Ovr-545/2020-5 · Općinski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

21000 SPLIT

Ovr-545/20

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda S. M., a na prijedlog više sudske savjetnice D. M., u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S.-P.

d.o.o. za građenje i turizam, OIB …, P. 24a, 21000 Split zastupanog

po punomoćniku B. V., protiv ovršenika G. S., OIB …., O. kneza B. 17, 21000 Split, radi ovrhe, 5. lipnja 2020.

r i j e š i o j e:

I Odbacuje se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi kod Financijske agencije temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019., kao nepotpun.

II Odbija se prijedlog ovršenika da sud naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računima ovršenika temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 30. travnja 2020., a temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019.,, kao neosnovan.

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 08. svibnja 2020. zaprimljen je prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, te radi odgode ovrhe.

Ovršenik u bitnom navodi kako je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine na temelju presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja 10 P-235/14 od 30. prosinca 2015., a koja presuda je povrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019.. Ovršenik da je u zakonskom roku izjavio pravni lijek na ovršnu ispravu Vrhovnom sudu RH u odnosu na drugostupanjsku presudu Visokog trgovačkog suda , a koja radnja da potvrđuje ispunjenje zakonskog uvjeta propisanog čl. 65. st.1. Ovršnog zakona. Nadalje ovršenik predlaže da se ovrha odgodi do okončanja postupka odlučivanja po podnesenoj reviziji iz razloga što bi provođenjem ovršne radnje prijenosa ovršeniku nastupila nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta.

Ovrhovoditelj se očitovao na ovaj prijedlog , podneskom zaprimljenim kod suda dana 29. svibnja 2020. protiveći se prijedlogu. Isti u bitnom navodi kako nije ispunjen uvjet iz čl. 65. st.1. Ovršnog zakona jer ovršenik nije podnio reviziju ex legae prema odredbi čl. 382. ZPP-a nego prijedlog za dopuštenje revizije , a prema odredbi čl. 387. st.2. ZPP-a , odnosno da tek ukoliko Vrhovni sud RH dopusti reviziju isti bi stekao pravo na podnošenje revizije, a što da nije za očekivati da će se dogoditi.Također, isti je naveo i kako nisu ispunjene opće pretpostavke za odgodu iz čl. 65.st.1. Oz-a.

Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 209. i 210. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje OZ), u svezi s člankom 50., 51. i 65. OZ-a. Naime, navedenim zakonskim odredbama uređena su pravna sredstva ovršenika u situaciji kad zaprimi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će takav prijenos proglasiti nedopuštenim. Na taj se prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

Iz predmeta spisa proizlazi kako je ovrhovoditelj dana30. travnja 2020. godine podnio Zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019., te da je ovršenik po saznanju podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u prednje spomenutom postupku, kao i prijedlog za odgodu ovrhe.

Člankom 51. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovršenik ne priloži uz žalbu sve isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti sud prvog stupnja će žalbu odbaciti ne pozivajući ovršenika da je dopuni ili ispravi. U konkretnom slučaju, uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik nije priložio presude Trgovačkog suda u Splitu posl. broja P-235/14 od 30. prosinca 2015. i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja 39 Pž-1296/2016-3 od 11. prosinca 2019.,zbog čega sud ne može ispitati dopuštenost takvog prijedloga, pa je temeljem članka 209, 210 u svezi s čl. 51. st. 1 OZ-a prijedlog ovršenika valjalo odbaciti i riješiti kao u točki I izreke.

Vezano za predloženu odgodu ovrhe valja ukazati da sud može, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjene dvije pozitivne pretpostavke. Prva pretpostavka jest vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje (članak 65. stavak 1. OZ-a), dok je druga pretpostavka postojanje kojeg od taksativno određenih razloga kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu (članak 65. stavak 1. toč. 1-10. OZ-a).

Prilikom odlučivanja o prijedlog za odgodu, sud je vrednovao interese svih subjekata involviranih u ovom postupku, kao i mogućnost nastupanja štete (ne)provedbom ovrhe. S obzirom da se isti temelji se na tvrdnji ovršenika kako ovrhovoditelj nema ovlaštenja potraživati od ovršenika nikakav iznos na temelju ovršene isprave, to bi eventualno predstavljalo ispunjenje pretpostavke iz članka 65. stavka 1. točke 5. OZ-a u vezi s člankom 50. stavkom 7. i člankom 52. OZ-a, ali u pogledu trpljenja nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, odnosno nužnosti odgode ovrhe za sprečavanje nasilja, ovršenik sudu nije pružio nikakav podatak izuzev paušalnih navoda kako bi mu provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva šteta.

Pljenidba znatnog novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ovršenik je dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

Slijedom navedenog, sud smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava te je primjenom navedenih zakonskih odredbi odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Splitu, 05. lipnja 2020. godine

SUDAC:

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:- ovrhovoditelju

- punom. ovršenika

- u spis