I Kž-771/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.G. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu br. K-145/01 od 16. svibnja 2002. godine, u sjednici održanoj dana 30. rujna 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.P.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-771/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 173. st. 7. KZ oduzeta mu je droga privremeno oduzeta potvrdom br. 342066 od 4.10.2001. godine, a temeljem čl. 82. KZ oduzeta mu je imovinska korist stečena izvršenjem kaznenog djela u iznosu od 400,00 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-771/02-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.G. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu br. K-145/01 od 16. svibnja 2002. godine, u sjednici održanoj dana 30. rujna 2003. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.P.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se opt. A.G., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim, po čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, izriče kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju mu se, temeljem čl. 63. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. listopada 2001. godine do 16. svibnja 2002. godine.
II. Odbija se žalba opt. A.G. kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijski je sud u Splitu proglasio krivim A.G. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (ZID KZ), te mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu sud mu je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 4. listopada 2001. godine do 16. svibnja 2002. godine.
Temeljem čl. 173. st. 7. KZ oduzeta mu je droga privremeno oduzeta potvrdom br. 342066 od 4.10.2001. godine, a temeljem čl. 82. KZ oduzeta mu je imovinska korist stečena izvršenjem kaznenog djela u iznosu od 400,00 kn.
Temeljem čl. 122. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) sud je optuženika obavezao da naknadi trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.120,00 kn i da na ime paušala plati 600,00 kn.
Protiv ove presude podnijele su žalbe obje stanke.
Opt. A.G., putem svoga branitelja E.T., odvjetnika iz S., pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kaznenim sankcijama, te predlaže da se presuda preinači tako da se optuženiku izreče kazna zatvora u dužem trajanju.
Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.
Prije održavanja sjednice vijeća temeljem čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen državnom odvjetniku na dužno razgledavanje.
Nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.P. predložio je na sjednici vijeća da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je neosnovana žalba optuženika.
Na žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
Žalitelj nije obrazložio žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osim što tvrdi da sud nije primijenio odredbu čl. 3. st. 2. ZKP i dvojbe u pogledu činjenica, koje tvore obilježja kaznenog djela, nije riješio na način koji je povoljniji za njega, što predstavlja u stvari prigovor utvrđenom činjeničnom stanju, a ne relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.
Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.
Prigovarajući utvrđenom činjeničnom stanju optuženik, zapravo, prigovara ocjeni dokaza suda prvog stupnja i, pozivajući se na iskaze svjedoka Z.T., D.V., Z.D. .A.K., kupaca heroina, zaključuje da nema sigurnih dokaza da su drogu, koja je kod njih pronađena kritičnog dana, kupili upravo od njega.
Optuženik prelazi preko činjenica da je sud saslušao kao svjedoke policajce R.Č.,.I.P.,.V.B. .M.P., koji su opisivali pod kojim okolnostima je došlo do zaustavljanja naprijed spomenutih svjedoka i pronalaska droge, te da je pročitao operativno izvješće i službene bilješke o postupanju policajaca, koji su napisali naprijed spomenuti djelatnici policije.
Iz tih dokaza sud je pravilno utvrdio da je heroin svjedocima Z.T.,.D.V. .A.K., koji govore o nepoznatoj osobi – prodavatelju, prodao također optuženik. Utvrđeno je, naime, da je zaustavljanje svjedoka, kupaca droge, rezultat opservacije tijekom koje su dva policajca i to .E. .I.K.,. promatrali što se dešava na prostoru uz balotaško igralište u …. , na kojemu se nalazio optuženik, i o kretanju kupaca droge obavještavali druge policajce koji su ih, u neposrednoj blizini tog igrališta, zaustavili. Osim toga, prilikom uhićenja optuženika od njega je, između ostalog, oduzeta žuta "Adidas" trenirka, a žalitelj pobijajući činjenično stanje prelazi preko iskaza svjedoka I.E., koji kaže da je svakodnevno od njega kupovao po jedan "piz" heroina za 100,00 kn, a da 4.10.2001. godine nije imao novca, pa je optuženiku za heroin dao gornji dio trenirke marke "Adidas".
Konačno i svjedok A.K., koji tvrdi da kritičnog dana nije kupovao heroin od optuženika, govorio je u istrazi da je ranije tri puta kupio od njega heroin. On je, doduše, na glavnoj raspravi izmijenio iskaz, ali je sud na temelju svih ostalih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je droga kod njega oduzeta potvrdom što se nalazi na listu 4 spisa kupljena također od optuženika.
Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija optuženika vidljivo je da su u njegovom stanu pronađeni i oduzeti jedno četvrtasto staklo, telefonska kartica, skalper i žlica, na kojima su vještačenjem utvrđeni tragovi heroina. Izvršenim komparativnim vještačenjem utvrđeno je da je identičan sastav 10 paketića heroina koji je oduzet od optuženika i onog koji je oduzet od svjedoka Z.D. i I.E., a sličan je onom koji je pronađen kod D.V..
Kada se, dakle, vodi računa o svim onim dokazima – verbalnim i materijalnim – koje žalba ne spominje, onda je i po ocjeni ovoga suda činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka o odgovornosti optuženika, pravilno utvrđena.
Žalitelj navodi da presudu pobija i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne obrazlaže u čemu se ta osnova očituje. Ne tvrdi se, naime, da je sud propustio provesti neke dokaze, a ne ukazuje se ni na nove dokaze, pa je ocijenjeno da ni u tom dijelu žalba nije osnovana.
Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud je prvog stupnja pravilno primijenio i kazneni zakon kada je radnje koje je optuženik poduzeo pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ, pa se utvrđuje da sud prvog stupnja nije ni povrijedio kazneni zakon, na što je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP.
Na žalbe stranaka zbog odluke o kaznenoj sankciji
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je sud izrekao prestrogu kaznenu sankciju, već je u pravu državni odvjetnik kada izrečenu kaznu ocjenjuje preblagom.
Tijekom postupka je utvrđeno da je optuženik 4.10.2001. godine petorici osoba prodao drogu, a uza se imao još 15 pizeva namijenjenih za prodaju. Predmet prodaje je tzv. droga heroin, koja gotovo beziznimno izaziva ovisnost.
Kada se uz to vodi računa o činjenici da je optuženik bio ovisnik o drogi i da iz vlastitog iskustva zna kako se teško liječi ta ovisnost, jer se nalazio na liječenju u Španjolskom dvije godine, ali i dalje povremeno uzima drogu, pa i pored toga iskustva prodaje heroin drugima, onda valja zaključiti da je stupanj njegove krivnje veći nego što je uzeo sud prvog stupnja kada mu je za kazneno djelo za koje ga je proglasio krivim izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, dakle samo nešto veću od minimalne zakonom zapriječene kazne za ovo kazneno djelo.
Ovaj sud smatra da je primjerena kazna stupnju njegove krivnje i svim okolnostima koje je utvrdio sud prvog stupnja kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, koja mu je izrečena ovom presudom i da će upravo takvom kaznom u potpunosti postići opća svrha kažnjavanja određena u čl. 6. i 50. KZ.
Iz razloga zbog kojih je osnovana žalba državnog odvjetnika uložena zbog odluka o kazni nije osnovana žalba optuženika.
Iz svega naprijed navedenog prihvaćena je žalba državnog odvjetnika i preinačena pobijana presuda u odluci o kazni, a žalba optuženika odbijena je kao neosnovana (čl. 390. st. 1. i 387. ZKP).
U Zagrebu, 30. rujna 2003. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Snježana Mrkoci, v.r.
Milan Gudelj, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Voditelj Otpremne pisarnice:
Štefica Klepac