Legislator Case Law & Legislation
Gzp-1388/2009-5 AI generated

Gzp-1388/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Gzp-1388/2009-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja I. Š. iz L., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. rujna 2009., dana 18. svibnja 2010.,

Legislator headnote

AI generated

Gzp-1388/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu podnio svu relevantnu dokumentaciju i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to učinio nakon podnesene tužbe. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 1388/09-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja I. Š. iz L., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. rujna 2009., dana 18. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-169/09 u roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I. Š. u iznosu od 3.500,00 (tritisućepetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelju Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 18. rujna 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-169/09.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-7435/05, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, te službene provjere kod Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

– predmetni postupak pokrenut je 1. rujna 2005., pred Općinskim sudom u Zagrebu, (kasnije: Općinski građanski sud u Zagrebu, dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja (ovdje predlagatelja) I. Š. iz L., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u V., radi isplate. Postupak se vodio pod poslovnim brojem P-7435/05;

– zaključkom suda od 7. rujna 2005., dostavljena je tužba tuženiku na odgovor;

– podneskom od 14. listopada 2005., tuženik je u sudski spis dostavio odgovor na tužbu;

– na ročištu održanom 11. veljače 2008., raspravnim rješenjem je predlagatelju naloženo da na iduće ročište za glavnu raspravu sudu na uvid dostavi original devizne štedne knjižice;

– na ročištu održanom 13. svibnja 2008., zaključena je glavna rasprava te je ročište za objavu presude određeno za dan 27. svibnja 2008;

– presudom od 27. svibnja 2008., djelomično je prihvaćen, a djelomično odbijen tužbeni zahtjev predlagatelja;

– na potonju presudu tuženik je 23. srpnja 2008., podnio žalbu;

– podneskom od 26. studenog 2008., predlagatelj je požurio postupanje prvostupanjskog suda, na način da sud prvog stupnja u što kraćem roku dostavi predmet spisa na odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu;

– predmet spisa zaprimljen je na Županijskom sudu u Zagrebu 14. siječnja 2009., pod poslovnim brojem Gž-169/09, te je pred tim sudom postupak još u tijeku;

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (1. rujna 2005.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (18. svibnja 2010.), što iznosi ukupno 4 (četiri) godine, 8 (osam) mjeseci i 17 (sedamnaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko četiri godine ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu.

– Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno dva ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju, te meritorno odlučujući o tužbenom zahtjevu predlagatelja. No, valja istaknuti kako je od primitka tužbe (1. rujna 2005.) do održavanja prvog ročišta pred prvostupanjskim sudom (11. veljače 2008.) proteklo razdoblje od dvije godine, pet mjeseci i deset dana, te da je prvostupanjski sud dostavio predmet spisa Županijskom sud u Zagrebu na drugostupanjsko odlučivanje, tek nakon primitka požurnice predlagatelja. Zbog navedenog, sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Nadalje, valja napomenuti kako na duljinu predmetnog postupka utječe i nedovoljna ažurnost Županijskog suda u Zagrebu, budući je taj sud zaprimio predmet spisa radi odlučivanja o podnesenoj žalbi dana 14. siječnja 2009., a do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (18. svibnja 2010.) postupak je pred drugostupanjskim sudom još u tijeku.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu podnio svu relevantnu dokumentaciju i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to učinio nakon podnesene tužbe. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o činjenično složenom predmetu.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, uzimajući i doprinos predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01- pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 3.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. svibnja 2010.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.