Rev-961/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 961/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š.E. i Š.V., oboje iz K., … , koje zastupa punomoćnik Z.G., odvjetnik iz B., protiv tužene P. banke Z. - Poslovna jedinica K., koju zastupa punomoćnik M.B. -S., radi novčanog potraživanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. listopada 1994. br. Gž 1332/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 27. travnja 1994. br. P 177/93-21, u sjednici održanoj dana 4. veljače 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"I - Tužitelji Š.E. i Š.V., oboje iz K., … odbijaju se s tužbom i tužbenim zahtjevima koji glase:

"Tužena P. banka Z. dužna je tužiteljima Š.E. i Š.V., oboje iz K., … s naslova kamate po ugovoru o dodatno oročenom depozitu od 7. 5. 1982. godine priznati iznos od 2.797,50 DEM s kamatom na devizne štedne uloge tekućom od 7. 5. 1992. godine pa do isplate te isti iznos u statusu "stare devizne štednje" upisati na račun tužitelja te im nadoknaditi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

"Tužena P. banka Z. dužna je tužiteljima Š.E. i Š.V., oboje iz K., … isplatiti dinarsku protuvrijednost 2.797,50 DEM po srednjem tečaju tuženika sa zakonskom zateznom kamatom na tako utvrđeni iznos tekućom od 7. 5. 1992. godine pa do isplate te im nadoknaditi parnični trošak, sve to u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

II - Tužitelji Š.E. i Š.V. iz K., … dužni su tuženoj P. banci Z. naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 131.650.- HRD u roku 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Tužitelj je primjenom odredbe čl. 188. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92) u tužbi istakao dva zahtjeva na način da je sljedeći zahtjev supsidijaran. Sudovi nižeg stupnja odbili su tužitelja sa oba zahtjeva, čija vrijednost predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe (31. 3. 1993.) iznosi 2.795,50 DEM, odnosno 2,674.888 HRD ili sada 2.674,80 kn. Naime, vrijednost predmeta spora utvrđuje se primjenom odredbe čl. 37. Zakona o parničnom postupku i određuje se prema svakom od navedenih zahtjeva, a ne prema zbroju vrijednosti dvaju zahtjeva, jer tužitelji ne traže da se prihvate oba postavljena zahtjeva.

Za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku bilo je potrebno da vrijednost predmeta spora premašuje iznos od 3.000,00 kn, a što se u ovom slučaju nije ispunilo.

Stoga revizija nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti (čl. 392. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 4. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.