Legislator Case Law & Legislation
I Kž-89/2012-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against foreign drug trafficking sentence conversion to domestic law.

Case Number I Kž-89/2012-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Croatian Supreme Court dismissed the appellant's appeal against a domestic court's decision to convert a foreign drug trafficking conviction into a Croatian sentence. The appellant argued for a lighter penalty based on the nature of the drug and post-judgment mitigating circumstances, but the court found no legal errors. The court ruled that the domestic court correctly applied Croatian law to the foreign facts and imposed a sentence within the statutory limits, satisfying international transfer obligations.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima; Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona: When executing a foreign criminal judgment, the executing state must apply its own penal code to the established facts, provided the foreign sentence does not exceed domestic statutory limits and the conviction is not more severe than the minimum penalty prescribed by the executing state's law.

Keywords

AI generated
execution of foreign judgment drug trafficking offense conversion of sentence Croatian Penal Code international legal assistance mitigating circumstances transfer of convicted persons

Cited Legislation

AI generated
čl. 224. st. 1. Krivičnog zakona Republike Srpske
M., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4.
čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona
Nadalje je utvrđeno, da to kazneno djelo prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavlja kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 105/04 - nastavno: KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.
čl. 70. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima
Ovo stoga što, sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br.
čl. 11. st. 1. toč. d. Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe
Osim toga, prvostupanjski sud postupio je i sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. d. Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe koju je Sabor Republike Hrvatske prihvatio Zakonom o potvrđivanju Konvencije o transferu („Narodne novine“ – MU br.
čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 387. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 89/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 4. siječnja 2012. broj Kv-3/12 (Kir-40/11), u sjednici održanoj 6. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba osuđ. S. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu uzeta je kao utvrđena presuda Osnovnog suda u Gradišci od 31. kolovoza 2005. broj K-294/05., potvrđena presudom Okružnog suda u Banja Luci od 30. kolovoza 2006. broj 011-0-Kž-06-000 291, kojom je osuđ. S. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz čl. 224. st. 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (nastavno: KZ RS) i, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 38. i 39. KZ RS, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci u koju mu je, na temelju čl. 291. st. 1. tač. đ ZKP, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. srpnja 2005. do 22. kolovoza 2005. Nadalje je utvrđeno, da to kazneno djelo prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske predstavlja kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 105/04 - nastavno: KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 129/00 – nastavno: ZID KZ) te je osuđenik, na temelju tih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. b KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. srpnja 2005. do 22. kolovoza 2005.

Protiv te presude žali se osuđ. S. M. putem branitelja Z. M., odvjetnika iz S. B., ne navodeći konkretno žalbene razloge, no iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“

I Kž 89/12-4

br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - nastavno: ZKP/97) i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se obustavi izvršenje kazne zatvora, podredno da se preinači na način da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi, sasvim podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP/97, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u pisanom očitovanju od 13. veljače 2012. broj KŽ-DO-147/12 predložilo žalbu osuđenika prihvatiti.

Sukladno čl. 373. st. 2. ZKP/97, o sjednici vijeća obaviješten je državni odvjetnik, ali na istu nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je nastupila relativna zastara izvršenja kazne zatvora zbog toga što su od pravomoćnosti presude stranog suda (30. kolovoza 2006.) do primitka zamolbe nadležnih organa Bosne i Hercegovine za izvršenje te kazne kod prvostupanjskog suda (13. siječnja 2011.) protekle četiri godine i tri mjeseca.

Naime, žalitelj gubi iz vida činjenicu da je Osnovni sud u Gradišci zatražio preuzimanje izvršenja kazne zatvora nad osuđenikom od nadležnog suda u Republici Hrvatskoj zamolnicom od 20. svibnja 2008. (list 4 spisa), a kojom radnjom je prekinut tijek relativne zastare. Budući da je ta zamolnica zaprimljena kod Županijskog suda u Slavonskom Brodu 13. siječnja 2011., to relativna zastara izvršenja kazne, sukladno čl. 21. al. 5. KZ, nije nastupila do primitka zamolnice kod prvostupanjskog suda, a ni nakon toga, i to stoga što je, prema podacima u spisu, taj sud nakon primitka zamolnice poduzimao radnje radi izvršenja kazne. Također nije nastupila ni apsolutna zastara izvršenja kazne zatvora budući da ona, sukladno odredbi čl. 23. st. 5. KZ, nastupa nakon što protekne šest godina od pravomoćnosti presude stranog suda.

Žalitelj nadalje ističe da domaći sud, iako je vezan činjeničnim stanjem utvrđenim u presudi stranog suda, nije nužno vezan i zaključkom o pravnoj kvalifikaciji djela te sugerira da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 2. KZ, nego o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ.

Budući da je u postupku preuzimanja izvršenja strane sudske odluke dovoljno utvrditi suštinski identitet kaznenih djela prema zakonima obje države, tj. države izvršenja i države presuđenja te da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, nakon utvrđenja norme i iznalaska identične norme u domaćem zakonu, ispravno utvrdio da kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz čl. 224. st. 1. KZ RS, za koje je osuđenik S. M. proglašen krivim pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Gradišci od 31. kolovoza 2005. broj K-294/05., predstavlja kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, to je i ovaj žalbeni prigovor neosnovan.

I Kž 89/12-4

Žaleći se zbog odluke o kazni, osuđenik ističe da mu je sud mogao odmjeriti i blažu kaznu. Smatra da je trebalo uzeti u obzir da se radi o opojnoj drogi marihuani, čije su stabljike oduzete, kao i protek vremena od počinjenja kaznenog djela, a ističe i određene olakotne okolnosti koje su se pojavile nakon pravomoćnosti presude čije se izvršenje traži. Međutim, ni ovim žalbenim prigovorom nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Ovo stoga što, sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04 – nastavno: ZOMPO), domaći sud, postupajući po zamolbi države moliteljice za izvršenje kaznene presude stranog suda, izvršava pravomoćnu presudu u odnosu prema sankciji koju je izrekao strani sud, na način da presudom izrekne sankciju prema kaznenom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Prema tome, sud države izvršenja vezan je za, u presudi suda države presuđenja, utvrđene činjenice koje su relevantne za odmjeravanje kazne, osim ako bi visina kazne izrečene stranom presudom nadilazila zakonom propisane okvire kazne predviđene domaćim zakonodavstvom, što ovdje nije slučaj. Osim toga, prvostupanjski sud postupio je i sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. d. Konvencije o transferu osuđenih osoba Vijeća Europe koju je Sabor Republike Hrvatske prihvatio Zakonom o potvrđivanju Konvencije o transferu („Narodne novine“ – MU br. 14/94 i 5/01) s Dodatnim protokolom („Narodne novine“ – MU br. 5/08), kojom je propisano da država izvršenja neće izreći težu kaznu, bez obzira na najnižu kaznu koju zakon države izvršenja predviđa za počinjeno kazneno djelo. Stoga se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, odmjerena za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ, na temelju tih zakonskih propisa i primjenom čl. 57. st. 1. i 2. b KZ, ukazuje primjerenom svim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i težini počinjenog kaznenog djela.

Kako, dakle, nisu utvrđene pravne smetnje iz čl. 74. ZOMPO, zbog kojih se sudska presuda stranog suda ne bi mogla izvršiti, nego su, naprotiv, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izvršenje kazne zatvora izrečene presudom stranog suda, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 387. ZKP/97, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. ožujka 2012.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.