Us I-973/2019-6 · Upravni sud u Osijeku
Legislator summary
AI generatedUpravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja I. G. iz M. protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi posebnoga poreza na motorna vozila, 5. prosinca 2019.,
Legislator headnote
AI generatedUs I-973/2019-6 · Upravni sud u Osijeku: Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja.
Full text
Poslovni broj: 8 UsI-973/2019-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja I. G. iz M. protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi posebnoga poreza na motorna vozila, 5. prosinca 2019.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-01/17-01/555, URBROJ: 513-04-19-2 od 11. travnja 2019. i poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnoga carinskoga ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/17-18/1269, URBROJ: 513-02-3005/33-17-1 od 18. rujna 2017.
Obrazloženje
Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-471-01/17-01/555, URBROJ: 513-04-19-2 od 11. travnja 2019. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnoga carinskoga ureda Zagreb KLASA: UP/I- 415-02/17-18/1269, URBROJ: 513-02-3005/33-17-1 od 18. rujna 2017., kojim je tužitelj, za osobno motorno vozilo marke Ford focus karavan, VIN oznake: WFOLXXGCBLEY88904, benzinskoga motora zapremine 1596 ccm, snage 110 kW, datuma prve registracije 11. kolovoza 2014., prosječne emisije ugljičnog dioksida 137 g/km, registarskih oznaka Savezne Republike Njemačke BM FC 4250, stanja putomjera 43.459 km, obvezan na plaćanje iznosa od 9.316,77 kn s pripadajućom kamatom na ime ostatka posebnog poreza na motorna vozila.
Tužitelj u tužbi navodi kako je državljanin Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke, s prebivalištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, a da u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište ili boravište te da u Republici Hrvatskoj ne živi unazad 50 godina niti će ikada tu živjeti. Ističe kako u Saveznoj Republici Njemačkoj živi sa svojom suprugom E. G., a da je predmetni automobil uzeo na leasing i registrirao u Saveznoj Republici Njemačkoj, da je isti vlasništvo banke i da je banci vraćen po isteku leasinga te više nije u njegovom posjedu, a porezno tijelo je pogrešno utvrdilo da je on vlasnik vozila.
Ukazuje kako je predmetnim automobilom povremeno boravio u Republici Hrvatskoj, najviše oko 90-tak dana u jednoj kalendarskoj godini, a da je istim upravljao isključivo on ili njegova supruga i to u privatne svrhe. Napominje kako nije izvršio prenamjenu drugog motornog vozila u motorno vozilo koje bi potpadalo pod obvezu plaćanja poreza, jer je predmetno vozilo uzeto u najam novo 2014. godine i na njemu nisu rađene prenamjene. Smatra kako nije nezakonito uporabio motorno vozilo na području Republike Hrvatske, jer je predmetno vozilo bilo predmetom leasinga, uredno je registrirano u Saveznoj Republici Njemačkoj i ispunjavalo je sve uvjete za sudjelovanje u prometu u cijeloj Europskoj uniji, a on nije proizvođač ili trgovac motornim vozilima.
Navodi kako mu prebivalište u Republici Hrvatskoj nije potrebno, jer u Republici Hrvatskoj boravi kraće od 185 dana godišnje, liječi se u Saveznoj Republici Njemačkoj i tamo prima mirovinu, a da u Republici Hrvatskoj ne plaća nikakve poreze ili doprinose. Ističe kako u Republici Hrvatskoj ima kuću u M. koju je naslijedio i zbog koje povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku, kao i zbog obilaska grobova obitelji. Smatra kako njegova izjava dana u upravnom postupku da otprilike četiri puta godišnje dolazi u Republiku Hrvatsku treba biti uzeta s rezervom, jer to ovisi o nizu stvari (zdravstvenom stanju, drugim putovanjima, obvezama itd.), zbog kojih u Republiku Hrvatsku nekada dolazi i rjeđe.
S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-01/17-01/555, URBROJ: 513-04-19-2 od 11. travnja 2019. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnoga carinskoga ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/17-18/1269, URBROJ: 513-02-3005/33-17-1 od 18. rujna 2017.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja.
S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
U privitku dopisa ovoga suda poslovni broj: 8 UsI-973/2019-2 od 6. rujna 2019. tužitelju je dostavljen odgovor na tužbu tuženika od 20. kolovoza 2019. te je tužitelj pozvan da se na isti očituje u roku od osam dana, sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.). Tužitelj je označeni dopis od 6. rujna 2019. zaprimio 1. listopada 2019. na adresi u M., što proizlazi iz povratnice koju je vlastoručno potpisao tužitelj i na kojoj je otisnut poštanski pečat s datumom 1. listopada 2019.
Podneskom od 19. studenoga 2019. tužitelj je naveo kako nije uredno zaprimio poziv za raspravu zakazanu za 28. studenoga 2019., već da je za istu saznao od susjede u M., kao i da toj raspravi ne može pristupiti jer mu je operacija zakazana za 25. studenoga 2019., a da će medicinsku dokumentaciju dostaviti naknadno.
Dana 28. studenoga 2019. pred ovim sudom je održana rasprava na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke te je ista održana bez njihove prisutnosti sukladno članku 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima.
Sud je utvrdio kako je tužitelju uredno dostavljen poziv za navedenu raspravu, odnosno dostava je izvršena sukladno članku 50. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima u vezi s odredbom članka 85. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.). Naime, tužitelju je dostava poziva izvršena na adresu njegovoga prebivališta u M. dana 12. studenoga 2019. te je protekao i rok od 15 dana iz članka 37. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, od uručenja poziva do održavanja ročišta.
Nadalje, tužitelj uz podnesak od 19. studenoga 2019. nije dostavio nikakve dokaze (medicinsku ili drugu dokumentaciju) da nije u mogućnosti pristupiti navedenoj raspravi, a sud ne može prvo raspravu odgoditi pa tek onda utvrđivati jesu li ispunjene pretpostavke za odgodu.
K tome, ako tužitelj nije bio u mogućnosti ili nije htio osobno pristupiti raspravi, imao je pravnu mogućnost angažiranja opunomoćenika u smislu odredbe članka 20. i 21. Zakona o upravnim sporovima, što međutim nije učinio.
Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže istome.
Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
Prema odredbi članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 15/13., 108/13. – ispravak i 115/16.) predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima: osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.
Člankom 6. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske (stavak 1., točka 3.). U smislu stavka 1. točke 3. ovoga članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra se i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske (stavak 2.). Sukladno odredbi članka 8. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske (stavak 1.). Kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje: kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (stavak 2., točka 2.). U smislu ovoga Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.).
Prema odredbi članka 7. Općega poreznoga zakona (Narodne novine, broj: 115/16.) prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika, porezno tijelo mora poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta.
Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako su carinski službenici Odjela za mobilne jedinice Varaždin 5. lipnja 2017. prilikom obavljanja poreznog nadzora u Virovitici, u prometu zaustavili i kontrolirali predmetno osobno vozilo marke Ford focus karavan, VIN oznake: WFOLXXGCBLEY88904, benzinskoga motora zapremine 1596 ccm, snage 110 kW, datuma prve registracije 11. kolovoza 2014., prosječne emisije ugljičnog dioksida 137 g/km, registarskih oznaka Savezne Republike Njemačke BM FC…, stanja putomjera 43.459 km, kojim je upravljao tužitelj.
Provjerom dokumentacije o vozilu utvrđeno je kako je isto vlasništvo tužitelja, a provjerom osobne dokumentacije utvrđeno je kako je tužitelj državljanin Republike Hrvatske, da je u mirovini, da u Republici Hrvatskoj ostvaruje dohodak od kapitala, da posjeduje hrvatsku putovnicu i osobnu iskaznicu, te da u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno stalno prebivalište.
Spisu prileži zapisnik Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor, Službe za mobilne jedinice, Odjela za mobilne jedinice Varaždin KLASA: 471-01/17-15/412, URBROJ: 513-02-1979/13-17/02 od 5. lipnja 2017. o ispitivanju tužitelja, na koji je tužitelj izjavio da je predmetnim vozilom došao za Uskrs kada je i podnio zahtjev za izdavanje osobne iskaznice koja mu je izdana od Policijske postaje Slatina 3. svibnja 2017., te da ima prijavljeno stalno boravište u Republici Hrvatskoj na adresi M. U mirovini je i u Saveznu Republiku Njemačku ide oko četiri puta godišnje doktoru i u posjet djeci. Nije bio upoznat da vozilo treba u roku od 15 dana po povratku u Republiku Hrvatsku prijaviti nadležnom carinskom uredu, a da je s time bio upoznat, prijavio bi vozilo i platio bi poseban porez. Tužitelj je označeni zapisnik od 5. lipnja 2017. vlastoručno potpisao bez primjedbi.
Nakon toga, tužitelj je dopisom Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb KLASA: 471-01/17-15/649, URBROJ: 513-02- 3005/33-17-5 od 12. srpnja 2017., sukladno članku 7. Općeg poreznog zakona, pozvan da se pismeno očituje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne i važne za donošenje zakonitog rješenja, a taj dopis je tužitelj uredno zaprimio 21. srpnja 2017. na adresi u M. Tužitelj se podneskom od 31. srpnja 2017. prvostupanjskom tijelu očitovao te je naveo da je državljanin Savezne Republike Njemačke, s prebivalištem u toj državi, gdje živi već nekoliko desetljeća. Vozilo se nije nalazilo dulje od 20 dana u dvanaestomjesečnom razdoblju na području Republike Hrvatske te tužitelj smatra da time ne krši zakonske odredbe. U Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište te u razdoblju od 2013. do 2016. godine u Republici Hrvatskoj nije stvarno boravio niti živio dulje od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini. U Republiku Hrvatsku dolazi ponekad, uglavnom za praznike obići kuću. Prvostupanjsko tijelo izvršilo je uvid u Informacijski sustav Porezne uprave, registra stanovništva, te je utvrđeno da tužitelj ima prijavljeno prebivalište i adresu stanovanja u M. i to od 25. svibnja 2007., dok je isto utvrđeno i uvidom u Informacijski sustav Carinske uprave, OIB registar, te uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave, podaci o poreznom obvezniku.
Spisu prileži dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Virovitica KLASA: 503-01/17-01/03, URBROJ: 338-10-13-17-28 od 24. srpnja 2017., iz kojega proizlazi da tužitelj nije osiguran u Republici Hrvatskoj. U spisu se nalazi i dopis Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Virovitica, Ispostave Slatina KLASA: 410-01/17-01/05, URBROJ: 513-007- 10-02-2017-02 od 19. srpnja 2017., iz kojega je vidljivo da je tužitelj tijekom 2015., 2016. i 2017. godine ostvario dohodak od kapitala na koji je plaćen porez na dohodak, kao i da je tužitelj vlasnik žiro-računa u Slatinskoj banci d.d. na kojem je u razdoblju od 2014. do 2017. godine imao promet.
Nakon toga, prvostupanjsko tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 18. rujna 2017., na koje se tužitelj žalio, osporavajući činjenicu prebivališta u Republici Hrvatskoj te boravka u Republici Hrvatskoj dulje od 90 dana u jednoj kalendarskoj godini, povodom koje žalbe je tuženik donio pobijano rješenje od 11. travnja 2019., kojim je žalbu odbio. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako su pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-471-01/17-01/555, URBROJ: 513-04-19-2 od 11. travnja 2019. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnoga carinskoga ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/17-18/1269, URBROJ: 513-02-3005/33-17-1 od 18. rujna 2017. zakonita.
Naime, tužitelj u tužbi smatra kako nije bilo pravne osnove da ga se obveže predmetnom obvezom poreza na motorna vozila jer u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište, zatim jer u Republiku Hrvatsku povremeno dolazi obići kuću u M. i grobove obitelji te u Republici Hrvatskoj stoga boravi najviše 90-tak dana u jednoj kalendarskoj godini, a da u Saveznoj Republici Njemačkoj zaista prebiva i tamo prima mirovinu te jer u Republici Hrvatskoj ne plaća nikakve poreze ili doprinose. Također ističe da nije vlasnik vozila, njegov proizvođač niti da trguje vozilom, kao i činjenicu da predmetno vozilo više nije u njegovom posjedu.
Međutim, iz činjeničnog stanja utvrđenog tijekom rješavanja ove upravne stvari proizlazi da je tužitelj 5. lipnja 2017. zatečen u upravljanju predmetnim motornim vozilom njemačkih registarskih oznaka te da se u smislu odredbe članka 8. stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila smatra osobom s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Naime, u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (list 27 spisa) navedeno je kako tužitelj na dan 28. kolovoza 2019. ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj u M. od 25. svibnja 2007., a činjenica kako tužitelj u Republici Hrvatskoj stvarno boravi više od 185 dana u kalendarskoj godini proizlazi i iz izjave tužitelja dane na označeni zapisnik od 5. lipnja 2017. – da u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno stalno boravište i da u Saveznu Republiku Njemačku odlazi oko četiri puta godišnje liječniku i u posjed djeci, kao i iz činjenice da je tužitelj u razdoblju od 2015. do 2017. godine u Republici Hrvatskoj ostvario dohodak od kapitala na koji je plaćen porez na dohodak te iz činjenice da je tužitelj u razdoblju od 2014. do 2017. godine bio vlasnik žiro-računa u Slatinskoj banci d.d., na kojem je u 2017. godini imao promet od 21.145,28 kn, a u 2016. godini promet od 42.456,13 kn.
Također, tužitelj je i označeni dopis prvostupanjskog tijela od 12. srpnja 2017., spomenuto porezno rješenje od 18. rujna 2017., pobijano rješenje od 11. travnja 2019., kao i spomenuti dopis ovog suda od 6. rujna 2019. zaprimio na adresi u M., čemu svjedoči vlastoručni potpis tužitelja na dostavnicama za te isprave.
Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj kao osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj zatečen u upravljanju predmetnim motornim vozilom njemačkih registarskih oznaka za koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, te ga je prvostupanjsko tijelo pravilno, primjenom odredbe članka 5. stavka 1. točke 1., članka 6. stavka 1. točke 3. i članka 8. stavka 1., stavka 2. točke 2. i stavka 3. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, obvezalo na plaćanje iznosa od 9.316,77 kn.
Prema tome, nisu osnovani navodi tužitelja da u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište te da u Republici Hrvatskoj nije platio nikakav porez, dok od utjecaja nisu navodi o tome da tužitelj nije vlasnik vozila, da ga nije proizveo niti da njime trguje, kao i da više nije u posjedu vozila.
Pri tome, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Slatina od 14. lipnja 2017., o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske (list 14 spisa) ne može biti dokaz o (ne)prebivanju tužitelja u Republici Hrvatskoj u spornom razdoblju, jer je tužitelj činjenicu privremenoga odlaska iz Republike Hrvatske na očekivano vrijeme od 5 godina prijavio devet dana nakon izvršenoga nadzora, dok je sadržaj te potvrde suprotan izjavi tužitelja danoj na označeni zapisnik od 5. lipnja 2017.
Stoga je, slijedom navedenoga, a sukladno članku 33. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.), na raspravi održanoj pred ovim sudom 28. studenoga 2019. sud odbio dokazne prijedloge tužitelja kojim je isti zatražio saslušanje tužitelja, saslušanje svjedoka E. G. i B. G., oboje na adresi P., Savezna Republika Njemačka i za saslušanje drugih svjedoka – susjeda tužitelja, jer isti ne bi utjecali na drukčije rješavanje ove upravne stvari.
Naime, u službenim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (list 27 spisa) navedeno je kako tužitelj na dan 28. kolovoza 2019. ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj u M. od 25. svibnja 2007., a činjenica kako tužitelj u Republici Hrvatskoj stvarno boravi više od 185 dana u kalendarskoj godini proizlazi i iz izjave tužitelja dane na označeni zapisnik od 5. lipnja 2017. – da u Republici Hrvatskoj ima prijavljeno stalno boravište i da u Saveznu Republiku Njemačku odlazi oko četiri puta godišnje liječniku i u posjed djeci, kao i iz činjenice da je tužitelj u razdoblju od 2015. do 2017. godine u Republici Hrvatskoj ostvario dohodak od kapitala na koji je plaćen porez na dohodak te iz činjenice da je tužitelj u razdoblju od 2014. do 2017. godine bio vlasnik žiro-računa u Slatinskoj banci d.d., na kojem je u 2017. godini imao promet od 21.145,28 kn, a u 2016. godini promet od 42.456,13 kn.
K tome, tužitelj je i označeni dopis prvostupanjskog tijela od 12. srpnja 2017., spomenuto porezno rješenje od 18. rujna 2017., pobijano rješenje od 11. travnja 2019., kao i spomenuti dopis ovog suda od 6. rujna 2019. zaprimio na adresi u M., čemu svjedoči vlastoručni potpis tužitelja na dostavnicama za te isprave, slijedom čega sud nije imao razloga posumnjati kako tuženik u provedenom upravnom postupku nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje vezano za obvezivanje tužitelja predmetnom obvezom posebnoga poreza na motorna vozila, na način kako to tvrdi tužitelj.
Slijedom iznesenoga, sud je sukladno odredbi članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci presude.
U Osijeku 5. prosinca 2019.
Sudac
Tomislav Artuković v. r.
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).