Rev-x-268/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 268/12-3

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz P., koga zastupa punomoćnik S. D., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grada Knina, koga zastupaju punomoćnici Ž. Č. i D. Č., odvjetnici iz Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž- 1254/10-2 od 31. listopada 2011. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Kninu, broj P-166/06 od 13. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-1254/10-2 od 31. listopada 2011. i presuda Općinskog suda u Kninu, broj P-166/06 od 13. travnja 2010. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju radi neovlaštenog četiri apartmana u vlasništvu tužitelja, davanja u zakup više poslovnih i pomoćnih prostora te

ukupne površine od 302,50 m , koji se nalaze u stambenom objektu u K., katastarske oznake čest. zgr. 760/1 i 760/3 k.o. K. p., a na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora, kojeg je tuženik zaključio s D. B. 16. prosinca 1996. i Aneksa tog Ugovora 15. travnja 1998., za vremensko razdoblje od 16 prosinca 1996. do 5 prosinca 2000., tužitelju isplati iznos od 134.480,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od prosinca 1996. do 30. travnja 2009. u apsolutnom iznosu 239.310,02 kn (toč. I izreke), zatim s temelja istog ugovora 2 zaključeni s M. B. da plati tužitelju 136.051,30 o zakupu i aneksa za površinu od 209,40 m

kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u apsolutnom iznosu od 230.737,26 kn (toč. II izreke), te s temeljem dvaju takvih ugovora i aneksa za površinu od 441,01 m zaključeni sa S. T., plati tužitelju iznos 152.471,17 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u apsolutnom iznosu od 270.522,60 kn (toč. III izreke). U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen i to u dijelu kojim traži isplatu glavnice za razdoblje od 5. do 16. prosinca 1996. (toč. IV izreke), pri čemu je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 68.476,25 kn (toč. VI izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim su dosuđeno glavno potraživanje dok je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim odlučeno o kamatama na dosuđenu glavnicu i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presude i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presude i predmet vratiti prvostupanjskom postupku na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost navoda iz revizije te je predlaže odbiti.

Revizija je osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu zbog nemogućnosti davanja u zakup poslovnog prostora, radi toga što je tuženik neovlašteno davao u zakup više poslovnih i pomoćnih prostora koji su u vlasništvu tužitelja.

Nižestupanjski sudovi su, polazeći od činjenice da je tužitelj vlasnik predmetnih poslovnih prostora a da je tuženik bez valjane ovlasti s trećim osobama zaključio ugovore o zakupu tog prostora u prosincu 1996., zaključili da tužitelj ima pravo zatraženu isplatu glavnice.

Tuženik tijekom postupka te i u ovom stupnju revizijskog postupka, ističe da tužitelj nema ovlast potraživati isplatu za sve predmetne prostore jer je veći dio njih u etažnom vlasništvu.

Sudovi su navedeni prigovor odbili uz obrazloženje da pitanje aktivne legitimacije tužitelja, kao vlasnika predmetnih prostora u dosadašnjem tijeku postupka već riješeno i to pravomoćnom djelomičnom presudom br. P-166/06 od 21. prosinca 2007., kojom je tadašnjim tuženicima D. B., M. B. i S. T. (koji su s Gradom Kninom sklopili ugovore o zakupu) naloženo da isele iz poslovnih prostora u vlasništvu tužitelja.

Tuženik u reviziji ponavlja da je iz navedene pravomoćne djelomične presude jasno

2 (a vidljivo da je tad sud utvrdio etažno vlasništvo tužitelja nad prostorom površine 279,56 m 2 u vlasništvu N. Đ.) dok je nasuprot tome, odbio tužitelja za prostor površine od 33 m

pobijanom presudom tužitelju priznata isplata zbog nekorištenja prostora u veličini čak od 982,06 m .

Obzirom da iz pravomoćne djelomične presude broj P-166/06 od 21. prosinca 2007., proizlazi pravo tužitelja da traži iseljenje trećih osoba iz prostora ukupne površine 279,56 m , a da sudovi pozivajući se na tu presudu, tužitelju dosuđuju naknadu za prostor ukupne površine 982,06 m – to je osnovan prigovor tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava (pravomoćne djelomične presude) i samih tih isprava.

Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U nastavku postupka sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredba postupka te odgovoriti (obzirom da tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da bi po redovnom tijeku stvari ostvario iznose koji su mu dosuđeni), zašto je dosudio isplatu od prosinca 1996. kad nije sporno da je tužitelj povrat predmetnih prostora prvi put zatražio tijekom 1998.

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je da se o troškovima revizijskom postupka odluči konačnom odlukom.

Zagreb, 25. studenoga 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.