Rev-1088/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1088/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. S. iz S., zastupanog po A. K., odvjetniku u S., protiv tuženice D. M. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž 1845/04 od 20. siječnja 2006., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu br. II P 250/02 od 6. lipnja 2003., u sjednici održanoj 19. prosinca 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Dužna je tuženica D. M., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju Š. S. kunsku protuvrijednost iznosa od 14.500 USA $, obračunatu prema srednjem deviznom tečaju HNB vrijedećem na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom koju na navedeni iznos plaćaju poslovne banke u mjestu ispunjenja obveze na štedne uloge po viđenju, koja kamata teče od 01. 01. 2000. god., pa do isplate.

II. Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 15.042,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema Uredbi o visini stope zatezne kamate koja, na dio gornjeg iznosa od 1.133,00 kn teče od 26. listopada 2002. god., pa do isplate, na dio gornjeg iznosa u visini od 2.980,00 kn, teče od 24.

04. 2003. god., pa do isplate, na dio gornjeg iznosa od 1.686,00 kn, teče od 24. 04. 2003. god., pa do isplate, na dio gornjeg iznosa od 7.083,00 kn, teče od 24. 04. 2003. god., pa do isplate, te na dio gornjeg iznosa od 2.160,00 kn teče od 27. 03. 2003. god.“, a rješenjem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 16.037,20 kn. Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos kunske protuvrijednosti od 11.000,00 USD izračunat prema srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koju plaćaju poslovne banke u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju u odnosnoj valuti od 1. siječnja 2000. do isplate, a u preostalom dijelu prvostupanjska presuda je ukinuta drugostupanjskim rješenjem.

Protiv te drugostupanjske presude, a i rješenja reviziju je izjavila tuženica pozivajući se na sve revizijske razloge, s prijedlogom da pobijana presuda bude preinačena na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan, ili da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da revizija bude odbačena kao nedopuštena.

Revizija nije dopuštena.

Pitanje dopuštenosti predmetne revizije u odnosu na pobijanu drugostupanjsku presudu ocjenjuje se primjenom odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) kojom je određeno da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn.

U odgovoru na reviziju osnovano se ističe da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije jer je pobijanom presudom tužitelju pravomoćno dosuđen iznos protuvrijednosti 11.000,00 USD, a kunska protuvrijednost te devizne svote izračunata prema tečaju na dan podnošenja tužbe (21. veljače 2002.) mjerodavna za ocjenu pitanja dopuštenosti revizije iznosi 93.379,00 kn. Tuženica neosnovano i nerazumljivo navodi da pobijani dio presude treba uvećati za utuženi kunski iznos od 15.042,00 kn jer je prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju tu svotu.

S obzirom na navedeno proizlazi da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn, pa je zaključiti da u odnosu na presudu revizija nije dopuštena.

Revizija nije dopuštena niti u odnosu na pobijano drugostupanjsko rješenje.

Naime, sukladno odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen. Drugostupanjskim rješenjem kojim se prvostupanjska presuda ukida i predmet vraća na ponovno suđenje postupak se pravomoćno ne završava, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.

Slijedom navedenog na temelju odredaba čl. 392. i 400. st. 4. ZPP reviziju je valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 19. prosinca 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.