I Kr-152/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 152/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. L. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 23. veljače 2010 godine broj Kv-4/10 (K-87/08), u sjednici održanoj dana 13. travnja 2010 godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika M. L. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 20. travnja 2009 godine br. K-87/08 potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2009 godine br. I Kž-478/09, M. L. je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Osuđenik M. L. podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, s navodom da živi u izvanbračnoj zajednici i da u toj vezi ima sina, te da je potreban svojoj obitelji kako bi joj omogućio skrb, jer se sada nalazi u teškoj materijalnoj i socijalnoj situaciji. Ističe da je shvatio svoju pogrešku, te da je siguran da se više neće upuštati u činjenje kaznenih djela.

Županijski sud u Splitu s obrazloženjem je predložio, da se zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbije, a negativno mišljenje u odnosu na zahtjev dalo je i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu.

U pisanom očitovanju Glavni držani odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

I Kr 152/10-3

Zahtjev nije osnovan.

U svom zahtjevu osuđenik navodi da je dijete rođeno u Brazilu 1973 godine, te da njegova nevjenčana supruga boravi u S., pri čemu ne navodi od kada i o kakvom boravku se radi, a u potkrjepu svojih tvrdnji ne prilaže niti jedan dokaz. Kada se pritom još uzme u obzir da je osuđenik u postupku izjavio da je neoženjen i bez djece, bez potkrijepe u dokazima nije moguće utvrditi da li se radi o novim okolnostima, odnosno o okolnostima za koje sud nije znao iako su postojale u vrijeme donošenja presude. Nadalje, valja istaknuti da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud, prilikom odlučivanja o kazni, uvažavajući kao olakotnu okolnost neosuđivanost osuđenika, kao otegotne okolnosti naročito cijenili izuzetnu društvenu opasnost djela i veću količinu opojne droge heroin, pa okolnosti koje osuđenik navodi u zahtjevu, i da postoje, nisu takve naravi, da bi u slučaju da je sud za njih znao, utjecale na blažu osudu, to tim više, što je osuđeniku izrečena kazna zatvora u zapriječenom minimumu za to kazneno djelo.

Kako se na taj način nisu stekli uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne sukladno odredbi čl. 414 ZKP, valjalo je zahtjev odbiti kao neosnovan, pa je po čl. 416 st. 6 ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 13. travnja 2010

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Hajrija Novoselec, v. r.