Croatian court vacates lower court judgment on loan dispute due to plaintiff's withdrawal after partial payment.
Legislator summary
AI generatedThe County Court in Split vacated the first-instance judgment that had dismissed the plaintiff's claim for a loan repayment. Although the lower court found an off-court settlement occurred after partial payment, the appellate court determined the plaintiff's offer to settle for a reduced amount was legally insufficient to extinguish the original debt. Consequently, the court ruled the lawsuit withdrawn and ordered the defendants to pay the plaintiff's litigation costs.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 366. stavak 1. ZPP; Članak 193. ZPP; Članak 158. stavak 1. ZPP; Članak 155. ZPP; Članak 353. stavak 1. ZPP: A withdrawal of lawsuit following partial performance does not automatically validate a settlement if the original creditor's offer to settle was legally insufficient to extinguish the underlying claim.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž -470/2019-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr.sc. Dražana Penjaka kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanče kao suca izvjestitelja i Svjetlane Vidović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. S., Republika Austrija, zastupan po pun. D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika. 1. N. P. iz H. i 2. L. P. iz H., oba zastupani po punomoćniku I. J. odvjetniku u H., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu broj P-1895/17 od 19. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2019.,
p r e s u d i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P- 1895/17 od 18. listopada 2018.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, te se ima smatrati kao da ista nije ni podnesena.
II. Nalaže se tuženicima 1. N. P. iz H. i 2. L. P. iz H. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplate tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 109.928,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 7.veljače 2019. pa do isplate.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti tražio da se naloži tuženicima da mu isplate iznos od 25.500 EUR sa kamatom od 1% mjesečno koja teče od 3. lipnja 1995. kao i da mu naknade troškove parničnog postupka pod prijetnjom ovrhe.
Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženicima.
Tuženici nisu odgovorili na žalbu tužitelja.
Žalba tužitelja je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 25.500 EUR, temeljem zaključenog ugovora o zajmu koji je zaključen između stranaka u lipnju 1994.g. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su stranke zaključile izvansudsku nagodbu, odnosno da ne postoji tražbina iz ugovora o zajmu kojeg su stranke zaključile u lipnju 1994. godine, u visini od 50.000 DEM odnosno 25.500 EUR, te da su tuženici pod 1. i 2. sukladno izvansudskoj nagodbi uplatili iznos od 5.000 DEM.
Iz rezultata provedenog parničnog postupka što neprijeporno proizlazi i prema kazivanju stranaka, stranke su zaključile ugovor nazvan "Beč od 3. lipnja 1994.", iz kojeg proizlazi da je tužitelj kao davatelj kredita tuženicima pod 1 i 2 kao primateljima kredita dao kredit u visini od 50.000 DEM, sa propisanom kamatnom stopom.
Kako je navedeni predmet pokrenut tužbom koja je prikazana sudu 30. travnja 1997., te kako tužitelj nakon što je na početku samog postupka dao stranački iskaz, to više nije mogao ni učiniti zbog svoje starosti a i u namjeri da sam sa tuženicima riješi spor, postojao je prijedlog, što je neprijeporno među strankama u ovom postupku da se tuženici mogu osloboditi svoje obveze prema tužitelju ako uplate iznos od 5.000 EUR i troškove sudskog postupka.
Suprotno tvrdnjama suda prvog stupnja da su stranke riješile spor isplatom iznosa od 5.000 DEM što je neprijeporno utvrđeno pregledom naloga za plaćanje u inozemstvu (list 213. spisa) pogrešno je utvrđenje suda prvog stupnja da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja jer je pravno neosnovan.
Naime, iz rezultata provedenog parničnog postupka ne bi proizlazilo neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja već samo činjenica da je tužitelj ponudio tuženicima rješenje spora na način da se isplati iznos od 5.000 EUR kao i troškove parničnog postupka što proizlazi i iz vlastoručno potpisane izjave tužitelja od dana 11. svibnja 2016. list 266 spisa.
Neprijeporno je da su stranke bile u ugovornom odnosu, da je postojalo potraživanje tužitelja spram tuženika, što su i tuženici priznali tijekom dugotrajnog trajanja ovog postupka kao i činjenicu da su prihvatili ponudu tužitelja da riješe spor na način da uplate iznos od 5.000 EUR što je i učinjeno, kako to proizlazi iz naloga o uplati, priloženo u spisu na listu 213 spisa.
Kod ovakvog činjeničnog stanja, pogrešno sud prvog stupnja donosi presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, pa je shodno tome istu valjalo ukinuti sukladno odredbi članka 366. stavak 1. ZPP-a.
Kako su stranke spor riješile na način kako je to prethodno opisano to je došlo do povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari te se ima smatrati sukladno odredbi članka 193. ZPP-a da je tužba u ovom predmetu povučena te se ima smatrati kao da nije ni podnesena, shodno čemu je ovaj žalbeni sud odlučio kao u rješenju pod točkom I.
S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari povučena tužba to je sukladno odredbi članka 158. stavak 1. ZPP-a kako je tužba povučena nakon što su tuženici udovoljili zahtjevu tužitelja to postoji obveza tuženika da tužitelju naknadi trošak istog.
Pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), to je tužitelju imajući u vidu popisani trošak parničnog postupka trebalo priznati trošak za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna, za sastav tri podneska od 7. prosinca 2000.g., 20.veljače 2014. i 1. travnja 2014., svaki po 2.500 kuna, te zastupanje na 26 ročišta, svako po 2.500,00 kuna (osim 15. prosinca 2015.) kako je popisao pun. tužitelja jer tada nije ni bilo ročišta, tako da bi dobiveni iznos iznosio 75.000,00 kuna, kojem iznosu se pridodaju troškovi dviju žalbi, svaka u iznosu od 3.125,00 kuna, što zbrojeno daje iznos od 81.250,00 kuna. Tom iznosu je potrebno pridodati troškove 25 % PDV u iznosu od 20.312,50 kuna, što zbrojeno daje iznos od 111.562,50 kuna te troškove pristojbe u iznosu od 4.460,00 kuna (jer je prema evidenciji popisa pristojbi koji prileži u spisu vidljivo da je toliko troškova tužitelj imao u ovom postupku). Sve zbrojeno daje iznos od 106.022,50 kuna te troškove zadnje žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna te se dobije iznos od 109.928,75 kuna za koji iznos su obvezani tuženici pod 1 i 2 da naknade tužitelju.
Radi iznijetog odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom II.
U Splitu, 7.veljače 2019.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.