Pnš-299/2013-8 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv.Križ.Dračevac

Split

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u S., po sucu ovog suda Mirjani Mimi Horvat kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja S. M. , OIB…., , protiv tuženika pod 1.) H. D.P.Elektrodalmacija i 2.) R. H., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu S., radi skidanja stupova i naknade štete, na ročištu za glavnu raspravu održanom i zaključenom 2. lipnja 2014, na ročištu za objavu 16.srpnja 2014.,

presudio je

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 10.700.000,00 kuna na ime štete, naknadu za korištenje mojih nekretnina kao i dio dobiti koju je ostvario HEP.

III. Dužan je tuženik isplati i zakonske zatezne kamate."

riješio je

I- Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu kojim je tužitelj tražio da mu HEP distribucija Elektrodalmacija S. izmjesti stupe na drugu lokaciju o vlastitom trošku.

II- Utvrđuje se da je tužba tužitelja u odnosu na tuženika pod 2.) R. H. povučena.

III- Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženiku pod 2.) R. H. iznos od 50.000,00 kuna.

Obrazloženje

Tužitelj je ovom sudu 27. lipnja 2013. preporučeno poštom podnio tužbu protiv uvodno označenih tuženika radi skidanja električnih stupova sa zemljišta u N. i S. i radi naknade štete. Kako proizlazi iz tužbe te riječi tužitelja na glavnojn raspravi, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da su tuženici bez odobrenja tužitelja na njegovim nekretninama i to čest.zem. 2625/676 K.O.G., čest.zem.2625/876 K.O.G., te čest.zem.803 K.O.S.(dalje kao uparničene nekretnine) postavili elektro stupove radi čega tužitelj traži da ih tuženik pod 1.) ukloni na drugo mjesto, kao i da mu naknadi štetu, sve sadržaja bliže opisanog u izreci odluke.

Tijekom postupka tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženu R. H., čemu se ista nije protivila, pa je u odnosu na ovog tuženika riješeno kao u izreci rješenja.

Tuženik pod 1.) je u odgovoru na tužbu istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari u odnosu na zahtjev tužitelja za uklanjanje elektro stupova sa uparničenih nekretnina jer da je o istom zahtjevu tužitelja odlučeno u predmetu Općinskog suda u S. broja IP-84/07(ranije IP-31/02).Ovaj tuženik je predložio stoga zahtjev tužitelja odbaciti.

U dokazne svrhe, izveden je dokaz pregledom prerisa kat.plana (list 7 spisa), presude i rješenja Općinskog suda u S. broja IP 31/02, (list 15-23 spisa), rješenja Općinskog suda u S. broja P1-4689/10 od 4.lipnja 2012(list 24 spisa), odluke V. suda R. H. broja Rev 247/09-2 od 17.ožujka 2009(list 26-28 spisa), Rješenja Općinskog suda u S. broja IP-84/07(list 29-31 spisa), Presude i rješenja Županijskog suda u S. broja GŽ-1051/05 od 14.prosinca 2006. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu parničnog troška.

Tužena pod 2.) je postavila zahtjev za naknadu parničnog troška.

Tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao naknadu štete nije osnovan. Tužba tužitelja u dijelu u kojem je tražio uklanjanje stupova nije dopuštena.

Šteta, ako je dokazana, nadoknađuje se onome kome je nastala.

Ocjenom dokaza, izvedenih u postupku, su utvrđene slijedeće činjenice:

Tuženik se izričito izjasnio da će se sam zastupati u ovoj pravnoj stvari. Parnični postupak se u R. H. temelji na dominantnoj primjeni raspravnog načela. To znači da su stranke te koje moraju između ostalog predlagati dokaze kojima utvrđuju činjenice na koje se pozivaju. Sud ne samo da nije dužan nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati postoje li još neke činjenice koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu. Dakle, ne postoji obveza suda (prema odredbi čl.219.st.2 ZPP) na upozorenje stranaka i njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika. Ovakav stav je zauzet u odluci VS RH Rev-x 148/2010. Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl.220.st.2 ZPP, tako i Ž. sud u S.,Gžo-429/2011.)

Predmet spora predstavljaju dva zahtjeva i to zahtjev tužitelja na naknadu štete zbog izgradnje elektro stupova na uparničenim nekretninama kao i zahtjev da tuženik ukloni –izmjesti postavljene elektro stupove sa uparničenih čestica.

Prema odredbi čl.154.st 1 Zakona o obveznim odnosima-("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje ZOO), kojeg valja primijeniti u svezi sa člankom 1163.st.1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 31/05 i 41/08, dalje ZOO/05) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Pod štetom (damnum) se smatra svako pogoršanje ili uništenje oštećenikovih pravno zaštićenih imovinskih ili neimovniskih dobara i interesa, nanijeto mu protupravnom radnjom štetnika, odnosilo se to pogoršanje ili uništenje na njegovu imovinu, njegova prava ili njegovu ličnost, obuhvaćajući ili samo stvarno nastalu štetu ili još i izgubljenu dobit ili povrh toga i oštećenje vrijednosti od osobite naklonosti.

Prema odredbi čl. 189. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izgubljene koristi. Međutim, na oštećeniku je teret dokaza činjenice da je štetu pretrpio i njezine visine. Pozitivnom (damnum emergens) štetom smatra se, umanjenje postojeće imovine oštećenika.

Tužitelj tvrdi da mu elektro stup na č.zem.2625/876 K.O G., a koji se nalazi na ulazu u terasu pizzerije smeta kod prolaza te da kabel stupa ugrožava njegovu obitelj. Drugi stup je postavljen na tzv.putu širine 2 m č.zem. 2625/676 koje je on jedan od suvlasnika, a stup da je postavljen na oko pola metra od kraja ceste pa da time onemogućava i sužava normalni prolaz. U odnosu na elektro stup postavljen na č.zem.803 Z.U. 236 k.o.S. tužitelj navodi kako ne može pristupiti toj svojoj nekretnini traktorom niti automobilom radi čega je pretrpio veliku štetu time što je berbu kultura vršio ručno. Tužitelj ovom predmetu pristupa kao da je sud upoznat sa stanjem na terenu, a što nije točno. Očigledno ovakvim postupanjem tužitelj samo potvrđuje činjenicu da je pred ovim sudom već vodio parnicu radi naknade štete i uklanjanje stupova sa uparničenih nekretnina iz istih razloga, te da je svojim propustima (presumirano povlačenje) utjecao na ishod istih(u pogledu zahtjeva tamo za naknadu štete).

Naime, jedino prema materijalnoj dokumentaciji u spisu koju je dostavio tuženik pod 1.) utvrđeno je da je sud pozvao tužitelja u predmetu (IP 84/07) na uređenje tužbe u pogledu postavljenog zahtjeva na naknadu štete jer da tužitelj tamo nije specificirao o kakvoj se šteti radi, za koje razdoblje i sl. Evidentno je da je tužitelj svojim propuštanjem, nastojao ovom tužbom sanirati posljedice iz prijašnjih parnica. Međutim, tužitelj činjeničnim navodima iz tužbe i riječ na glavnoj raspravi ničim nije naveo u čemu se njegova šteta sastoji.

A sud nije ovlašten po službenoj dužnosti takvo što utvrđivati. Pregledom obrazloženja presude broja IP 31/02, utvrđeno je da je tužitelj vlasnik č.zem. 2625/876, za cijelo, te suvlasnik čest. zem.2625/676 za 4/44 dijela , sve K.O.G., dok nije vlasnik čest.zem. 803 K.O.S. Nadalje je utvrđeno da je tuženik pod 1.) na uparničenim nekretninama do trenutka podnošenja tužbe 7.siječnja 2002. dosjelošću stekao stvarnu služnost prava na istima imati svoje elektro stupove jer je do tada iste pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, pošto je stupove u G. postavio još 1978-1979, a elektro stup u S. i prije 20 godina, te da se tužitelj njihovom postavljanju nije nikada protivio, ovo tim više jer je bio radnik kod tuženika pod 1.Radi ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je (a što je potvrđeno odlukom Županijskog suda GŽ- 1051/05) odbio zahtjev tužitelja kojim je tražio uklanjanje stupova.

Dakle utvrđeno je da je na svim nekretninama koje su i predmet ove parnice tuženik pod 1.) stekao pravo stvarne služnosti, radi čega izostaje pretpostavka bespravnog uznemiravanja vlasništva tih nekretnina. Sudske odluke su javne isprave pa za iste vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno, a tužitelj ničim takvo što nije dokazao.

Sud nije ovlašten ocjenjivati je li postavljeni tužbeni zahtjev pravilan i je li će tako postavljenim zahtjevom tužitelj moći u cijelosti ostvariti pravnu zaštitu (tako i ŽS Koprivnica Gž-825/00), a sam tužbeni zahtjev je stvar podnositelja tužbe. Uzgred se napominje da je postavljanje elektro stupova zasigurno izvršeno uz dozvolu nadležnog organa, radi čega se može zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice, jasno pod pretpostavkom da je takvo što tužitelj dokazao, a što nije.

Odredbom članka 221.a ZPP-a određeno je ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tužitelj nije imao nikakvih dokaznih prijedloga, a niti ovaj sud na strani tuženika uzgred rečeno vidi elemenata protupravnosti koja bi navodno bila u svezi sa eventualnom štetom jer ju tužitelj nije dokazao. Obvezni odnos koji nastaje uzrokovanjem štete ne može postojati ako šteta nije nastala. Šteta je prema čl. 155. Zakona o obveznim odnosima umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Postojanje štete se ne presumira i njezino postojanje dužan je dokazati onaj tko tvrdi da mu je šteta nastala. Teret tog dokaza bio je na tužitelju. Ako tužitelj u parnici za naknadu štete ne dokaže da mu je šteta nastala, kao što je riječ u konkretnom slučaju onda je bespredmetno raspravljati o postojanju ili nepostojanju drugih pretpostavki koje se traže da bi postojala odgovornost za štetu. (npr.tako i VS RH Rev-512/03). Ponovno se napominje da se tužitelj izjasnio kako će se sam zastupati u ovoj parnici. Na temelju čl.7.st.1. noveliranog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.173/03), ne postoji više dužnost suda da potpuno i istinito utvrdi činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva.

Kako tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije pružio dokaze na svoje tvrdnje, to sud ex offo nije bio dužan provoditi dokaze na istaknute okolnosti.

Dakle, tužitelj je bio dužan iznijeti i činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a kako nije dokazao osnovanost svojih tvrdnji, to je njegov zahtjev za naknadu štete kao neosnovan odbijen. Osim toga tužitelj i kao (su)vlasnik poslužnog dobra i prema recentnoj sudskoj praksi nema prava tražiti naknadu zato što je zbog postojeće služnosti ograničen u svome vlasničkom pravu (npr. Takvo mišljenje je zauzeto u odluci VSRH, Rev 2998/92 od 7.VII.1993.g., Izbor odluka 1/1995).

Zahtjev tužitelja da tuženik o svome trošku izmjesti tj. ukloni elektro stupove, nije prema mišljenju suda dopušten, jer sud smatra da je riječ o presuđenoj stvari, pa ova parnica ustvari predstavlja obijesno parničenje, a o razlozima za ovakav stav sud će dati u nastavku obrazloženja. Iz činjeničnih navoda iz tužbe, proizlazi kako tužitelj traži zaštitu vlasništva uparničenih nekretnina koje su povrijeđene radnjama tuženika pod 1.) tako što je postavio elektro stupove kojima se tužiteljevo pravo vlasništva ograničava. Riječ bi bila o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja "actio negatoria" iz odredbe članka 167.st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima( "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje ZV.) kojim vlasnik posjednik zahtijeva prestanak bespravnog uznemiravanja u obavljanju vlasničkih ovlasti od strane trećeg. Da bi ostvario zaštitu prava vlasništva ovom tužbom, tužitelj mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo te da ga tuženik uznemirava u izvršavanju ovlasti na stvari. Na tuženiku je teret dokaza da uznemiravanje nije bespravno (čl.167.st.2 ZV). Kao što je naprijed u obrazloženju navedeno, bespravnost nije na strani tuženika pod 1.) postojala, pa već samim time bi bilo bespredmetno raspravljati o pružanju zaštite ovoga zahtjeva.

U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u S. broja IP-31/02, utvrđeno je da je tužitelj u citiranom predmetu postavio između ostalog i zahtjev radi uklanjanja elektro stupova koje je tuženik postavio na uparničenim česticama(tamo i ovdje istima). Upravo iz tužiteljevih navoda u ovoj tužbi proizlazi da i u ovoj parnici tužitelj zahtijeva nalaganje tuženiku pod 1.) uklanjanje elektro stupova sa uparničenih čestica a o kojem zahtjevu je već pravomoćno presuđeno (vidi presudu prvostupanjskog suda br.IP 31/02, potvrđena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo uklanjanje stupova odlukom Županijskog suda u Splitu, broja Gž-1051/05) tako što je taj tužiteljev zahtjev odbijen. Procesno, takvo disponiranje tužitelja nije moguće jer je u pitanju pravomoćno presuđena stvar (res iudicata). Nigdje iz činjeničnih navoda tužbe u ovoj parnici, a niti riječima tužitelja sa glavne rasprave ne proizlazi da bi tužitelj tražio prelaganje stvarne služnosti, jer bi u tom slučaju trebao predložiti mjesto tog predlaganja, a koje se u konkretnom slučaju može izvršiti samo na zemljištima onog vlasnika (konkretno tužitelja) čije je zemljište opterećeno pravom takve služnosti. Tužitelj je izričito tražio njihovo uklanjanje.

Za postojanje pravomoćno presuđene stvari potrebno da su kumulativno ispunjene određene pretpostavke: - identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi, - identitet zahtjeva i 3- identitet činjenične osnove. Iako iz zahtjeva tužitelja u ovoj parnici kojom je zatražio ovu zaštitu, nije izričito navedeno koje to stupove, odnosno sa kojih to njegovih nekretnina on traži uklanjanje navodi se da je sud upravo pregledom činjeničnog temelja tužbe i obrazloženja presude ovog suda broja IP-31/02 utvrdio da je u ovoj parnici postavljen zahtjev o kojemu je pravomoćno u njoj odlučeno (npr. tako i VS, Rev 525/84 od 28.06.1984. – PSP 26/136; Rev 1640/86 od 21.11.1986. – PSP 33/178). Da bi se radilo o istovjetnim tužbenim zahtjevima, potrebno je da se zahtjev o kojem je već pravomoćno odlučeno i zahtjev istaknut u ovoj parnici temelje na identičnoj činjeničnoj osnovi (npr.tako i VS, Rev 1500/89– PSP 47/140, VS, Rev 1184/82 od 17.03.1983. – PSP 23/260; Gzz 9/84 od 25.07.1984. – PSP Rev 668/00 od 16.05.2000. – IO 2/00-152 i dr.). Upoređenjem navedenog zahtjeva tužitelja u ovoj parnici s onim o čemu je odlučeno citiranom pravomoćnom presudom proizlazi da su se u ovom slučaju ispunile gore navedene pretpostavke za postojanje pravomoćno presuđene stvari. Činjeničnu osnovu čini sve one okolnosti koje ulaze u okvir događaja iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev bez obzira na to da li su bile iznesene u prethodnoj parnici.

Sve i da nije riječ o presuđenoj stvari, a što je sud utvrdio da jest, uzgred se napominje da je odlukom Županijskog suda u S. broj Gž-4047/00 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u S. broja P698/99, pravomoćno utvrđeno da uparničena čestica koja se nalazi u S., a u odnosu na koju tužitelj traži zaštitu, nije u vlasništvu tužitelja, a tužitelj u ovoj parnici nije dokazao suprotno čime nije ostvarena prva pretpostavka na podnošenje vlasničke tužbe zbog uznemiravanja.

U odnosu na preostale dvije uparničene čestice K.O.G., pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u S., broja IP 31/02 utvrđeno je da je tuženik pod 1.) dosjelošću stekao stvarnu služnost prava na istima imati svoje elektro stupove koje je postavio još 1978-1979, čemu se tuženik tada nije tome protivio. Slijedom navedenog na strani tuženika nema elemenata bespravnosti, što isključuje pružanje zahtjeva tužitelju, u svakom pogledu. Tužitelj u ovoj parnici nije dokazao suprotno. Sve prethodno navedeno utvrđeno je upravo pregledom materijalne dokumentacije u spisu koju je tuženik pod 1.) dostavio, koju tužitelj nije osporio, niti je dostavio ijedan drugi dokaz kojima bi osporio navode i činjenice tuženika pod 1.).

Stoga, cijeneći sveukupne rezultate provedenog dokaznog postupka, ostaje jedino moguće zaključiti da tužitelj ničim nije dokazao da mu pripada pravo na naknadu štete (idem est non esse aut non probari) - svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan, pa temeljna pretpostavka u pogledu zahtjeva za naknadu štete koju tužitelj-oštećenik mora dokazati, predstavlja dokazivanje nastale štete (čl. 155. Zakona o obveznim odnosima), a postojanje te pretpostavke tužitelj nije uspio dokazati u ovom postupku, dok je zahtjev tužitelja kojim je tražio uklanjanje stupova trebalo odbaciti kao nedopuštenim, a kako je odlučeno u izreci odluke.

Budući je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženika pod 2.) R. H. to je valjalo tuženoj obistiniti trošak kako slijedi: za zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2014. 5000 bodova ili pomnoženo s vrijednošću jednog boda (10,00) iznos od 50.000,00 kuna. Naime, svatko tko povuče tužbu nezavisno o tome zašto je to učinio i je li njegov zahtjev inače bio osnovan (osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu tužitelja, a što nije riječ u konkretnom slučaju) mora protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Ovo procesno pravilo nema iznimaka, svaki se tužitelj u parnici izvrgava tom riziku (OS U Dubrovniku Gž-911/05), a u svezi s odredbom čl. 158.st.1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje ZPP). Pristojba odgovora na tužbu ovom tuženiku nije obistinjena jer je oslobođen plaćanja pristojbe (čl.12.toč.1. Zakona o sudskim pristojbama- "Narodne novine" broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13).

U Splitu, 16.srpnja 2014.

S U D A C

Mirjana Mima Horvat,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijama pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u 3 primjerka. Na izjavljenu žalbu plaća se sudska pristojba u skladu sa tarifom Zakona o sudskim pristojbama.