Appeal dismissed; detention of husband does not create tort liability for relatives under ZOO.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Varaždin dismissed the appellants' appeal against a first-instance judgment awarding damages to a woman whose husband was detained and later acquitted. The court held that while the detention violated the husband's constitutional right to liberty, it did not constitute a tortious act against his relatives because no legal norm protected their subjective rights. Consequently, the necessary elements for liability under the Obligations Act were not met, and the appeal was rejected as unfounded.
Legislator headnote
AI generatedZOO/91; ZPP: The detention of an individual, even if resulting in acquittal, does not establish a tortious act against close relatives unless specific statutory conditions for non-material damage are met, as no legal norm protects their subjective rights directly.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 35 Gž-2352/17-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nade Krnjak kao članice vijeća, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Zvonimira Biškupa, u pravnoj stvari prvotužiteljice G. P.-Š., OIB: …, iz Z., drugotuženika N. Š., OIB: …, iz Z., i trećetuženika L. Š., OIB: …, iz Z., koje zastupaju punomoćnici D. D. i dr., odvjetnici u O. d. D. i p. j.t.d. u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3187/16-15 od 31. kolovoza 2017., u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2018.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3187/16-15 od 31. kolovoza 2017.
Obrazloženje
Pobijanom presudom suđeno je:
„I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku R. H., OIB: …, da tužiteljima G. P.-Š. iz Z., OIB …, N. Š. iz Z., OIB …, i L. Š. iz Z., OIB …, isplati iznos od 366.000,00 kuna za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 30.06.2016.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena uz naknadu parničnog troška tužiteljima, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 15 dana.“
Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu tužitelji pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da je preinači na način da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji i tuženici naloži da im nadoknadi parnični trošak. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju im je, po njihovim tvrdnjama, uzrokovala tuženica time što je njihov suprug odnosno otac bio pritvoren tijekom kaznenog postupka koji je naposljetku završen oslobađajućom presudom.
Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da se protiv supruga prvotužiteljice, a oca drugo i trećetužitelja, R. Š. vodio kazneni postupak zbog kaznenog djela iznude, koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: KO- 4217/04 od 14. studenog 2013. na način da je R. Š. oslobođen od optužbe da bi počinio to kazneno djelo. Pritom nije sporno da je u razdoblju od studenog 1999. do studenog 2001. R. Š. boravio u pritvoru, no prvostupanjski sud je ipak odbio tužbeni zahtjev radi naknade štete zbog toga što iz odredaba Zakona o kaznenom postupku ne proizlazi da bi R. H. bila odgovorna za štetu koja bi eventualno nastala srodnicima osobe koja je bila u pritvoru za vrijeme trajanja kaznenog postupka, dok činjenica da je srodnik tužitelja bio u pritvoru sama po sebi ne znači nepravilan ili nezakonit rad suda. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tužitelji nisu dokazali da bi im uslijed nepravilnog ili nezakonitog rada suda nastala neimovinska šteta, kao i da u konkretnom slučaju nedostaje element protupravnosti jer tuženica ne odgovara za štetu srodnicima osobe koja je bila u pritvoru, pa zbog svega navedenog tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.
Protivno žalbenim navodima tužitelja, odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem trećetužitelja L. Š. nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer taj dokazni prijedlog nije odbijen bez ikakvog valjanog razloga, već, kako navodi prvostupanjski sud u obrazloženju, zbog toga što isti, iako uredno pozvan, nije pristupio na dva uzastopna ročišta niti je dokazao da na ta ročišta nije mogao pristupiti iz opravdanih razloga. Stoga i ovaj sud smatra da je navedeni dokazni prijedlog osnovano odbijen, a osim toga prvostupanjski sud dao je valjane razloge za takvu odluku, time da, bez obzira na navedeno, valja napomenuti da u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji provođenje tog dokaza ne bi bilo od odlučnog značaja za rješenje ovog spora.
Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – nastavno: ZPP) jer je prvostupanjski sud, imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev i mjerodavno materijalno pravo, svoju odluku potkrijepio jasnim, dostatnim i razboritim razlozima, koji korespondiraju stanju spisa, tako da se presuda može ispitati.
Pri tome ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja iz kojeg proizlazi da tužiteljima, kao srodnicima (supruzi i djeci) R. Š., koji je bio u pritvoru unatoč tome što je naposljetku pravomoćno oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela iznude, ne pripada pravo na naknadu štete u smislu čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku jer takvo pravo pripada samo osobi koja je bila u pritvoru, no isto tako tužitelji zbog spornog pritvaranja nemaju pravo niti na naknadu nematerijalne štete prema Zakonu o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – nastavno: ZOO/91), koji se primjenjuje zbog razdoblja u kojem je Radovan Štetić bio pritvoren. U tom kontekstu ne može biti sporno da Ustav Republike Hrvatske štiti pravo na osobnu slobodu i sigurnost, kao što to čine i međunarodni ugovori predmet kojih su ljudska prava i temeljne slobode, međutim, za ostvarenje prava na naknadu nematerijalne štete moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke.
Pretpostavke za ostvarenje prava na naknadu štete jesu postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu, postojanje štetne radnje štetnika, nastanak štete, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje.
U ovom slučaju okolnost da je suprug odnosno otac tužitelja R. Š. bio u pritvoru pa je u konačnici oslobođen optužbe za počinjenje kaznenog djela, može predstavljati protupravnu štetnu radnju isključivo u odnosu na njega, a ne i u odnosu na njegove srodnike. Štetna radnja protupravna je samo onda kad predstavlja povredu one norme objektivnog prava koja je određena da služi za zaštitu subjektivnih prava i interesa (tako prof. dr. Petar Klarić i prof. dr. Martin Vedriš u knjizi Građansko pravo, Narodne novine d.d., Zagreb, 2008., str. 600) te u konkretnom slučaju Zakon o kaznenom postupku i legitimira osobu koja je bila pritvorena zahtijevati naknadu štete. Takvo pritvaranje dovelo je do povrede subjektivnog prava upravo te osobe (zaštićenog i Ustavom Republike Hrvatske), dok u odnosu na ostale osobe (pa i na bliske srodnike pritvorene osobe) nije došlo do povrede neke pravne norme koja bi neposredno štitila njihova subjektivna prava. Drugim riječima, konkretna štetna radnja nije bila usmjerena prema tužiteljima, nego isključivo prema R. Š., te nema bliske uzročno- posljedične veze između štetne radnje i štete koja je nastala tužiteljima, pa slijedom toga nisu ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za nematerijalnu štetu. Pritom valja istaknuti da jedino u slučaju smrti odnosno osobito teškog invaliditeta neke osobe sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu bliskim srodnicima te osobe za njihove duševne bolove, iako štetna radnja nije bila usmjerena prema njima, međutim, za sve to postoji posebna pravna osnova predviđena u čl. 201. ZOO/91.
Žalba nije osnovana niti u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, pri čemu treba reći da iz same činjenice da je sud prvog stupnja priznao određene troškove slijedi da je iste smatrao potrebnima za vođenje postupka, u smislu čega se i pozvao na odredbu čl. 155. ZPP, dok tužitelji ne konkretiziraju koji troškovi po njihovu stavu nisu bili potrebni za vođenje postupka. Prema tome, niti u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, dok je i glede troškova materijalno pravo pravilno primijenjeno.
Pored svega navedenog ovaj sud ne nalazi ostvarenim niti koji od žalbenih razloga na koje u drugostupanjskom postupku pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), slijedom čega je u konačnici valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu, sve primjenom čl. 368. st. 1. ZPP.
U Varaždinu 10. listopada 2018.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj