Revr-1073/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1073/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Đ. iz G. B. 74, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. K., dipl. prav. Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured O., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & partneri, Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-475/15-2 od 30. ožujka 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 946/14-8 od 21. siječnja 2015., u sjednici održanoj 3. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-475/15-2 od 30. ožujka 2015. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove revizijskog postupka.

Obrazloženje

Županijski sud u Slavonskom Brodu je presudom poslovni broj Gž-475/15-2 od 30. ožujka 2015., prihvatio žalbu tuženika te je preinačio presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-946/14-8 od 21. siječnja 2015. i odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

I. „Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu broj 1533 od 21. kolovoza 2014. nezakonita i nedopuštena, te se utvrđuje da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad sukladno Ugovoru o radu broj 224/A od 1.kolovoza 2007. godine, u roku od 8 dana.“

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.250,00 kuna.

Protiv te presude tužitelj je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju kao neosnovanu, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove odgovora na reviziju u iznosu od 375,00 kuna.

Revizija je neosnovana.

Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje ZPP) u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvaren revizijski razlog apsolutno bitne povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred drugostupanjskim sudom, a na koju se ukazuje u reviziji jer su u obrazloženju presude izneseni neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza. Tužitelj se pozvao na navedenu bitnu povredu odredaba postupka ali nije ukazao na neku konkretnu proturječnost između sadržaja izvedenih dokaza i navoda o odlučnim činjenicama utvrđenim na temelju tih dokaza, niti je takve proturječnost po reviziji utvrdio ovaj sud.

Revizijskim navodima se zapravo sadržajno dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na opravdanost razloga za poslovno uvjetovan i otkaz i poštivanje propisanih kriterija kojih se poslodavac mora držati kao otkazuje ugovor o radu , te u odnosu na sadržaj isprava i izjava koje su u postupku upotrijebljene kao dokaz. Iz toga slijedi da se radi o revizijskim prigovorima činjenične naravi kojima su izneseni stavovi o ocijeni provedenih dokaza - koji su različiti od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavovi o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (budući prema shvaćanju tužitelja sudovi nisu uzeli u obzir rezultate provedenih dokaza, dok su materijalne dokaze pogrešno interpretirali). Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredbe čl. 385. ZPP-a), te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 115. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj: 149/09, 61/11, dalje: ZR) u odnosu na postojanje opravdanog razloga za redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vlakovođa popisni i to na temelju Ugovora o radu zaključenog 1. kolovoza 2007. godine na neodređeno vrijeme, a poslove radnog mjesta obavljao je na kolodvoru u Slavonskom Brodu – teretni;

- da tuženik od 2008. godine ima smanjen opseg posla, odnosno ostvaruje manji prijevoz u tonama i gubitak u poslovanju;

- da je Pravilnikom o organizaciji tuženika koji se primjenjuje od 1. travnja 2014. godine za radno mjesto vlakovođa popisni za regiju Istok tuženik predvidio 22 izvršitelja, dok je prethodno za rad na istom radnom mjestu bilo predviđeno 30 izvršitelja, s tim da se broj izvršitelja u Slavonskom Brodu nije promijenio (5);

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21. kolovoza 2014. godine tuženik otkazao ugovor o radu zaključenim s tužiteljem jer je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu vlakovođa popisni, a tužitelj se, kako proizlazi iz obrazloženja Odluke, sukladno kriterijima iz odredbe čl. 73. Kolektivnog ugovora Društva (Služeni vjesnik broj 5/14) proglašava tehnološkim viškom jer ne zadovoljava uvjete propisane Pravilnikom o sistematizaciji i jer ima manje godina radnog staža ostvarenog kod tuženika u odnosu na ostale radnike njegove organizacijske jedinice (Područni centar S. B.), a kod tuženika ne postoje slobodna radna mjesta na koja bi se tužitelj mogao rasporediti;

- da je protiv te Odluke tužitelj izjavio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio;

- da je tuženik 10. lipnja 2014. godine donio Program zbrinjavanja viška radnika koji je dostavio na očitovanje glavnom radničkom vijeću i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje koji se 3. srpnja 2014. godine pozitivno očitovao na Program;

- da je Pravilnikom o sistematizaciji za radno mjesto vlakovođa popisni propisana NSS/SSS;

- da tužitelj ima završenu osnovnu školu, a za zanimanje vlakovođa proveo je kod tuženika program osposobljavanja i položio stručni ispit;

- da je tužitelj kod tuženika, odnosno pravnih prethodnika ostvario 34 godine i 7 mjeseci staža;

- da tuženik na radnom mjestu vlakovođa popisni nije zaposlio druge radnike, a na poslove tužitelja preraspodijelio je radnike koji imaju SSS i manje radnog staža od tužitelja.

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev te je utvrdio nedopuštenim otkaz ugovora o radu, a tuženiku je naložio vratiti tužitelja na rad. Obrazloženje presude se u bitnome temelju na pravnom shvaćanju da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu prvenstveno dao prednost kriterijima koje je sam propisao odredbom čl. 73.Kolektivnog ugovora (Službeni vjesnik 5/14), dok je zanemario kriterije iz odredbe čl.115. st. 2. ZR.

Drugostupanjski sud je pak zauzeo pravno shvaćanje da je tuženik u cijelosti postupio sukladno propisanim kriterijima iz čl. 115. ZR u vezi s kriterijima iz čl. 73. Kolektivnog ugovora.

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede primjene odredbe čl. 115. ZR na kojemu se temelji obrazloženje presude. U reviziji je izvršena kompletna analiza parametara koji su odlučni za odluku o otkazu, te su osporena činjenična utvrđenja o tome ima li tužitelj nakon izmjene općih akata tuženika, potrebnu stručnu spremu za obavljanje poslova na kojima je radio prije otkaza. Osporio je da je njegovo radno mjesto ukinuto, a samim time je osporio opravdanost razloga za otkaz.

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Tuženik je uspio u revizijskom stupnju postupka, ali nema pravo na naknadu troškova odgovora na reviziju jer se ne radi o potrebnim troškovima ( čl. 164. i 155. st.1.ZPP).

Zagreb, 3. svibnja 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.