Croatian Supreme Court partially allows tort claim revision, increasing non-pecuniary damages for permanent disability.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially granted the plaintiff's revision against a lower court's judgment confirming damages for personal injury. While the court upheld the finding of physical injury and pain, it ruled that the awarded amount for non-pecuniary damage was insufficient given the permanent 25% reduction in the plaintiff's work and life capacity. Consequently, the court increased the non-pecuniary damages to 30,000 kuna, finding a material law error, while dismissing the portion of the revision regarding the decision on the existence of the injury.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The court must increase damages for non-pecuniary harm when the lower court's assessment fails to adequately reflect the severity of permanent reduction in work and life capacity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 99/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S UDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.L. iz Z., koga zastupa R.D., odvjetnik u Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. iz Z. i "T. " iz Z., koga zastupa M.M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. rujna 1994. br. Gž 5700/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. studena 1993. br. Pn 6431/92, u sjednici održanoj dana 10. rujna 1998.,
p r e s u d i o j e :
Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. rujna 1994. br. Gž 5700/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. studena 1993. br. Pn 6431/92 i sudi:
Tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju iznos od 50.368,00 (pedesettisućatristošezdesetosam) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 22. studena 1993. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, sve to u roku od 15 dana.
Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja obvezani su tuženici solidarno platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 38.368,00 kn (38,368.000 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.
Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.
Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
Protivno tužiteljevoj tvrdnji u reviziji presude sudova nižega stupnja imaju razloge o odlučnim činjenicama, pa zato nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP.
Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj tjelesno ozlijeđen u štetnom događaju, te da su ozljede kod njega uzrokovale fizičke boli.
Također je taj sud utvrdio težinu i trajanje tih boli.
Na temelju tih činjenica ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja da iznos od 13.000,00 kn (13,000.000 HRD) čini primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova.
Zato revizija tužitelja u tom dijelu nije osnovana.
Sud prvog stupnja je također utvrdio da su tjelesne povrede kod tužitelja ostavile trajne posljedice koje su smanjile njegovu opću radnu i životnu sposobnost za 25%.
Zbog takvog smanjenja tužiteljeve radne i životne sposobnosti, a imajući u vidu njegovu životnu dob, ovaj sud smatra, da iznos od 18.000,00 kn (18,000.000 HRD) koliko su sudovi nižega stupnja dosudili tužitelju kao naknadu nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nije dostatan, već da primjereno zadovoljenje tužitelju za navedene boli čini iznos od 30.000,00 kn. Stoga su sudovi u tom dijelu pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je u toj odluci trebalo preinačiti pobijane presude (čl. 395. st. 1. ZPP).
Razmatrajući osnovanost tužiteljeve revizije ovaj sud je imao na umu vrijeme donošenja presude suda prvoga stupnja kao i protek vremena od štetnog događaja do donošenja te presude.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.
U Zagreb, 10. rujna 1998.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.