Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1170/2009-5 AI generated

Gzp-1170/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzp-1170/2009-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice A. J., iz P. B., zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 29. srpnja 2009., 15. siječnja 2010.,

Legislator headnote

AI generated

Gzp-1170/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Postupak je pokrenut 23. prosinca 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom tužiteljice A. M. (kasnije J.) podnesenom protiv I-tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane i II- tuženika E. O. d.d. Z., radi naknade štete.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1170/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice A. J., iz P. B., zastupane po punomoćniku N. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 29. srpnja 2009., 15. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada predlagateljici A. J. u iznosu od 10.000,00 (slovima: desettisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 29. srpnja 2009. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. - dalje: ZS) u kojem navodi da joj je ustavno pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Gžn-1197/09.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-9705/98, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2009., te službenom provjerom u pisarnicama Županijskog suda u Zagrebu i Općinskog građanskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:

Postupak je pokrenut 23. prosinca 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom tužiteljice A. M. (kasnije J.) podnesenom protiv I-tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane i II- tuženika E. O. d.d. Z., radi naknade štete.

Podneskom od dana 4. veljače 1999. I tuženik je podnio odgovor na tužbu, prigovarajući nedopuštenosti tužbe.

Na ročištu 18. ožujka 1999. tužiteljica je saslušana i oslobođena od plaćanja sudske pristojbe, te je II tuženik iznio prigovor mjesne nenadležnosti suda.

Na ročištu 2. lipnja 1999. II tuženik je iznio odgovor na tužbu, te je rješenjem odbijen prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Podneskom od dana 10. lipnja 1999. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na I tuženika te je dostavila medicinsku dokumentaciju.

Na ročištu 6. prosinca 2000. II tuženik je iznio odgovor na tužbu, a tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu II tuženika, te je rješenjem tužiteljici naloženo uplatiti predujam radi izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem.

Rješenjem od dana 10. travnja 2001. sud je pozvao tužiteljicu da dostavi potpunu liječničku dokumentaciju.

Tužiteljica je uplatila predujam troškova medicinskog vještačenja dana 24. travnja 2001.

Dana 4. lipnja 2001. dostavljen je nalaz i mišljenje vještaka ortopeda.

Podneskom od 11. srpnja 2001. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te se podneskom od dana 22. svibnja 2001. očitovao na podnesak tuženika od 7. prosinca 2000.

Na ročištu dana 6. prosinca 2001. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku, koja je također istaknula da je promijenila prezime iz M. u J..

Na ročištu dana 8. veljače 2002. raspravljalo se o glavnoj stvari, dok je sudski vještak opravdao svoj nedolazak, te je slijedeća rasprava zakazana za dan 24. travnja 2002.

Podneskom od dana 14. ožujka 2002. tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev te isti specificirala.

Na ročištu 24. ožujka 2002. saslušan je sudski vještak te pristupjela svjedokinja. Raspravnim rješenjem upućena je tužiteljica na dopunski pregled kod vještaka, sve radi dopune nalaza i mišljenja.

Dopunski nalaz i mišljenje sudski vještak je dostavio u spis dana 18. studenog 2002. Podneskom od 28. studenog 2002. tužiteljica se očitovala na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, dok se tuženik očitovao podneskom od 20. veljače 2003.

Na ročištima 19. svibnja 2003. i 6. svibnja 2004. dopunski je saslušan sudski vještak, te je određeno da će vještak ponovno pregledati tužiteljicu i podnijeti dopunski nalaz i mišljenje.

Dopunski nalaz i mišljenje sudski vještak je dostavio u spis 16. rujna 2004., te se tužitelj na isti očitovao podneskom od 7. listopada 2004.

Podneskom od 21. prosinca 2004. sudski vještak je u spis dostavio dodatno očitovanje uz nalaz i mišljenje.

Na ročištu 10. studenog 2005. tužiteljica je predložila saslušati sudskog vještaka na ročištu na okolnost potrebe tužiteljici za pomoć oko maloljetnog djeteta, te je ročište odgođeno.

Na ročištu dana 16. siječnja 2006. saslušan je vještak ortoped te je određeno da će se provesti kombinirano prometno medicinsko vještačenje, na okolnost da li je tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom.

Nalaz i mišljenje je dostavljen 30. ožujka 2006., glede kojeg se tuženik očitovao podneskom od 24. travnja 2006., dok se tužiteljica očitovala 27. travnja 2006.

Na ročištu 25. siječnja 2007. glavna rasprava je zaključena, a ročište za objavu presude zakazano je za dan 6. veljače 2007., na kojem ročištu je sud donio i objavio presudu poslovni broj Pn-9705/98, kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen. Povodom žalbe tužitelja (15. ožujka 2007.), predmet je 2. listopada 2007. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je uz dopis poslovni broj Gžn-2785/07 od 16. rujna 2008. spis predmeta vratio prvostupanjskom sudu radi ispravljanja pogrešaka u pisanju i računanju.

Rješenjem poslovni broj Pn-9708/98 od 15. listopada 2008. ispravljena je presuda istog poslovnog broja od 6. veljače 2007. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno dana 8. studenog 2008.

Predmet je ponovno otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 16. prosinca 2008., koji je opet uz dopis poslovni broj Gžn-4164/08 od 13. siječnja 2009. predmet vratio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, jer da taj sud nije postupio po prethodnom dopisu i ispravio uočene pogreške u pisanju i računanju.

Rješenjem poslovni broj Pn-9708/98 od 4. veljače 2009. ispravljena je presuda istog poslovnog broja od 6. veljače 2007. i rješenje o ispravku navedenog poslovnog broja od 15. listopada 2008. Rješenje je postalo pravomoćno 4. ožujka 2009.

Predmet je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu s popratnim izvješćem od 16. ožujka 2009., koji sud je presudom Gžn-1197/09 od 16. lipnja 2009. potvrdio prvostupanjsku presudu.

Navedena odluka je dostavljena punomoćniku predlagatelja dana 16. studenog 2009.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravu predlagateljice, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (23. prosinca 1998.) i traje do dana kada je punomoćnik predlagateljice primio odluku suda drugog stupnja kojom je postupak pravomoćno okončan (16. studenog 2009.), što ukupno iznosi deset godina, deset mjeseci i dvadeset i četiri dana.

Prema ocjeni ovog suda, duljina trajanja predmetnog parničnog postupka, iako je o pravima predlagateljice meritorno odlučeno, ukazuje na to da je istoj povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01. - pročišćeni tekst, i 55/01.), odnosno da sudovi nisu postupali dovoljno ažurno i učinkovito. Utvrđena su tri dulja neopravdana zastoja u postupanju općinskog suda, i to u periodu između ročišta održanih 2. lipnja 1999. i 6. prosinca 2000. (jednu godinu i šest mjeseci), između ročišta 19. svibnja 2003. i 6. svibnja 2004. (gotovo godinu dana) te nakon dostavljanja nalaz i mišljenja vještaka 21. prosinca 2004. pa do ročišta 10. studenog 2005. (gotovo jedanaest mjeseci). Stoga je za zaključiti da se navedeni općinski sud nije dovoljno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članka 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. 88/05., 2/07. i 84/08. - dalje: ZPP), radi čega je njegovo postupanje cijenjeno neučinkovitim. Također, valja spomenuti da je drugostupanjski sud u dva navrata vraćao spis predmeta prvostupanjskom sudu radi ispravljanja očitih pogrešaka u pisanju prvostupanjske odluke, što je također znatnije pridonijelo duljem trajanju postupka.

Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, svojim procesnim držanjem nije pridonijela duljini trajanja postupka. Međutim, prema ocjeni ovog suda, taj postupak ima karakter činjenično složenog sudskog postupka, budući je bilo potrebno provesti vještačenje i dopune vještačenja po vještaku ortopedu, kao i kombinirano sudsko medicinsko vještačenje, što je sve zahtijevalo znatniji utrošak vremena.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog sudskog postupka (preko deset godina) te postupanja nadležnog suda, unatoč složenosti postupka, a uzimajući u obzir da je postupak pravomoćno okončan, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu od 10.000,00 kn, imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. siječnja 2010.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.