Gzz-13/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 13/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Radomire Felicijan-Maoduš i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.U. iz K., protiv tuženika M.P., O. - K., sada nepoznatog boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku A.L., odvjetnici iz J., radi utvrđenja vlasništva i izdanja tabularne isprave, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 21. V. 1993. godine br. Gt-277/93, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 11.

II. 1993. godine br. P-196/93-4, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 1994. godine,

r i j e š i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, pa se ukida presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P- 196/93-4 od 11. II. 1993. godine te predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Karlovcu utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnina k.č. br. 1143/1 pašnjak H. draga u površini od 210 čhv i k.č. br. 1143/2 pašnjak H. draga u površini od 161 čhv up. u zk. ul. br. 540 k.o. J.P. te kuće za odmor izgrađene na tim česticama dimenzije 7x7 sa dvovodnim krovom koja gradnja je odobrena od strane Zavoda za graditeljstvo Općine Duga Resa od 15. V. 1991. godine, pa da je tuženik dužan izdati tužitelju dozvolu za upis u zemljišne knjige takva prava u roku od 15 dana. Presuda je postala pravomoćna.

Protiv pravomoćne prvostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (pravovremeno) jer da je u predmetnoj pravnoj stvari "povrijeđen zakon". Prema sadržaju obrazloženja zahtjeva proizlazi da se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), a koja da se sastoji u slijedećem: u tužbi je navedena točna adresa tuženika koja se nalazi u Republici Srbiji u tzv. SR Jugoslaviji, a to proizlazi i uz tužbu priloženog zapisnika br. R-650/92 sastavljenog pred Općinskim sudom u Obrenovcu dana 13. XI. 1992. godine pa da je više nego očito da se ne radi o tuženiku čije bi prebivalište odnosno boravište bilo nepoznato, a da je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP te 11. II. 1993. godine tuženiku postavio privremenog zastupnika mada u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet za to. Nadalje, smatra da je povrijeđena i odredba čl. 86. ZPP jer da je presuda proglašena pravomoćnom 22. II. 1993. godine, a oglas o postavljanju privremenog zastupnika tuženiku objavljen je u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske tek 25. II. 1993. godine. Nadalje ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi s Naredbom za provođenje Rezolucije br. 757 (1992. godine) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na području prometa nekretnina, a prema kojoj naredbi je zabranjeno raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu odnosno na kojima imaju pravo korištenja državljani tzv. Savezne Republike Jugoslavije. Predlaže da se prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti te da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti dostavljen je tužitelju, a u odgovoru na takav zahtjev tužitelj osporava opravdanost zahtjeva za zaštitu zakonitosti odnosno njegovu osnovanost, pa predlaže da se zahtjev odbije.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Tužitelj je u navodima tužbe za tuženika označio adresu: O., pa je uz tužbu priložio i zapisnik br. R- 650/92 Općinskog suda u Obrenovcu koji sadržava podatak "da predlagača U.D. zastupa P.P. iz O....".

Prvostupanjski sud prihvaća tužiteljev prijedlog za "imenovanje privremenog zastupnika tuženiku", mada prijedlog ne sadrži uopće razloge.

U donošenju pak pobijane presude suda navode se (u uvodu) za tuženika kao adrese slijedeće: "O., odnosno iz K., sada nepoznata boravišta".

S obzirom da je sud postavio tuženiku privremenog zastupnika (iz oglasa vidljivo) na temelju čl. 84. st. 1. i 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku - a u kojim odredbama su propisane pretpostavke da je boravište tuženika nepoznato, da nema punomoćnika u parnici i da bi redovni postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku dulje trajao zbog čega bi za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice - to sve navedeno ukazuje na proturječnosti u odnosu na boravište tuženika, a što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP-a, jer se kraj takvog stanja predmeta i sadržaja prvostupanjske odluke ista ne može ispitati.

Zbog takve bitne povrede odredaba parničnog postupka, a iznesene u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, prihvaćen je zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa je ukinuta pravomoćna presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen istome sudu na ponovno suđenje, a sve to temeljem odredbe iz čl. 394. st. 1. u vezi s čl. 408. st. 2. ZPP-a.

U Zagrebu, 11. svibnja 1994. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.