I Kž-776/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 776/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. A., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 5. u vezi čl. 163. st. 3. KZH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 22. svibnja 1990. K 43/89, u sjednici održanoj 23. svibnja 1991. , u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog Bošnjak Antuna, te se potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Okružnog suda u Osijeku oglašen je krivim B. A. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa - teškim djelom protiv sigurnosti javnog prometa - iz čl. 168. st. 5. u vezi čl. 163. st. 3. KZH, te mu je na temelju čl. 52. KZ SFRJ izrekao uvjetnu osudu, tako da mu je na temelju čl. 168. st. 5. KZH utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 godine time da se ova neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine ne počini novo krivično djelo.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja R. N., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, odluke o krivičnoj sankciji, s prijedlogom da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, odnosno da se prvostepena presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen. Javni tužilac Hrvatske vraćajući spise na temelju

I Kž 776/1990-5

čl. 370. st. 2. ZKP-a predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana kod kojeg je mišljenja ostao i na sjednici vijeća.

Postupajući na zahtjev optuženika u smislu čl. 371. st.

1. ZKP-a o sjednici vijeća obaviješten je on i njegov branitelj, pa kako optuženik na sjednicu nije pristupio ona je održana u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske i branitelja.

Žalba optuženika nije osnovana.

Ne stoje žalbeni navodi da je izreka presude u proturječju sa razlozima presude, a isto tako i bilo koja od slučajeva bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz toč.

11. st. 1. čl. 364. ZKP-a. Posebno treba naglasiti da postoji potpuna suglasnost izmedju razloga pobijane presude i zapisnika o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku". To se odnosi na nalaze i mišljenja prometnih vještaka i dokaza koje: je prvostepeni sud izveo na glavnoj raspravi, a odnosi se na utvrdjivanje činjenice je li na licu mjesta pronadjen jedan trag kočenja ili se radi o dvostrukom tragu kočenja od kojih jedan ne bi potjecao od automobila, kojim je upravljao optuženik.

Što se tiče činjeničnog stanja, utvrdjenog po prvostepenom sudu, ono je pravilno i u cijelosti utvrdjeno.

Na osnovu zapisnika o uvidjaju i iskaza svjedoka L. D. sud je ispravno utvrdio da trag kočenja u dužini od oko 31 metar nije dvostruki trag, te da taj trag potječe od kočenja automobila kojim je upravljao optuženik.

Nadalje, na osnovu nalaza i mišljenja prometnih vještaka prvostepeni sud je ispravno utvrdio i brzinu kretanja optuženika, naletnu brzinu na oštećenog vozača bicikla, kolika bi trebala biti brzina kretanja automobila kojim je upravljao optuženik, da bi se nalet mogao izbjeći. Iz činjenice, da se oštećeni biciklista kretao sredinom desne kolovozne trake, u istom pravcu kao i optuženik, prvostepeni sud je izveo ispravan zaključak da brzina kretanja automobila od 102 km/h kojim je upravljao optuženik nije bila prilagodjena prometnim uvjetima, tako da optuženik vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom koja se može predvidjeti (čl. 45. st. 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama). Prvostepeni sud je ispravno utvrdio, da je korištenje prometnice po oštećenom biciklisti ukazivalo da ima namjeru skrenuti ili mijenjati pravac kretanja, pa stoga se optuženik nije smio s navedenom brzinom upustiti u manevar pretjecanja bicikliste.

Krivična sankcija izrečena je optuženiku u skladu s odredbama čl. 51., 52. i 53. KZ SFRJ, pri čemu je prvostepeni sud vodio računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu i ponašanju nakon izvršenja djela, te stupnju krivične odgovornosti i okolnostima uz koje je djelo počinjeno. Ovo potonje se odnosi na doprinos oštećenika nastanku nesreće.

Odluku o krivičnoj sankciji prvostepeni sud je valjano obrazložio, pa stoga tvrdnja iznesena u žalbi, da je

I Kž 776/1990-5

krivična sankcija prestroga nije osnovana.

Iz svih navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 384. ZKP-a odlučili kao u izreci.

U Zagrebu, 23. svibnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.