I Kž-505/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 505/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Svedrović Marijana kao predsjednika vijeća, te Potrebica Ante i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. H.J. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 17. svibnja 1993. Kv-114/93, K-109/93, u sjednici održanoj 16. lipnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. H.J. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zagrebu, kao sud prvoga stupnja, rješenjem od 17. svibnja 1993. Kv- 114/93, K-109/93 u krivičnom postupku protiv okr. H.J., zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH NN 32/93) odlučio je da se okrivljenika do završetka postupka za primjenu sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi ima privremeno smjestiti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili u kakvu prikladnu prostoriju.

Protiv tog rješenja okrivljenik je osobno podnio žalbu, ne navodeći žalbeni prijedlog. Javni tužitelj Republike Hrvatske u podnesku od 14. lipnja 1993. Ktž-817/93 predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja donio je pravilno i zakonito rješenje kada je u krivičnom postupku povodom prijedloga Okružnog javnog tužitelja u Zagrebu od 11. svibnja 1993. Kt-120/93 za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, temeljem čl. 480. st. 2. ZKP odlučio da se okrivljenika privremeno smjesti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili kakvu prikladnu prostoriju.

Naime, prema stanju u spisu proizlazi da se okrivljenik nalazi u pritvoru prema rješenju Okružnog suda u Zagrebu od 22. travnja 1993. Kv-209/93, Kio-72/93, kao i da je javni tužitelj prema čl. 480. st. 1. ZKP podnio prijedlog za izricanje sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, dakle mjere iz čl. 58. OKZRH. Kraj takovog stanja stvari pravilno je i zakonito odlučiti da se okrivljenika privremeno smjesti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu ili kakvu prikladnu prostoriju, a ne da ga se pusti na slobodu, jer to tako izričito propisuje odredba čl. 480. st. 2. ZKP.

Žalitelj u stvari samo prigovara valjanosti nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, prema kojem proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja krivičnog djela bio neuračunljiv i da se zbog njegove značajne opasnosti za okolinu preporuča izricanje spomenute sigurnosne mjere iz čl. 58. OKZRH.

Takav žalbeni razlog ne dovodi u sumnju valjanost pobijanog rješenja, jer se ocjena istinitosti tog nalaza i mišljenja vještaka može dati samo u kontradiktornom postupku, tj. u toku glavne rasprave pred sudom prvog stupnja, kako je to predviđeno u čl. 481. i čl. 337. ZKP.

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 385. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 16. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Svedrović Marijan v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)