II-4 Kr-376/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-4 Kr-376/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. V. R., zbog kaznenog djela iz čl. 273. st. 3. KZ, odlučujući o prijedlogu za rješavanje sukoba nadležnosti Županijskog suda u Vukovaru od 25. kolovoza 1999. godine broj K-10/99, u sjednici održanoj 19. listopada 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Za suđenje u kaznenom predmetu protiv okr. Vlade Ragaja zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 3. kolovoza 1998. godine broj DO-K-322/98 stvarno je nadležan Općinski sud u Vukovaru.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem od 25. veljače 1999. godine broj K-87/98 Općinski sud u Vukovaru proglasio se stvarno nenadležnim za suđenje V.R. iz V. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. KZ, te je nakon pravomoćnosti tog rješenja spis ustupljen Županijskom sudu u Vukovaru kao nadležnom sudu.

Županijski sud u Vukovaru pokrenuo je postupak za rješavanje sukoba nadležnosti, smatrajući da je u ovom predmetu za suđenje nadležan Općinski sud u Vukovaru.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 13. listopada 1999. godine broj DOKR-434/99 izrazio je mišljenje da je u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Vukovaru.

Prijedlog je osnovan.

Suprotno tvrdnji iz rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Županijski sud u Vukovaru je pravilno zaključio da je za suđenje u predmetnom kaznenom predmetu, nakon što je stupio na snagu Kazneni zakon ("Narodne novine", broj 110/97) stvarno nadležan Općinski sud u Vukovaru.

Naime, prema podnesenoj (usklađenoj) optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, kazneno djelo za koje se optuženika tereti ispravno je, sukladno čl. 3. st. 2. KZ, pravno označeno kao kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 2. u svezi st. 1. KZ, a što proizlazi iz činjeničnog i pravnog opisa.

Za to djelo je u Kaznenom zakonu, kao maksimalna kazna, zapriječena kazna zatvora u trajanju do deset godina, a prema čl. 16. Zakona o sudovima i čl. 17. ZKP/97 za suđenje u prvom stupnju za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora do deset godina nadležni su općinski sudovi.

Prema tome, u pravu je Županijski sud u Vukovaru kada navodi da je za suđenje u konkretnom slučaju nadležan Općinski sud u Vukovaru, neovisno o tome što se ranije radilo o kaznenom djelu iz čl. 161. st. 2. KZRH budući da općinski sud u konkretnom slučaju može odlučivati o primjeni blažeg zakona, jer je po sada vrijedećim propisima nadležan da sudi za takva djela.

Stoga je pozivanje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje se navodi u rješenju Općinskog suda u Vukovaru, pogrešno i ne može opravdati donesenu odluku tog suda.

S obzirom na navedeno, Općinski sud u Vukovaru se neosnovano oglasio stvarno nenadležnim, pa je stoga na temelju čl. 35. st. 1. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. listopada 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.