Gž Zk-497/2018-2 · Županijski sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž Zk-497/2018-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice L. S. iz Z., OIB:... zastupane po punomoćnicima iz O. društva S. & V. iz Z., protiv protustranke M. T. d.o.o. iz Z., OIB:... radi uknjižbe prava prvokupa, povodom žalbe predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Z-17741/18 (Z-26680/18) od 30. kolovoza 2018., dana 9. travnja 2020.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagateljice, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Z-17741/18 (Z-26680/18) od 30. kolovoza 2018.

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe predlagateljice koja je zaprimljena kod prvostupanjskog suda 09. listopada 2018. i upisana pod brojem Z-30930/18 u zk.ul. 915 i 2027. k.o. Š.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prigovor predlagateljice te je potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda broj Z-17741/18 od 04. lipnja 2018., dok je pod točkom II. izreke naloženo brisanje zabilježbe prigovora upisane temeljem čl. 127. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, a određene rješenjem istog suda broj Z-20133/18 od 29. lipnja 2018. u zk. ul. 2027 i 915 k.o. Š.

Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija predlagateljica iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te vrati predmet na ponovno odlučivanje.

Protustranka nije odgovorila na žalbene navode.

Žalba predlagateljice nije osnovana.

Pozivom na odredbu čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona, a imajući u vidu da je predlagateljica upis prava prvokupa predložila na temelju Ugovora o pravu prvokupa sklopljenog između stranaka kojim protustranka dozvoljava predlagateljici da izvrši upis prava prvokupa na čkbr. 644/2 i čkbr. 644/3 k.o. Š., dok je temeljem rješenja o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-3928/16 od 18. srpnja 2016. na navedenim nekretninama zabilježena ovrha, prvostupanjski sud smatra da predlagateljica u žalbi opravdano ukazuje da naprijed navedenom odredbom Ovršnog zakona nakon upisa zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene drugih stvarnih prava utemeljenih na raspoložbi ovršenika, a da je pravo prvokupa obvezno a ne stvarno pravo, ali je mišljenja da je svrha citirane odredbe onemogućavanje ovršenika da nakon što je izvršen upis zabilježbe ovrhe dobrovoljnom raspoložbom optereti nekretninu ne samo stvarnim teretom već i onima koja proizlaze iz obveznog prava, a koja se konkretno prema čl. 31. Zakona o zemljišnim knjigama upisuju u zemljišnu knjigu i koja bi mogla utjecati li utječu na redovni tijek provedbe ovrhe na nekretnini, pa ukoliko bi se dopustio upis prava prokupa u korist predlageteljice da bi ista sukladno odredbi čl. 96. Ovršnog zakona imala prednost pred najpovoljnijim ponuditeljem, pa bi na taj način zabilježbom prava prvokupa nakon zabilježbe ovrhe mogla ograničiti i prava potencijalnih kupaca. Stoga je stav prvostupanjskog suda da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten niti upis obveznog prava temeljen na raspoložbi ovršenika a na nekretninama na kojima je upisana zabilježba ovrhe, slijedom čega je odbijen prigovor predlagateljice kao neosnovan primjenom odredbe č. 123.a st. 5. Zakona o zemljišnim knjigama.

U žalbi predlagateljica sadržajno opisujući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa tvrdi, a budući da pravo prvokupa nije stvarno pravo, da sud svoju odluku ne može temeljiti na odredbi čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona, jer je takvo stajalište nepravilno i nezakonito, te da ne postoje nikakve druge zakonske zapreke za provedbu traženog upisa, obzirom da Ugovor o pravu prvokupa od 21. svibnja 2018. sklopljen između stranaka sadrži tabularnu ispravu kojom protustranka dozvoljava da se bez ikakvih daljnjih pitanja i odobrenja izvrši uknjižba prava prvokupa u korist predlagateljice, pa da su u konkretnom slučaju ispunjene sve formalnopravne pretpostavke za uknjižbu prava prvokupa na ime predlagateljice u zemljišnim knjigama.

Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da je pogrešan zaključak predlagateljice da je u pobijanoj odluci prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio prigovor predlagateljice kao neosnovan te potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta kojim je odbijen prijedlog za uknjižbu prava prvokupa.

Naime, imajući u vidu da je na nekretninama koje su predmet ovog postupka zabilježba ovrhe određena 2016. godine, a da odredba čl. 84. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 – Odluka USRH – dalje: OZ) o dređuje da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva niti kojeg drugoga stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba poduzeta i ovaj sud je mišljenja da je smisao citirane odredbe onemogućavanje ovršeniku da nakon što je izvršen upis zabilježbe ovrhe dobrovoljnom raspoložbom optereti nekretninu ne samo stvarnim teretom već i onima koji proizlaze iz obveznog prava (npr. pravo zakupa, koncesije, nadzakupa, najma i prvokupa) koja se konkretno prema čl. 31. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - ispravak i 108/17 - dalje: ZZK) upisuju u zemljišnu knjigu i koja bi mogla utjecati ili utječu na redovni tijek provedbe ovrhe na nekretnini radi namirenja novčane tražbine vjerovnika, otežavajući samo namirenje te tražbine, pa takvim zabilježbama obveznog prava nakon zabilježbe ovrhe uvjetovati ne samo postupanje suda već i ograničiti prava potencijalnih kupaca.

Stoga, sagledavajući cilj, svrhu i interes vjerovnika u ovršnom postupku koji se želi zaštiti pa i pravednost i zakonitost, stav je ovog suda da nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten niti upis obveznog prava temeljen na raspoložbi ovršenika na nekretnini na kojoj je upisana zabilježba ovrhe, konkretno upis prava prvokupa u korist predlagateljice na temelju Ugovora o osnivanju prava prvokupa kojeg su za nekretnine koje su predmet ovog postupka sklopile stranke, čime se žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neutemeljenim.

Zbog naprijed navedenih razloga, a uz utvrđenje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog (zemljišnoknjižnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08

- Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH i 70/19) koji uporište za svoju primjenu u zemljišnoknjižnim postupcima nalazi u odredbi čl. 91. st.1. ZZK-a, valjalo je na temelju čl. 128. st. 3. ZZK-a žalbu predlagateljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, dok je na temelju iste zakonske odredbe valjalo naložiti brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-30930/18 u zk.ul. 915 i 2027. k.o. Š.

U Varaždinu 9. travnja 2020.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić