Rev-x-245/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 245/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. o. d.d. iz Z., kojega zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & p., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv odluke o troškovima postupka iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1451/13-2 od 9. srpnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 860/10-56 od 22. studenog 2012., u sjednici održanoj 8. srpnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.700,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Prema toč. II. izreke odbijen je tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 1.200,00 kuna i zahtjevom za isplatu zatezne kamate od presuđenja do isplate, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 19.747,50 kuna, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka (čl. 129. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da se pobijana odluka o troškovima preinači a podredno ukine i predmet se u tom dijelu vrati na ponovni postupak.

Tužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbacivanje uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeća tri elementa: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U predmetnoj reviziji tuženik označava kao pravna pitanja zbog kojih podnosi reviziju:

1. Na koji se način obračunava i odmjerava parnični trošak stranaka u slučaju kad se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka odnosno da li se u tom slučaju visina parničnih troškova utvrđuje glede svake poduzete parnične radnje prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njezina poduzimanja, a razmjerno ostvarenom uspjehu stranaka ili prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog zahtjeva?

2. Da li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe?

U vezi tih pravnih pitanja revident određeno naznačuje u navodima revizije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revx-505/11 od 18. svibnja 2011., Revt-35/04 od 14. lipnja 2005.), navodeći da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj drugostupanjskoj odluci suprotno već zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju.

Drugostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka temeljio na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP, prihvaćajući zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, radi čega je trošak postupka dosuđen tužitelju, dok je tuženik sve do zadnjeg ročišta osporavao kako visinu, tako i nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva pa mu stoga nisu priznati troškovi spora.

Takav stav drugostupanjskog suda nije u suprotnosti sa shvaćanjem ovog suda izraženim u naprijed navedenim odlukama, budući je u navedenim odlukama izraženo shvaćanje da nema mjesta obračunavanju naknade parničnih troškova za obavljanje radnje u postupku stranci isključivo vrijednošću predmeta spora koje je inzistirala konačnim postavljenim tužbenim zahtjevom, već se troškovi parničnog postupka određuje sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, a ne prema vrijednosti spora koja je vrijedila pri zaključenju glavne rasprave.

Dakle drugostupanjski sud nije zauzeo shvaćanje da je za utvrđenje vrijednosti predmeta spora mjerodavna vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, već je zauzeo shvaćanje da se trošak dosuđuje ovisno o uspjehu stranke u postupku, a u slučaju kad stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, sud može odlučiti da joj suprotna stranka naknadi sve troškove.

Slijedom navedenog, shvaćanje drugostupanjskog suda nije suprotno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Zbog toga se u konkretnom slučaju postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pa nije ispunjena pretpostavka u smislu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP za dopuštenost predmetne revizije.

Stoga na temelju odredbe čl. 392. toč. 3. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na reviziju koji nije bio nužan u ovom postupku.

U Zagrebu, 8. srpnja 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.