Rev-291/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 291/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice I. V. iz N. M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1033/13-2 od 8. srpnja 2014., kojom je djelomično potvrđena presuda i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 7639/08-28 od 6. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2018.

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužiteljice djelomično se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1033/13-2 od 8. srpnja 2014. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena točka II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7639/08-28 od 6. ožujka 2012. kojom je odbijen zahtjev za isplatu nematerijalne štete u iznosu od 20.000,00 kuna i sudi:

"Nalaže se tuženiku C. d.d., Z., OIB: … na ime nematerijalne štete platiti tužiteljici I. V. iz N. M., OIB: … daljnji iznos od 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 6. ožujka 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 3.548,42 kuna u roku od 15 dana.

Nalaže se tužiteljici I. V. iz N. M., OIB: … naknaditi tuženiku C. d.d., Z., OIB: …. parnični trošak u iznosu od 16.246,00 kuna u roku od 15 dana."

II. U preostalom dijelu revizija protutužiteljice se odbija kao neosnovana.

III. Nalaže se tuženiku C. d.d., Z., OIB: … naknaditi tužiteljici I. V. iz N. M., OIB: … trošak revizije u iznosu od 417,18 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Pn-7639/08-28 od 6. ožujka 2012. presudio:

"I Tuženik C. d.d., Z., dužan je isplatiti tužiteljici V. I., N. M., na ime nematerijalne štete, te tuđe pomoći i njege iznos od 58.700,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od 06. ožujka 2012.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška 9.238,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od 06. ožujka 2012.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za nematerijalnu štetu u iznosu od 60.000,00 kn te sa kamatama koje zahtjeva na glavnicu od 30. ožujka 2007.g. do 05. ožujka 2012.g.

III Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji se odnosi na materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 163.965,00 kn i to na trošak doškolovanja u iznosu od 14.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. ožujka 2007.g. do isplate, na izgubljenu zaradu (za period od 01.02.2007.g. do 30.06.2009.g.) u iznosu od 148.815,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, te na trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka od 1.150,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 30. ožujka 2007.g. do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici V. I., N. M., da tuženiku C. d.d., Z., na ime parničnog troška isplati iznos od 21.915,000 kn u roku od 15 dana."

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Gžn-1033/13-2 od 8. srpnja 2014. sudio je:

"I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2012., poslovni broj Pn-7639/08-28, u dijelu u kojem je odbijen njen tužbeni zahtjev za nematerijalnu štetu u iznosu od 60.000,00 kn (stavak II. izreke), u dijelu u kojem je odbijen njen tužbeni zahtjev koji se odnosi na materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 163.965,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za trošak izrade nalaza i mišljenja vještaka od 1.150,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (stavak III. izreke), u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak (stavak IV. izreke), kao i u dijelu u kojem tužiteljici nije na ime parničnog trošak dosuđen iznos od 33.857,00 kn.

II. Djelomično se uvažuje žalba tužiteljice i preinačuje navedena presuda u dijelu u kojem joj nije na ime parničnog trošak dosuđen iznos od 2.583,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Tuženik C. o. d.d. dužan je tužiteljici I. V. na ime parničnog trošak isplatiti i daljnji iznos od 2.583,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku od 6. ožujka 2012. godine do isplate, u roku od 15 dana.

III. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka."

Protiv točke I. drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske uloženu reviziju uvaži te preinači drugostupanjsku odluku tako da prihvati zatražene iznose materijalne i nematerijalne štete i parnični trošak, a podredno ukine drugostupanjsku odluku u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke i vrati predmet na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je djelomično osnovana.

Revizijski sud je prije ocjene o osnovanosti revizije ispitao dopuštenost revizije, imajući na umu da je tužiteljica podnijela i redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, - dalje: ZPP) i takozvanu izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, te da je izvanredna revizija dopuštena samo ako protiv drugostupanjske presude nije dopuštena takozvana redovna revizija iz čl. 382. st. l. ZPP.

U ovom slučaju ukupna vrijednost pobijanog dijela presude (60.000,00 kuna na ime nematerijalne štete i 163.965,00 kuna na ime materijalne štete) iznosi 223.965,00 kuna te budući da prelazi vrijednost od 200.000,00 kuna, dozvoljena je tzv. redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, pa je ovaj sud reviziju razmatrao kao redovnu.

Prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji imajući na umu cjelokupni sadržaj revizije, pri čemu nije odlučno ispunjava li revizija kriterije dopuštenosti za izvanrednu reviziju po čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na čije počinjenje ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju, te obje nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.

Revidentica u reviziji navodi da drugostupanjska odluka nema razloga o žalbenom navodu tužiteljice da je odluku nemoguće ispitati u dijelu koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu jer da je tužiteljici prvostupanjskom presudom dosuđen iznos od 25.000,00 kuna odnosno 4.300,00 kuna više nego što je tražila te smatra da iz izreke prvostupanjske presude nije razvidan iznos dosuđen za tuđu pomoć i njegu kako to obrazlaže drugostupanjski sud. Suprotno navodima revidentice, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da je iz izreke presude vidljivo da je tužiteljici za tuđu pomoć i njegu dosuđen upravo traženi iznos od 20.700,00 kuna te da je naznaka iznosa od 25.000,00 kuna u obrazloženju prvostupanjske presude omaška u pisanju. Naime, iz obrazloženja presude prvostupanjskog suda vidljivo je da je tužiteljici po osnovi nematerijalne štete i tuđe pomoći i njege dosuđen iznos od 128.700,00 kuna (koji se sastoji od iznosa od 108.000,00 kuna koji otpada na nematerijalnu štetu i koji iznos odgovara iznosima koje je sud dosudio po pojedinim vidovima štete te iznosa od 20.700,00 kuna koji otpada na materijalnu štetu u vidu tuđe pomoći i njege) te kada se od tog iznosa odbije iznos od 70.000,00 kuna koji je tuženik platio u mirnom postupku dobije se upravo iznos od 58.700,00 koji se navodi i u izreci i u obrazloženju prvostupanjske presude kao što to navodi i drugostupanjski sud u svom obrazloženju.

Revidentica opisno upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP i kada navodi da drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi dva oprečna stajališta kada s jedne strane navodi da se bez uplatnice može zaključiti da je školovanje tužiteljice platila druga osoba, dok s druge strane "podržava onemogućavanje" tužiteljice da izvede dokaz na tu okolnost upitom o uplati instituciji u kojoj se tužiteljica školovala.

Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je drugostupanjski sud za svoje shvaćanje o pravilnosti odbijanja izvođenja dokaza upitom o uplati instituciji u kojoj se tužiteljica školovala dao razloge koje revidentica nije dovela u sumnju.

Nadalje, sudovi nisu počinili niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 219. st. 1. ZPP na koju revidentica opisno upire kada navodi da su pogrešno sudovi odbili dokazni prijedlog tužiteljice o pribavljanju potvrde o plaćanju od institucije u kojoj se tužiteljica školovala budući da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

Osim toga, ovakvi revizijski navodi tužiteljice nisu odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari pokraj činjenice da tužiteljica nije dokazala niti je predložila ikakav dokaz na okolnost postojanja uzročne veze između predmetne prometne nesreće i školovanja tužiteljice za primalju odnosno nužnosti prekvalifikacije zbog nemogućnosti obavljanja posla medicinske sestre/medicinskog tehničara zbog prometne nesreće.

U odnosu na navode revidentice kojima prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u ocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu koji se odnosi na opravdanost troškova školovanja tužiteljice za primalju i prava na izgubljenu zaradu, treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje činjenične navode tužiteljice iznesene u reviziji.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji tužiteljica opisno upire u reviziji.

Djelomično je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete (u vidu troškova školovanja, izgubljene zarade, troškova izrade nalaza i mišljenja po dr. I. C. te tuđe pomoći i njege) i nematerijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela kao suvozačica u automobilu registarske oznake DU-110-BK u prometnoj nesreći od 15. prosinca 2005.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica 15. prosinca 2005. stradala u prometnoj nesreći kao putnica u vozilu,

- da je u nesreći pretrpjela višeiverni prijelom IV. slabinskog kralješka s ozljedom živčanih snopova koji nerviraju noge i donji dio tijela,

- da je pretrpljena ozljeda smanjila životnu, opću i radnu sposobnost tužiteljice za 40%,

- da je u trenutku štetnog događaja tužiteljica imala 18 godina,

- da je tužiteljica kao dokaz priložila nalaz i mišljenje vještaka dr. I. C. koji je izrađen po nalogu tužiteljice prije pokretanja ovog parničnog postupka,

- da je tužiteljica platila za izradu nalaza i mišljenja vještaka dr. I. C. iznos od 1.150,00 kuna.

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su primjenom odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice od 40% dosudili naknadu u iznosu od 40.000,00 kuna dok su odbili zahtjev u preostalom dijelu od 60.000,00 kuna kao neosnovan. Nadalje, sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete za izradu nalaza i mišljenja dr. I. C. budući da je primjenom odredbi čl. 250. st. 1. ZPP i čl. 251. st. 1. ZPP sud odredio vještake medicinske struke radi utvrđenja bitnih činjenica te je na temelju njihovog nalaza i mišljenja dosudio novčani iznos nematerijalne štete te tuđe pomoći i njege, dok nalaz i mišljenje dr. I. C. nije bio korišten za utvrđivanje spornih činjenica.

U revizijskom stupnju postupka sporna je visina dosuđene nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti prema odredbi čl. 200. ZOO te ima li tužiteljica pravo na trošak izrade nalaza i mišljenja po vještaku dr. I. C. koji je izrađen po nalogu tužiteljice prije pokretanja ovog postupka.

U odnosu na novčanu naknadu nematerijalne štete mjerodavna je odredba čl. 200. ZOO koja glasi: (1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti; slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema. (2) Pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Polazeći od naprijed navedenih zakonskih odredbi djelomično su osnovani razlozi revizije u kojima se navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini naknade za nematerijalnu štetu. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu 40.000,00 kuna.

Ispitujući pobijane nižestupanjske presude ocjena je ovog revizijskog suda da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 200. ZOO ocjenjujući da naknada štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljici iznosi 40.000,00 kn. Naime, prema ocjeni ovog suda, cijeneći pritom sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, životnoj dobi tužiteljice, da će posljedice osjećati dugi niz godina jer je u trenutku štetnog događaja tužiteljica imala samo 18 godina te je bila u aktivnoj radnoj i životnoj dobi pa će biti prisiljena ulagati dodatne napore pri obavljanju životnih i radnih aktivnosti, tužiteljici bi pravilnom primjenom citirane zakonske odredbe pripadala novčana naknada uvećana za 20.000,00 kn od one utvrđene po nižestupanjskim sudovima, koji daljnji iznos je valjalo dosuditi tužiteljici.

U odnosu na materijalnu štetu koja se odnosi na trošak izrade nalaza i mišljenja dr. I. C. kojeg je naručila sama tužiteljica prije pokretanja ovog parničnog postupka valja reći da prema odredbi čl. 250. st. 1. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud. Tako je i u konkretnom slučaju sud odredio vještake, dr. T. T. i dr. M. B., koji su prema zadatku koji im je odredio sud proveli vještačenje i izradili nalaz i mišljenje na temelju kojega je sud donio svoju odluku o visini nematerijalne štete i materijalne štete u vidu tuđe pomoći i njege.

Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi (čl. 250. st. 1. ZPP), u sudskom postupku značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je stranka privatno angažirala, a koje shvaćanje je izraženo i u odlukama ovog suda broj: Revr-1574/09 od 16. lipnja 2010. i Revx-33/16 od 9. veljače 2016. pa je stoga izdatak za izradu nalaza i mišljenja vještaka kojeg je odredio sud u ovom postupku bio nužan trošak te je isti tužiteljici priznat u parnični trošak. Međutim, izrada privatnog nalaza i mišljenja tužiteljice bio je koristan izdatak za tužiteljicu, ali nije bio i nužan jer je sud donio odluku u ovom sporu prema nalazu i mišljenju vještaka koje je u odredio sud u ovom postupku.

Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine". broj: 151/15 – dalje. ZOOP) na koju se tužiteljica poziva u reviziji, propisano je da u slučaju neimovinske štete u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka kojeg je osobno izabrala.

Iz navedene odredbe proizlazi samo mogućnost da oštećenik priloži nalaz i mišljenje neovisnog vještaka kojeg je sam izabrao, ali ne i da je to dužan učiniti.

Zbog navedenog je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev za naknadu štete u vidu troškova izrade privatnog nalaza i mišljenja tužiteljice.

Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP, prema uspjehu stranaka u postupku. Slijedom navedenog, budući da je tužiteljica ukupno uspjela u sporu u omjeru od 27,8%, naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 3.200,77 kuna, a koji se odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno uspjehu u postupku, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: ("Narodne novine" broj 69/93, 16/94, 12/96, 91/04, 148/09 i 142/12 – dalje: Tarifa), kao i trošak vještačenja u punom iznosu, jer je isti trošak bio potreban za vođenje postupka bez obzira na uspjeh.

Nadalje, budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 8,9%, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici po Tbr. 10. točka 1. Tarife u iznosu od 312,5 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 i uz PDV od 25% po Tbr. 42 i uspjeh žalbe iznosi 347,65 kuna pa ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 3.548,42 kuna.

Budući da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 27,8%, tuženik je uspio u sporu u omjeru od 72,2% pa je sukladno njegovom uspjehu u sporu valjalo tuženiku umjesto iznosa od 21.915,00 kuna kojeg su mu dosudili nižestupanjski sudovi, dosuditi iznos od 16.246,00 kuna.

Trošak revizije dosuđen je tužiteljici po Tbr. 10. točka 6. Tarife u iznosu od 375 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna po Tbr. 50 i uz PDV od 25% po Tbr. 42 i uz uspjeh tužiteljice u omjeru od 8,9% iznosi 417,18 kuna.

Slijedom navedenog valjalo je djelomično prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti drugostupanjsku presudu i presudu suda prvog stupnja u navedenom dijelu, a djelomično odbiti reviziju kao neosnovanu, sve kao u izreci, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393. ZPP.

Zagreb, 2. listopada 2018.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.