Rev-1310/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1310/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Velić, Tome Gložinića, Damira Mratovića, i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. F. iz O., koga zastupa D. S., odvjetnik iz O., protiv tuženika P. d.d. Z., koga zastupa M. G., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. listopada 1997. godine broj Gž-1963/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 18. rujna 1997. godine broj P-884/97-34, na sjednici održanoj dana 13. lipnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 30. listopada 1997. godine broj Gž-1963/97 potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku od 18. rujna 1997. godine broj P-884/97-34, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu je tuženik dužan na ime naknade štete zbog umanjene životne aktivnosti platiti svotu od 140.000 ATS s pripadajućom deviznom kamatom, koju S. banka d.d. izračunava na devizne štedne uloge po viđenju kroz vrijeme od dana presuđenja do isplate i nadoknaditi parnični trošak. Naprotiv je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u svoti od 9.616,00 kn. Protiv te presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da se pobijana presuda temelji na poništenju ugovora o osiguranju, koji je poništen zbog toga što su u ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju za tužitelja dani netočni podaci, međutim te podatke nije pisao tužitelj, već je pisao Z.M., zastupnik tuženoga. U tom smislu Z.M. je dao i pismenu izjavu koja je ovjerovljena po javnom bilježniku. To je tužitelj isticao i tijekom rasprave. Tvrdi da tuženik prema općim uvjetima u slučaju raskida ugovora ostaje u obvezi naknaditi štetu, ako okolnost zbog koje je bila neispunjena obveza prijave nije utjecala na nastanak osiguranog slučaja i opseg štete koju je osiguratelj dužan nadoknaditi. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana dala je odgovor na reviziju u kojemu reviziju smatra neosnovanom i ističe odlučnu okolnost u ovom pravnom odnosu u tome što je ugovor o osiguranju poništen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1474/96 od 27. ožujka 1997.godine. Predlaže da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ovaj sud nije ispitivao, budući da je revident samo općenito kao razlog za izjavljivanje revizije naveo bitne povrede odredbi ZPP, međutim nije naveo koje bi to bitne povrede odredbi ZPP bile ostvarene i na koji način.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom je postupku utvrđeno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku od 27. ožujka 1997. godine broj P- 1474/96 (list 50) poništen ugovor o osiguranju zaključen između parničnih stranaka 26. veljače 1996. godine prema polici broj 11017055, tj. ugovor na temelju kojega tužitelj od tuženika traži naknadu štete. Pravomoćnom presudom poništeni ugovor o osiguranju sklopljen između parničnih stranaka ne proizvodi nikakove pravne učinke, pa prema tome tužitelj svoj zahtjev za naknadu štete na temelju toga ugovora o osiguranju ne može osnivati.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada su tužitelja s njegovim tužbenim zahtjevom odbili.

U Zagrebu, 13. lipnja 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.