I Kž-147/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 147/06-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. K. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbama optuženika N. K. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 10. siječnja 2006. godine, br. II K- 59/05, u sjednici održanoj 6. lipnja 2006. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Odbija se žalba optuženika N. K. i djelomično žalba državnog odvjetnika kao neosnovane, te se u odnosu na optuženika N. K. potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

II. Djelomično se prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se ukida prvostupanjska presuda u njenom oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženika A. O. i u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim optuženik N. K. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je po čl. 63. KZ uračunato vrijeme koje provodi u pritvoru od 11. srpnja 2005. godine pa nadalje. Optuženik A. O. temeljem čl. 354 toč. 3. ZKP oslobođen je od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ.

I Kž 147/06-4

Po čl. 122. ZKP optuženik N. K. dužan je na ime troškova kaznenog postupka platiti iznos od 2.000,00 kuna i paušal od 1.000,00 kuna.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe optuženik N. K. putem branitelja L. S., odvjetnika iz Z. i državni odvjetnik.

Optuženik N. K. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno da preinači na način da optuženika proglasi krivim za posjedovanje opojne droge, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik se u odnosu na oslobađajući dio žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na osuđujući dio presude, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja u oslobađajućem dijelu ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a presudu u osuđujućem dijelu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U pisanom očitovanju, koje je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog držanog odvjetnika Republike Hrvatske Mladen Pantlik, predloženo je da se žalba optuženika N. K. odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati u skladu sa žalbenim prijedlogom.

Žalba optuženika N. K. i žalba državnog odvjetnika na osuđujući dio presude nisu osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika na oslobađajući dio presude osnovana.

Iz sadržaja žalbe optuženika N. K. proizlazilo bi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP, s tvrdnjom da se presuda temelji na dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP, iz razloga što je optuženik dao iskaz pred istražnim sucem bez branitelja. Uvidom u istražni zapisnik o ispitivanju osumnjičenika N. K. od 12. srpnja 2005. godine (list 30 do 33 spisa) utvrđeno je da je optuženik upozoren po istražnom sucu prije ispitivanja na sva prava i obveze sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, pa tako i na pravo uzimanja branitelja koji može biti nazočan njegovom ispitivanju, što je optuženik tada odbio i izričito izjavio da će dati obranu bez branitelja. Prema tome, istražna radnja je provedena u skladu s odredbama ZKP i slijedom toga, radi se o zakonitom dokazu, pa žalba u tom dijelu nije osnovana.

Suprotno tvrdnjama u žalbi optuženika N. K., sud prvog stupnja u ovom dijelu, nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje iz, kojeg je izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća sud drugog stupnja. Osnovano sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženika N. K., da je kupio opojnu drogu isključivo radi vlastite konzumacije, jer je u suprotnosti s materijalnim dokazima. Naime, kod optuženika N. K. pronađeno je 113,79 grama heroina i 17,9 grama kokaina, što je nedvojbeno velika količina različite teške opojne droge i veće vrijednosti, koja se ne nabavlja za osobnu uporabu, već za daljnju prodaju. Nadalje, ovaj optuženik je osoba bez zaposlenja, a kod njega

I Kž 147/06-4

je pronađena veća količina novca, s tim što sam u obrani navodi kako je heroina platio 1.500,00 eura, a kokain 800,00 eura, te da se pored toga, nalazi i na metadonskoj terapiji, a što bi upućivalo na zaključak o smanjenoj ili čak isključenoj konzumaciji jedne vrste, a ne i uzimanju većih količina, čak dvije vrste opojne droge. Tu valja pridodati činjenicu, da je optuženik N. K. otišao čak u drugi grad kako bi preko posrednika od ilegalnog dobavljača iz Z., nabavio veću količinu opojne droge različite vrste, pa svi navedeni dokazi bez dvojbe upućuju na zaključak da je opojna droga pronađena kod ovog optuženika, bila namijenjena preprodaji na ilegalnom narko tržištu.

Kako se na taj način u ponašanju optuženika N. K. stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.173. st. 2. KZ u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, to ga je prvostupanjski sud valjano za to kazneno djelo proglasio krivim, zbog čega ni u tom dijelu žalba ovog optuženika nije osnovana.

Nisu osnovane žalbe optuženika N. K. i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, jer je prvostupanjski sud cijenio u dovoljnoj mjeri sve olakotne i otegotne okolnosti, pa tako i smanjenu ubrojivost kao olakotnu okolnost, koju ističe u žalbi optuženik i dosadašnju osuđivanost i količinu teške opojne droge, kao otegotne okolnosti koje ističe u žalbi državni odvjetnik. Stoga je sud drugog stupnja stajališta, da se izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, ukazuje primjerenom svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima i težini djela,pa je tako izrečenom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Stoga je žalbe optuženika N. K. i državnog odvjetnika u ovom dijelu, valjalo odbiti ako neosnovane, a kako sud drugog stupnja, ispitujući u tom dijelu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st.1 toč. 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika N. K., to je u odnosu na ovog optuženika presuđeno kao u izreci po čl. 387. ZKP.

Međutim, osnovana je žalba državnog odvjetnika na dio presude kojom je optuženik A. O. oslobođen od optužbe, sa stajalištem da je u ovom dijelu činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio obranu optuženika N. K., s obzirom na logičan opis slijeda događaja i potvrdu u iskazima svjedoka.

Naime, optuženik A. O. ne osporava da se zajedno s optuženikom N. K. se dovezao u Z., no pritom tvrdi da je to bilo slučajno i radi nekih njegovih nabavki koje nisu ni u kakvoj vezi s drogom, navodeći pritom kako je ovaj optuženik došao samoinicijativno do njegove kuće u selu R., a nikako da bi njihov susret uslijedio nešto prije ulaska u Z., nakon dogovora o posredništvu pri kupnji droge. Ovakva obrana u suprotnosti s navodima u obrani optuženika N. K., koji vrlo detaljno opisuje njihov dogovor o tome, na koji način će optuženik A. O. posredovati u kupnji sasvim određene dvije vrste opojne droge od osobe koju on poznaje kao dobavljača, mjestu susreta i zatim, način posredovanja pri samoj kupoprodaji droge od osobe koja je tu drogu donijela iz Z.. Nadalje, negiranje optuženika A. O. o posebnom dogovorenom mjestu susreta s optuženikom N. K., opovrgava svjedok G. M. koji ih je sve vozio toga dana svojim automobilom i koji navodi da je po uputi optuženika N. K. zaustavio vozilo na udaljenosti od oko 15 minuta vožnje do Z., kako bi primili u automobil njemu nepoznatog čovjeka, a zatim i potvrđuje navod optuženika N. K., da su on i taj njemu nepoznati čovjek, po dolasku u Z. zajedno nekuda otišli, dok ih je on čekao na parkiralištu „M.“.

I Kž 147/06-4

Stoga se za sada ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda, kako u ovom dijelu navodi u obrani optuženika N. K. nisu uvjerljivi u odnosu na obranu optuženika A. O., posebno ako se ima u vidu iskaz svjedoka G. M., kojeg prvostupanjski sud neosnovano ignorira na temelju osobnog dojma, iako se radi o iskazu svjedoka koji očito optuženika A. O. ne poznaje i stoga, nema posebnog razloga, da ga neosnovano tereti.

Slijedom navedenog valjalo je u ovom dijelu prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, te prvostupanjsku presudu u odnosu na optuženika A. O. ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja, nakon što ponovno provede sve provedene dokaze, njihovom temeljitom analizom i ocjenom, na osnovi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izvesti valjane zaključke i preispitati svoje stajalište, te donijeti novu na zakonu osnovanu presudu.

U Zagrebu, 6. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ana Garačić, v,r,