Rev-859/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 859/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. (prije C.) iz Z. B., koju zastupa punomoćnik G. P.-T., odvjetnica u O., protiv tuženika M. C. iz B., kojeg zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u Odvjetničkom društvu D. & Z. u R., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-596/09-2 od 15. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Korenici broj P-1108/09-13 od 29. rujna 2009., 31. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime uzdržavanja mjesečno plaća iznos od 1.000,00 kuna počevši od 23. prosinca 2003. do 5. prosinca 2004., da joj od 5. prosinca 2004. do 1. listopada 2006. godine, osim iznosa od 650,00 kuna mjesečno koji joj plaća na temelju nagodbe, plaća i daljnji iznos od 350,00 kuna mjesečno i to najkasnije do svakog 5-og u mjesecu sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate (stavak I. izreke prvostupanjske presude) te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 4.004,40 kuna (stavak III. izreke prvostupanjske presude), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,36 kuna za razdoblje od 23. prosinca 2003. do 5. prosinca 2004. te za iznos od 850,00 kuna za razdoblje od 5. prosinca 2004. do 1. listopada 2006. (stavak II. izreke prvostupanjske presude).

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao bračni drug, plaća uzdržavanje u smislu odredbe čl. 217. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 dalje ObZ).

Tuženik je u ovom predmetu podnio tzv. izvanrednu reviziju, odnosno reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, kojom je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji se poziva na točku 2. čl. 382. st. 2. ZPP kojom je primjerice navedeno da se izvanredna revizija može podnijeti ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja te na točku 3. istog članka kojom je primjerice navedeno da se izvanredna revizija može podnijeti ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, da bi revizijski sud uopće mogao odlučivati o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP revident u reviziji mora određeno postaviti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i u reviziji revident mora određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ako revizija ne sadrži neki od navedenih elemenata u tom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Revident je u uvodu revizije naveo da je revizija podnesena jer su sporne činjenice kada je tužiteljica zasnovala izvanbračnu zajednicu sa drugim muškarcem, od kad bi u smislu odredbe čl. 225. ObZ prestalo pravo tužiteljice da ju tuženik uzdržava i trenutak početka obveze uzdržavanja na strani tuženika. Ostali navodi revidenta izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na iznošenje revizijskih razloga kojima se osporava činjenično stanje utvrđeno u postupcima pred sudovima te na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je tuženik podnio tzv. redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Kako se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP niti tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP ne može se podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to navodi revidenta kojima se u ovoj, izvanrednoj reviziji, osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

Nadalje, u revizijskom postupku koji se vodi povodom tzv. izvanredne revizije ovaj sud nije ovlašten uzeti u razmatranje niti revidentove navode koji se svode na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. To stoga što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

U konkretnom slučaju tuženik u reviziji uopće nije naveo materijalnopravno odnosno procesnopravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, koje pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Nadalje, tuženik se u reviziji uopće nije upuštao u obrazlaganje razloga zbog kojih smatra da bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st.

3. ZPP. Zbog toga, prema ocjeni ovog suda, predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. svibnja 2010.

Sutkinja:

Renata Šantek, v.r.