I Kž-359/2015-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 359/2015-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. S. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06. i 110/07. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2015. broj K-47/14, u sjednici održanoj 5. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 452. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.) protiv optuženog D. S. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97.

Istom je presudom, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. optuženi J. Ć. oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 359/2015-5

Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Iako državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se sastoji u tome što u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi nejasni i proturječni, argumentima koje u tom pravcu iznosi zapravo prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja suda te potkrijepljenosti tih utvrđenja u izvedenim dokazima, čime u biti upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne na navedenu bitnu postupovnu povredu.

Stoga je pobijana presuda ispitana u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena žalbom istaknuta bitna postupovna povreda pa tako niti kakva druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik s pravom u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio u cijelosti analizirati obrane optuženika D. S. i J. Ć. te ih ocijeniti u međusobnoj povezanosti kao i u vezi s drugim provedenim dokazima, slijedom čega je pogrešno utvrdio da optuženi J. Ć. nije imao svojstvo odgovorne osobe trgovačkog društva ,,D. u.“ d.o.o. , što je posljedično dovelo do pogrešnog zaključka da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., a time za sada i do neosnovanog oslobođenja tog optuženika od optužbe.

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude, prvostupanjski je sud, selektivno cijeneći samo dio obrane optuženog D. S., kako to s pravom tvrdi žalitelj, a pritom propuštajući u cijelosti iznijeti ocjenu obrane optuženog J. Ć., samo šturo naveo da ,,iz iskaza optuženog D. S. proizlazi da optuženi J. Ć. nije bio zaposlenik trgovačkog društva ,,D. u.“ d.o.o., te da nikakvim formalnim aktom, ugovorom o djelu, punomoći ili nekim drugim aktom nije prepustio vođenje poslova društva optuženom J. Ć.“.

Pošavši od takvih utvrđenja, uz utvrđenje da ,,u spisu ne postoji niti jedan dokument iz kojeg bi proizlazilo da je optuženi J. Ć. bio ovlašten za vođenje poslova trgovačkog društva ,,D. u.“ d.o.o. niti je na tu okolnost predložen bilo kakav dokaz“, prvostupanjski sud zaključuje da optuženi J. Ć. nije imao svojstvo odgovorne osobe niti mu je bio povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanje te pravne osobe.

I Kž 359/2015-5

Međutim, prvostupanjski sud kod takvog stajališta u cijelosti propušta imati na umu da iz obrane optuženog D. S. proizlazi da optuženog J. Ć. poznaje od 1999. te da je trgovačko društvo ,,D. u.“ d.o.o. osnovano upravo u dogovoru s optuženim J. Ć., s ciljem uvoza stolarije koja se proizvodila u Bosni i Hercegovini. Sve poslove vezane uz osnivanje i registraciju društva obavljali su zajedno, a nakon što je posao sa stolarijom propao, optuženi J. Ć. je predložio da mu ostavi firmu jer da će on voditi poslove tog društva kako bi si pokrio trošak novca koji je uložio u njegovo osnivanje pa mu je ostavio štambilj i kartice. Napomenuo je da nikakav formalni akt nije bio potpisan na temelju kojeg bi mu prepustio vođenje posla, niti je optuženi J. Ć. bio zaposlen u tom društvu, da mu je vjerovao i firmu ostavio na povjerenje.

Također, iz obrane optuženog J. Ć. proizlazi da s optuženim D. S. još od 2000. ima dobar odnos te je trgovačko društvo ,,D. u.“ d.o.o. otvoreno na ime optuženog D. S., između ostalog, i iz razloga jer je on imao neke neriješene odnose s Poreznom upravom. Kad su započeli proces otvaranja trgovačkog društva, pronašao je poslovni prostor, platio je sve troškove i dao novac za osnivački polog. Kad su vidjeli da od posla s plastičnom stolarijom neće biti ništa, rekao je optuženom D. S. da će uzeti firmu i nešto raditi kako bi povratio uložena sredstva pa su pečat i dokumentacija o registraciji firme ostali kod njega. Zahtijevao je promjenu djelatnosti te registrirao firmu za obavljanje poslova ostalih vrsta kreditiranja. Kako nije bio vlasnik društva, dogovorio je u Zagrebačkoj banci da se pripremi sva bankovna dokumentacija vezano uz otvaranje žiro računa, elektronsko plaćanje i prihvat kartice, a optuženi D. S. je došao iz Bosne i Hercegovine i svu tu dokumentaciju potpisao. Optuženi D. S. mu je predao i bankovnu karticu, a on je pronašao knjigovođu i dogovorio vođenje poslovnih knjiga. Naglasio je da je upravo on uložio opremu za poslovni prostor dok optuženi D. S. nikad nije došao u firmu niti s njom bilo što radio.

Prema tome, iz obrane kako optuženog D. S. tako i optuženog J. Ć., koje je prvostupanjski sud prihvatio kao istinite, nedvojbeno proizlazi da je trgovačko društvo osnovano u njihovom zajedničkom interesu i to novcem optuženog J. Ć. koji je poduzimao sve potrebne radnje za osnivanje i rad tog društva, od pronalaska poslovnog prostora i uplate temeljnog kapitala do otvaranja žiro računa i sklapanja ugovora s Zagrebačkom bankom, pa je tako i nakon preuzimanja štambilja društva i bankovne kartice s PIN-om sve daljnje radnje vezano uz poslovanje, kao stvarni voditelj poslova društva, poduzimao sam.

Kraj takvog stanja stvari, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u takvim okolnostima nije logično i razumno očekivati da bi optuženi J. Ć. trebao biti zaposlenik društva ili trebao imati neki formalni akt na temelju kojeg bi mu bilo povjeren određen djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, kako to s pravom tvrdi žalitelj.

Naime, za utvrđenje svojstva odgovorne osobe u smislu članka 89. stavka 7. KZ/97. nije jedino odlučno da li je fizičkoj osobi formalnim aktom pravne osobe povjeren određeni opseg poslova iz područja djelovanja te pravne osobe već je dovoljno utvrditi faktički opseg poslova koji je ta osoba obavljala. Kako je to utvrđeno iz suglasnih navoda obrane obojice optuženika, optuženi J. Ć. je sam faktički obavljao sve poslove društva, a s obzirom na očigledan odnos povjerenja koji je postojao među optuženicima, nije bilo potrebe za izradu dokumentacije na temelju koje bi mu bio povjereno obavljanje tih poslova.

Pri tome, prvostupanjskom sudu treba ukazati da pitanje kaznenopravne odgovornosti osobe koja nije formalno upisana u registar trgovačkog suda kao odgovorna osoba, ali faktički

I Kž 359/2015-5

obavlja poslove društva umjesto formalno postavljene osobe koja samo figurira kao voditelj društva je u dosljednoj dugogodišnjoj sudskoj praksi bilo riješeno na način da je prihvaćeno da je faktički voditelj društva mogao biti proglašen krivim za kaznena djela koja može počiniti odgovorna osoba bez obzira na to što je druga osoba upisana u registru trgovačkog suda. Takvo je rezoniranje sudska praksa u potpunosti prihvatila i dosljedno ga provodi bez izuzetaka.

Slijedom svega navedenog, s pravom državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz dokaza izvedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi optuženi J. Ć. imao svojstvo odgovorne osobe u trgovačkom društvu ,,D. u.“ d.o.o.

Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., trebalo žalbu državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio presude prihvatiti, pobijanu presudu u tom dijelu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud ponovno provesti već sve provedene dokaze, kao i one koje ocijeni potrebnim provesti, te će nakon kritičke analize i svestrane ocjene tih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku. Pri tome će svakako imati na umu obvezu razmatranja pravnog kontinuiteta i pitanje primjene blažeg zakona za optuženika s obzirom na to da je 1. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.) koji u članku 3. stavku 2. KZ/11. propisuje obveznu primjenu najblažeg zakona za počinitelja ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela promijeni.

Zagreb, 5. prosinac 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.