Revr-434/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 434/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, kao predsjednice vijeća, Damira Mratovića, Željka Glušića, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R. iz Z., zastupane po D. R. odvjetniku iz Z., protiv tuženika U. d. „L. B.“ iz Z., radi poništenja odluke i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. XIV Gžr 1194/06 od 23. siječnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pr 4355/00 od 2. veljače 2006., u sjednici održanoj 19. rujna 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovane.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na poništenje odluke ravnatelja tuženika od 13. ožujka 1996. i odluke od 31. ožujka 1996., kojom je odbijen prigovor J. R. protiv odluke od 13. ožujka 1996. o prestanku radnog odnosa.

Odbijen je i tužbeni zahtjev za naknadu plaće u iznosu od 148.321,55 kn sa zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Sporno je, jesu li zakonite odluke tuženika o prestanku radnog odnosa prednika tužiteljice te slijedom toga je li tuženik dužan tužiteljici isplatiti plaće koje bi pripadale njenog prednika.

Revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedeno u reviziji (čl. 392.a Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP).

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda tako i presuda suda prvog stupanja nemaju takvih nedostataka da se ne mogu ispitati pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe revidentica.

Naime, suprotno navodima revizije, u presudama su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Nije se ostvario ni istaknuti revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da prednik tužiteljice više nije mogao obavljati posao odgojitelja kod tuženika iz razloga što nije doškolovanjem stekao visoku stručnu spremu, a prema Zakonu o srednjem školstvu ("Narodne novine", broj 19/92, 26/93, 27/93 i 50/95 – dalje:ZSŠ) da bi netko mogao biti odgojitelj trebao je imati visoku stručnu spremu,

- da je predniku tužiteljice zbog toga što više nije mogao obavljati poslove odgojitelja dat otkaz ugovora o radu, odnosno utvrđeno da mu prestaje radni odnos,

- da se prednik tužiteljice nije mogao zaposliti na nekom drugom radnom mjestu,

- da je prosvjetni inspektor predniku tužiteljice zabranio obavljanje poslova odgojitelja.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev.

Naime, pored onog što utvrđuju nižestupanjski sudovi treba reći da se prema ranije važećim propisima i odredbi čl. 141. st. 2., čl. 172. Zakona o usmjerenom obrazovanju ("Narodne novine", broj 20/82) za odgojitelja traži visoka stručna sprema koju su trebali steći oni koji je nisu imali u određenim rokovima. Odredbom čl. 78. st. 3. ZSŠ također se za mjesto odgojitelja traži visoka stručna sprema.

Odredbom članka 99. ZSŠ propisano je da su osobe koje nisu stekle pedagoško- psihičko obrazovanje prema ranijim propisima dužne steći to obrazovanje do 31. kolovoza 1993. jer im u protivnom prestaje radni odnos 1. rujna 1993.

Dakle radni odnos osobama koje nisu stekle pedagoško-psihičko obrazovanje prema Zakonu o srednjem školstvu, koji je u odnosu na Zakon o radu lex specialis prestaje po sili zakona radni odnos danom 1. rujna 1993.

To što je prednik tužiteljice iako nije stekao odgovarajuću stručnu spremu i dalje nastavio raditi kao odgojitelj sve dok mu prosvjetni inspektor nije zabranio rad i tuženik donio odluku o prestanku radnog odnosa sa danom 31. ožujka 1996. ne dovodi njega u povoljniji položaj zbog toga što nije ranije u skladu s Zakonom o srednjem školstvu donesena odluka o prestanku radnog odnosa. Ovakvim postupkom tuženika samo se išlo u korist prednika tužiteljice kojem je zakonita odluka o prestanku radnog odnosa trebala biti donesena ranije i da mu radni odnos prestaje 1. rujna 1993.

Prema iznijetom u primjeni čl. 99. ZSŠ zakonita je odluka tuženika o prestanku radnog odnosa predniku tužiteljice, te slijedom toga nije osnovan tužbeni zahtjev na poništenje te odluke i isplatu plaće.

Radi naprijed navedenog na temelju čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. rujna 2007.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.