do isplate na iznos od 0,17 kn od 1. siječnja 1990. do isplate.

Revizija tuženika djelomično se prihvaća, djelomično se preinačuju navedene presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 0,50 kn s kamatama kao i u odluci o parničnim troškovima te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 0,50 kn sa zateznim kamatama do iznosa prihvaćenog istim presudama, kao neosnovan. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.625,00 kn u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju na ime naknade neimovinske štete 326.248,00 kn sa zateznim kamatama od 14. listopada 2008. kao dana donošenja te presude do isplate, - u toč. II. izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju na ime naknade za tuđu pomoć od 1. rujna 1998. 0,07 kn sa zateznim kamatama od 19. travnja 1987. do isplate, - iznos od 0,02 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1988. do isplate, - iznos od 0,08 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1989. do isplate, - iznos od 0,83 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1990. do isplate, - iznos od 8,30 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1991. do isplate, - iznos od 15,87 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1992. do isplate, - iznos od 46,89 kn sa zateznim kamatama 1. siječnja 1993. do isplate, - iznos od 844,09 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1994. do isplate, - iznos od 2.395,45 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1995. do isplate, iznos od 5.309,44 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1996. do isplate, - iznos od 5.351,28 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1997. do isplate, - iznos od 5.736,83 kn sa zateznim kamatama od 1. siječnja 1998. do isplate, - iznos od 3.824,55 kn sa zateznim kamatama od 1. rujna 1998. do isplate, sa zateznim kamatama navedene iznose koji teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi određenoj čl.

1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, - u toč. III. izreke tuženik je dužan platiti tužitelju iznose stalne mjesečne rente na ime naknade za tuđu pomoć u iznosu od 478,07 kn mjesečno počevši od 1. rujna 1998. do 14. listopada 2008. sa zateznim kamatama, - u toč. IV. izreke tuženik je dužan plaćati tužitelju mjesečnu rentu za tuđu pomoć u iznosu od 478,07 kn mjesečno od 14. listopada 2008. s time da je dospjele obroke dužan platiti od jednom, a buduće najkasnije do svakog zadnjeg dana u mjesecu sa zateznim kamatama, - u toč. V. izreke tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu od 75.485,00 kn sa zateznim kamatama od 14. listopada 2008. do isplate, - u toč. VI. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva iz osnove neimovinske štete za iznos od 4.238,00 kn sa zateznim kamatama.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I., II., III., IV. i V. izreke.

Protiv drugostupanjske presude, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu tuženiku troška sastava revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koju tužitelj temelji u vezi sa štetnim događajem – prometnom nezgodom koja se dogodila 11. rujna 1986. u kojoj je kao vozač osobnog automobila zadobio teške tjelesne ozljede od kojih mu je proizašla nematerijalna i materijalna šteta. Naknadu štete potražuje od tuženika na temelju osiguranja kojim se osiguravajuće pokriće proširuje i na osobe koje se u smislu čl. 21. Zakona o osiguranju imovine i osoba ("Narodne novine", broj 53/77 i 10/86) ne smatraju trećim osobama – tzv. B kombinacija.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj prouzročio prometnu nezgodu .... zbog koje je pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti i javnog prometa teškim protiv sigurnosti javnog prometa u kojoj nezgodi je i sam tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je tužitelj u vrijeme vađenja krvi imao 0,8 promila alkohola u krvi, a s obzirom da mu nije uzet urin, te da se u kaznenom postupku branio šutnjom, to je prema nalazu vještaka toksikologa nemoguće ocijeniti stupanj alkoholiziranosti tužitelja u vrijeme prometne nezgode,

- da je tužitelj tom prilikom zadobio prijelom palčane, te dvostruki prijelom laktene kosti lijeve podlaktice sa pomakom koštanih ulomaka, bimaleolarni prijelom kostiju lijeve potkoljenice s jačim pomakom koštanih ulomaka, prijelom desne lisne kosti, prijelom gležanjske kosti, čunaste kosti, klinaste kosti, te svih kostiju lijevog stopala uz dvostruko iščašenje istih u području skočnog zgloba, te prstiju, mnogoiverni prijelom čeone kosti lubanje u području sinusa uz prijelom nosnih kostiju s pomakom koštanih ulomaka, potres mozga, bolne rane razderotine glave, lica, lijevog koljena i desne potkoljenice, natučenje čitavog prsnog koša i trbušne stjenke, te teški traumatski šok, te je inicijalno bolnički liječen u Klinici za traumatologiju od … do … gdje su izvršeni brojni operativni zahvati, a po otpustu na kućnu njegu tužitelj provodi dugotrajne ambulantne kontrole i liječenje uz opsežnu kliničku obradu brojnih specijalista zagrebačkih zdravstvenih ustanova,

- da je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta trajnog karaktera 15 do 20 dana, srednjeg intenziteta povremene 20 do 30 dana te povremene boli slabog intenziteta oko pet mjeseci,

- da je kod tužitelja zaostala naruženost veoma jakog stupnja zbog otežanog hoda uz šepanje na obje noge, brojne postoperativne ožiljke i klijenut lijeve šake,

- da su trajne posljedice ozljeđivanja smanjile životnu i radnu sposobnost tužitelja za 75-80 posto te će u tom omjeru trpjeti duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti,

- da je tužitelj u vezi sa štetnim događajem pretrpio primarni strah koji je bio jak, intenzivan i kratkotrajan, zatim sekundarni strah jačeg intenziteta 12-15 dana, srednjeg intenziteta tri tjedna, a zatim se nastavlja stanje tzv. kasnog straha i traje daljnjih šest mjeseci,

- da je u razdoblju od šest mjeseci po otpustu na kućnu njegu tužitelju bila neophodna tuđa pomoć i njega u punom opsegu te je osam sati dnevno svakodnevno, a nakon toga i ubuduće tužitelju je potrebna trajna tuđa pomoć koja se procjenjuje s dva puta tjedno po pet sati,

- da je cijena sata tuđe pomoći na dan štetnog događaja iznosila neto 0,050 HRD,

- da je tužitelju potrebno mjesečno 43,33 sati tuđe pomoći,

- da je za motorno vozilo kojim je upravljao tužitelj bilo ugovoreno prošireno obavezno osiguranje – tzv. B kombinacija uz svotu osiguranja od 5.000.000,00 tadašnjih dinara, što preračunato iznosi 0,50 kn,

- da bi u vrijeme štetnog događaja tužitelju bilo priznato u vezi fizičkih boli 100.000,00 DIN, straha 80.000,00 DIN, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.300.000,00 DIN, duševnih boli zbog naruženosti 100.000,00 DIN, što ukupno iznosi 1.580,000 DIN, a što preračunato iznosi 0,16 kn,

- da bi se tužitelju priznala naknada za tuđu pomoć postojeću i buduću u iznosu od 0,43 kn, pa bi ukupna šteta iznosila 0,59 kn,

- da je tužitelju bilo potrebno 243,33 sata tuđe pomoći mjesečno u periodu od 19. listopada 1986. do 18. travnja 1987., te 43,33 sata mjesečno u periodu do 19. travnja 1987. pa na dalje, a od 1. rujna 1998. pa na dalje 564,16 kn.

S obzirom da se alkoholiziranost tužitelja u vrijeme štetnog događaja nije mogla točno utvrditi nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj nije izgubio prava iz sklopljenog ugovora o osiguranju.

Pravilnom primjenom materijalnog prava su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev do iznosa 0,50 kn sa zateznim kamatama, a pogrešnom primjenom materijalnog prava su prihvatili tužbeni zahtjev preko toga iznosa.

Prema odredbi čl. 897. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o osiguranju obvezuje se ugovaratelj osiguranja da, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, udružuje određeni iznos u zajednici osiguranja odnosno zajednici rizika (osiguratelj), a zajednica se obvezuje da, ako se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili učini nešto drugo.

U predmetnom slučaju ostvario se osigurani slučaj, te tužitelju pripada naknada iz ugovorenog osiguranja.

Polazeći od toga da je ugovorena svota osiguranja 0,50 kn, a da bi tužiteljeva šteta u vrijeme štetnog događaja iznosila 0,59 kn nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljeva šteta pokrivena limitom u 84,74 dijela te u tom dijelu tužitelju dosuđuju naknadu nematerijalne štete utvrđenu prema okolnostima u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a naknadu materijalne štete u vidu tuđe pomoći dosuđuju mu u istom razmjeru uzevši u obzir visinu pretrpljene štete u tom vidu.

Međutim ugovorena svota osiguranja u ovom slučaju ne može se revalorizirati prema sadašnjim okolnostima.

Naime ugovorno osiguranje je dobrovoljno osiguranje te se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru police osiguranja i pravila osiguranja tuženika. Pravila za osiguranje od automobilske odgovornosti su sastavni dio ugovora o proširenom osiguranju. U ovom predmetu prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju se u okviru police osiguranja i pravila osiguranja tuženika koja su se primjenjivala od 1. travnja 1980., budući da se štetni događaj zbio u vrijeme važenja tih pravila. Prema čl. 14. st. 2. tih pravila osiguratelj je u obvezi naknaditi štetu do iznosa ugovorene svote osiguranja, jer svota osiguranja za prošireno osiguravajuće pokriće je samostalna i neovisna o svoti osiguranja za temeljno osiguranje. Njena je visina utvrđena svotom osiguranja o polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

Kako je tek uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti koji su na snazi od 1. travnja 1992. izričito predviđeno da se svota pokrića za proširno osiguranje revalorizira na isti način kao i za obvezno osiguranje, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo revalorizirajući ugovorenu svotu osiguranja u predmetnom slučaju.

Uzevši u obzir da tužitelju pripada naknada iz osiguranja do iznosa 0,50 kn pripada mu pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 0,16 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate te naknada u vezi tuđe pomoći u iznosu od 0,34 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

Stoga je valjalo djelomično odbiti reviziju kao neosnovanu u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete do iznosa od 0,16 kn sa zateznim kamatama te zahtjev u vezi tuđe pomoći i njege do iznosa od 0,34 kn sa zateznim kamatama (čl. 393. ZPP), te preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenog ovom presudom (čl. 395. st. 1. ZPP).

U provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Odlučeno je da tužitelj tuženiku naknadi parnične troškove u cijelosti, jer je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva. Tuženiku je dosuđena naknada troška sastava revizije u iznosu od 7.625,00 kn u smislu ovog revizijskog prijedloga.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.