I Kž-219/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 219/2018-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak - dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. Ž., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2018. broj K-65/17., u sjednici održanoj 7. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. Ž. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D. Ž. je proglašen krivim zbog više kaznenih djela. Proglašen je krivim zbog četiri kaznena djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. KZ/11., opisana u toč. 1), 4), 5) i 6) izreke pobijane presude te mu je na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci za svako kazneno djelo. Proglašen je krivim i zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 152. st. 1. i čl. 34. KZ/11., opisanog u toč. 2) izreke, te mu je na temelju citirane zakonske odredbe uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci. Optuženik je proglašen krivim i zbog dva kaznena djela iz čl. 124. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.), opisana u toč. 1) i 2) izreke pobijane presude, te mu je na temelju citirane zakonske odredbe, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. a) KZ/97., za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju dva mjeseca. Zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11., za koje je proglašen krivim pod toč. 3) izreke pobijane presude, optuženiku je utvrđena kazna zatvora u trajanju dva mjeseca. Primjenom čl. 51. KZ/11. opt. D. Ž. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. studenog 2014. do 29. prosinca 2015. Primjenom čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni

I Kž 219/2018-4

tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a primjenom čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08. naloženo mu je plaćanje troškova nagrade i nužnih izdataka savjetnice postavljene oštećenoj žrtvi, o kojim troškovima će biti doneseno posebno rješenje.

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i opt. D. Ž.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku utvrditi strože kazne zatvora za svako kazneno djelo, te izreći strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

Opt. D. Ž. je žalbu podnio putem branitelja, N. B., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe za kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, a za ostala djela maksimalno ublažiti kazne.

Optuženik je, putem branitelja N. B., i odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim navodima opt. D. Ž., sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. U pobijanoj presudi nema proturječnosti između njene izreke i obrazloženja. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza, kako to sugerira optuženik, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je postupke optuženika, opisane pod toč. 1) izreke pobijane presude, pravno označio kao kazneno djelo silovanja iz čl. 153. st. 1. KZ/11., počinjeno u stjecaju s kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 124. st. 1. KZ/97. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno radnje optuženika, opisane pod toč. 2) izreke pobijane presude, pravno označio kao kazneno djelo silovanja u pokušaju iz čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11., počinjeno u stjecaju s kaznenim djelom protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 124. st. 1. KZ/97. Protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 124. st. 1. KZ/97., nije po nekom automatizmu konzumirano kaznenim djelom silovanja. Radnje koje optuženik poduzima u

I Kž 219/2018-4

vidu protupravnog zatvaranja oštećenice ili ograničenja slobode njenog kretanja, u konkretnom slučaju, ne predstavljaju nekažnjive pripremne radnje za ostvarenje kaznenih djela silovanja i silovanja u pokušaju. Opisane radnje, svojim intenzitetom i trajnošću, znatno nadilaze ograničavanje slobode kretanja koje je prateći element kaznenog djela silovanja, odnosno kaznenog djela silovanja u pokušaju, i stoga postoje kao samostalno kazneno djelo iz čl. 124. st. 1. KZ/97. Isto tako, protivno navodima žalitelja, dugotrajnost protupravnog oduzimanja slobode nije bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 124. st. 1. KZ/97., nego predstavlja kvalifikacijski element kaznenog djela iz čl. 124. st. 3. KZ/97.

U pogledu žalbenih navoda, kojima optuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, ističe se da je optuženik na raspravi, u nazočnosti svog branitelja, jasno izjavio kako se smatra krivim za kaznena djela označena pod toč. 1), 2), 3), 4) i 5) optužnice, dok je porekao počinjenje kaznenog djela označenog pod toč. 6). Imajući u vidu ovakvo optuženikovo očitovanje i priznanje, žalitelj zanemaruje odredbu čl. 464. st. 7. ZKP/08., iz koje proizlazi kako žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere i slično. U razlozima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna iznimka koju predviđa ova zakonska odredba.

Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. KZ/11., opisano u toč. 6) izreke, potpuno i pravilno je utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima. Prvostupanjski sud je iskaz ošt. M. Š., pravilno, ocijenio vjerodostojnim. Oštećenica je bila jasna kada je, dosljedno, iskazivala kako se "... jako otimala ...", ali joj je optuženik "... podignuo haljinu ... i spavao s njom ...", kao i da je te zgode optuženik "... penetrirao ... to je kratko trajalo ... ja sam se jako branila ... penetrirao je, ali nije svršio ...". Stoga, nije prihvaćena obrana optuženika kako se događaja ne sjeća i kako mu je oštećenica "to" ispričala sljedećeg dana, ali on njoj nije vjerovao. Pored toga, optuženik je prvotno naveo kako ne osporava ništa iz činjeničnog opisa optužnice, da bi zatim poricao jedino pravnu kvalifikaciju ovog kaznenog djela, smatrajući da se nije radilo o dovršenom kaznenom djelu silovanja, nego o pokušaju.

Nasuprot žalbenoj tvrdnji optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

Nisu u pravu ni državni odvjetnik niti optuženik kada se žale zbog odluke o kazni.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

I Kž 219/2018-4

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

S tim u vezi, prvostupanjski sud je, olakotnim, cijenio optuženikovo djelomično priznanje kaznenih djela, kao i optuženikovu ispriku upućenu oštećenici, te žaljenje zbog počinjenog, dok otegotnih okolnosti nije našao. Nadalje, sud prvog stupnja je, olakotnom, cijenio i činjenicu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio mlađe životne dobi, uzevši pritom u obzir i da je od počinjenja kaznenih djela proteklo znatno vrijeme, u kojem razdoblju optuženik nije više dolazio u sukob sa zakonom. S obzirom na sve navedeno, a vodeći računa o tomu da je jedno od kaznenih djela ostalo u pokušaju, sud prvog stupnja je, pravilno, procijenio kako olakotne okolnosti u svom zbiru predstavljaju naročito izražene olakotne okolnosti, te je osnovano primijenjen institut ublažavanja zakonom propisanih kazni za sva kaznena djela iz čl. 153. st. 1., čl. 153. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11. i čl. 124. st. 1. KZ/97.

Protivno tvrdnjama državnog odvjetnika, optuženikovo priznanje kaznenih djela predstavlja znatan doprinos bržem, lakšem i ekonomičnijem okončanju ovog kaznenog postupka. Iskazanim kajanjem i žaljenjem zbog počinjenih kaznenih djela optuženik je izrazio svoj kritičan odnos prema djelima.

S obzirom na primjereno utvrđene pojedinačne kazne, međusobni odnos počinjenih kaznenih djela, vrstu i vrijeme njihovog počinjenja, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11.) te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11.), jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju četiri godine izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Stoga, strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik i blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik, nije osnovano.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. studenog 2019.

I Kž 219/2018-4

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v. r.

Ileana Vinja, v. r.