Rev-2528/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2528/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J.R. iz Z., koju zastupa punomoćnik T.T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. o. " d.d. Filijala Z. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 1. veljače 1994. br. Gž-8891/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1993. br. Pn-3531/90, u sjednici održanoj dana 7. svibnja 1997.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice R.J. odbija se kao neosnovana u odnosu na odbijajući dio presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 1. veljače 1994. br. Gž-8891/93 i Općinskog suda u Zagrebu od 3. lipnja 1993. br. Pn-3531/90 za iznos od 277,20 kn (ranije 277.200 HRD).

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice R.J. se prihvaća djelomično a revizija tuženika "C. o. " d.d. u cijelosti te se ukidaju nižestupanjske presude u dijelu kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu za iznos od 942,48 kn (ranije 942.480 HRD) te kojim je taj zahtjev odbijen za iznos od 628,32 kn (ranije 628.320 HRD) kao i u odluci o parničnim troškovima pa se predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje kojom prilikom valja odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tužena "C. o. " d.d. iz Zagreba, dužna je tužiteljici R.J. na ime naknade štete isplatiti iznos od 942.480 HRD sa kamatama tekućim od 3.6. 1993. godine do isplate, po stopi koju određuje članak 277. st. 1. ZOO, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 510.500 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 905.520 HRD."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavile su obje stranke revizije zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da se pobijana presuda preinači te da joj se dosudi daljnji iznos od 905,52 kn a tuženik da se ta presuda preinači i tužiteljica odbije sa zahtjevom za plaćanje naknade s naslova tuđe pomoći i njege odnosno da se nižestupanjske presude u tom dijelu ukinu.

Na revizije nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njima izjasnio. Revizija tužiteljice je osnovana djelomično, a tuženika u cijelosti.

Dana 14. rujna 1985. došlo je do prometne nezgode u kojoj je tužiteljica ozlijeđena. U svezi s tom nezgodom ona u ovoj parnici traži naknadu štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.848,00 kn (ranije 1.848.000 HRD). Tu pomoć i njegu pružala je tužiteljici njena majka. Inače, tužiteljica je sama dužna snositi 15% svoje štete tako da je tuženik u obvezi naknaditi 85% štete. S obzirom na vlastiti doprinos svojoj šteti tužiteljica nikako nema pravo na naknadu 15% od utuženog iznosa od 1.848,00 kn a to je 277,20 kn pa je glede tog iznosa reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - citirano: ZPP).

Tužiteljica međutim opravdano ističe da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su visinu odštete odredili primjenom čl. 223. ZPP. Naime, po shvaćanju ovog Vrhovnog suda oštećenik ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i onda kad mu je ona, kao u ovom slučaju, pružena besplatno. Ta naknada se određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu i u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tek ako takva osoba ne postoji, visina odštete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni i po čl. 223. ZPP. Budući da nižestupanjski sudovi nisu visinu štete utvrdili na opisani način, valjalo je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti odbijajući dio nižestupanjskih presuda za iznos od 628,32 kn. Nižestupanjsi su sudovi naime odbili tužbeni zahtjev za iznos od 905,52 kn, kad se od tog iznosa odbije 277,20 kn glede kojeg iznosa je tužbeni zahtjev svakako neosnovan, ostaje iznos od 628,32 kn. Tuženik opravdano ukazuje na to da je bio istaknut prigovor zastare utuženog potraživanja, to je on učinio u žalbi protiv prvostupanjske presude. Drugostupanjski sud nije taj žalbeni navod od odlučnog značenja uopće ocijenio čime je u postupku pred tim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, pa je stoga temeljem čl. 394. st. 1. ZPP ukinut dosuđujući dio pobijanih presuda.

Odluka o parničnim troškovima ukinuta je kako bi se o njima odlučilo s obzirom na konačni ishod spora.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP.

U Zagrebu, 7. svibnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.