II Kž-406/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 406/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. P. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama okrivljenika D. K., J. G., D. J. i K. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. lipnja 2008., br. Kvu-48/08 (Kus-5/08) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. srpnja 2008.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe okr. D. K., okr. J. G., okr. D. J. i okr. K. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv okr. P. T., okr. K. I., okr. A. B., okr. J. G., okr. M. L., okr. D. K., okr. J. Č., okr. J. G., okr. I. P., okr. D. J. i okr. K. D. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, a protiv okr. D. K. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz čl. 177. st. 3. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv tog rješenja žale se okrivljenici D. K., J. G., D. J. i K. D. po braniteljima, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Protivno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio opstojnost razloga za daljnju primjenu

II Kž 406/08-3

mjere pritvora protiv navedenih okrivljenika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, a za okr. D. K. i iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Naime, podignutom optužnicom okrivljenicima se stavlja na teret da su u vremenskom razdoblju od prosinca 2007. do ožujka 2008. godine djelujući kao organizirana grupa, zajedno s osobama iz Bosne i Hercegovine i Republike Srbije u više navrata iz koristoljublja nedozvoljeno preveli preko državne granice iz navedenih zemalja u Republiku Hrvatsku, a potom u Republiku Sloveniju i druge zapadnoeuropske države najmanje 42 strana državljana i pri tome ostvarili materijalnu korist u pojedinačnim iznosima od 4.400,00 EUR do 220,00 EUR.

Prema tome osnovanost sumnje da su okrivljenici počinili navedeno kazneno djelo proizlazi iz podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta čime je ispunjen opći zakonski uvjet da se pritvor protiv okrivljenika mogao produljiti.

Nadalje, visok stupanj organiziranosti i povezanosti prilikom svih stadija počinjenja djela upućuje na znatnu kriminalnu volju okrivljenika kao pripadnika ilegalne grupe, sa preciznom podjelom rada i rasporedom uloga u lancu nezakonitih radnji. Tako je jedna od ključnih uloga okr. D. K. bila u pribavljanju informacija o tome gdje se nesmetano od policijskih ophodnji može prijeći državna granica, dok su strani državljani, koji su bili prevedeni preko državne granice, smještani u objekte u vlasništvu okr. J. G. i okr. K. D., a novac ostvaren ilegalnim prebacivanjem pohranjen na bankovni račun okr. D. J., koja je ujedno u nekim slučajevima i preuzimala prebačene osobe radi smještaja i daljnjeg prijevoza.

Stoga i ovaj sud kao sud drugog stupnja smatra da navedene okolnosti, a prije svega kriminalna količina u radnjama okrivljenika, predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi, kada bi se našli na slobodi, okrivljenici ponovili kazneno djelo, a što je zakonska osnova za produljenje pritvora temeljem odredbe čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Produljenje pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP u odnosu na okr. D. K. također je opravdano i na zakonu zasnovano kada se ima u vidu da je ovaj okrivljenik u vrijeme izvršenja djela bio pomoćnik zapovjednika za zaštitu državne granice Policijske postaje D., te da je u tome svojstvu bio neposredno zadužen i odgovoran upravo za sprječavanje ilegalnih prelazaka državne granice i prebacivanje stranaca u Republiku Hrvatsku. Okolnost da je ovaj okrivljenik s obzirom na svoje radno mjesto i informacije kojima je raspolagao, zlorabeći svoj položaj i ovlasti i teško narušivši ugled i nanijevši štetu profesiji koju je obavljao, u znatnoj mjeri pridonio realizaciji kaznenog djela, predstavlja posebno tešku okolnost djela zbog koje je produljenje pritvora protiv njega neophodno. Nisu prihvatljivi navodi žalitelja J. G., D. J. i K. D. u kojima umanjuju svoje uloge u okviru kriminalne djelatnosti grupe i ističu svoju dosadašnju nekažnjavanost ili dobru situiranost kao razloge koji dovode u pitanje postojanje opasnosti da bi ponovili djelo, s obzirom da kriminalna količina u njihovom postupanju koja proizlazi iz djelovanja grupe kao cjeline i njihovih pojedinačnih uloga, ukazuje na suprotno.

Nije prihvatljiva ni žalba okr. D. K. kada tvrdi da djelo ne može ponoviti pošto je udaljen s dužnosti, s obzirom da za ponavljanje istog ili drugog kaznenog djela nije neophodno da bude u svojstvu policijskog djelatnika. Kako se njegova žalba na produljenje pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP svodi na nekritičku i proizvoljnu tvrdnju da

II Kž 406/08-3

njegovo postupanje u svojstvu pomoćnika zapovjednika granične policijske postaje ne odstupa od uobičajenog načina izvršenja djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice, istu je također trebalo odbiti kao neosnovanu.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 398. st. 3. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. srpnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.