Rev-475/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 475/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kap članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. Z. iz B., koju zastupa Dr. Z. D., odvjetnik iz B., protiv tuženoga Z. Z. iz B., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tuženoga protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 8. studenoga 1990. br. Gž- 2744/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 25. kolovoza 1990. br. P-748/88-21 , u sjednici održanoj dana 4. travnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženoga kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 8. XI. 1990. br. Gž-2744/90-2, odbijena je žalba tuženoga kao neosnovana i potvrdjena prvostepena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 25. kolovoza 1989. br. P-748/88-2, kojom je pod II. izreke odredjeno da zajednička djeca stranaka Z. mldb. M. rodj. … u B. i Z. mldb. T. rodjen ... u P. povjeravaju se na čuvanje i odgoj tužiteljici Z. M. kao majci.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude kojom je potvrdjena prvostepena presuda pod II. izreke pravodobno je izjavio reviziju tuženi Z. Z. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje time da se odredi provodjenje daljnjih dokaza koje je on predložio.

Na reviziju tuženoga nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija tuženoga nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka koji navodi tuženi tvrdeći da mu nije omogućeno da raspravlja pred sudom time što nije bio pozvan od strane imenovanog sudskog vještaka da prisustvuje vještačenju koje je provedeno samo nad tužiteljicom Z. M..

Prvostepeni sud je postupak proveo u svemu u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, a time što tuženi nije bio pozvan da prisustvuje vještačenju koje je obavljeno izvan suda nije počinjena bitna povreda odredaba odredaba parničnog postupka. Naime, prvostepeni je sud na ročištu od 2. IX. 1988. odredio da će se provesti neuropsihijatrijske vještačenje obiju stranaka po vještaku neuropsihijatru Medicinskog centra B. koga će odrediti sud. Tuženi je doista i položio predujam u iznosu od 40.000 dinara 16. IX. 1988. a isto tako i tužiteljica Z. M. dana 5. IX. 1988. Medjutim, odredjeno vještačenje nije provedeno, jer je Medicinski centar iz B. obavijestio sud dopisom od 11. I. 1989. da zbog prezauzetosti vještaka nisu u mogućnosti obaviti vještačenje.

Nakon toga sud je odredio ročište na kojem je nastupilo mirovanje postupka. Iza toga odredjena je glavna rasprava 25. VIII. 1989. na koju je tužiteljica dostavila medicinsku dokumentaciju, a stranke nisu predložile daljnjih dokaza, pa je rasprava zaključena a da vještačenje nije provedeno. Prema tome, iz spisa nije vidljivo da je provedeno bilo kakovo neuropsihijatrijsko vještačenje, pa je stoga tvrdnja tuženoga da mu nije omogućeno da prisustvuje, provedenom vještačenju netočna i bespredmetna.

Odluku o povjeravanju malodobne djece stranaka na čuvanje i odgoj prvostepeni sud je donio na temelju provedenih dokaza i to na osnovu podataka iz izvještaja Centra za socijalni rad Općine B. i na osnovu izjava koje su stranke dale u toku postupka saslušane u svrhu dokazivanja.

Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a naročito starost djece, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio da se malodobna djeca povjere na čuvanje i odgoj majci.

Tuženi u toku postupka nije pružio nikakove dokaze da bi tužiteljica bila nepodobna kao majka da joj se djeca povjere na čuvanje i odgoj, pa je pravilan zaključak prvostepenog suda da su oba roditelja podjednako podobna da se brinu o djeci, ali da je prevagnula činjenica da su djeca u dobi od 7 i od 10 godina i da im je u toj dobi potrebnija briga majke.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku odbijena revizija tuženoga kao neosnovana.

U Zagrebu, 4. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.