II Kž-299/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 299/2017.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika P. Č. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 10. kolovoza 2017. broj Kv-I-62/17. (K-10/17.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženika P. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika P. Č., zbog kaznenih djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. KZ/11. i članka 231. stavka 1. KZ/11., a protiv optuženice A. Č., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavaka 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika P. Č. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženik P. Č. po braniteljima N. S. i mr. sc. Š. P., odvjetnicima iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog

II Kž 299/2017.-4

zakona, a predloživši „pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora preinačiti sukladno žalbenim navodima ili podredno rješenje ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.“.

Žalba nije osnovana.

Neosnovano u žalbi optuženik ističe da je prvostupanjskim rješenjem propušteno određeno i potpuno obrazložiti okolnosti koje se odnose na osnovanu sumnju, čime očito upire na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice i dokaze koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, dajući jasne, doduše šture, ali valjane i odgovarajuće razloge za svoju odluku, zbog čega nije ostvarena citirana postupovna povreda.

Optuženik, nadalje, u svojoj žalbi osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio na teret mu stavljena kaznena djela pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. KZ/11. i razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11., smatrajući da bi se tu moglo raditi o počinjenju jednog kaznenog djela i to onog iz članka 215. stavka 1. KZ/11., koje je puno blaže. Protivno tim žalbenim navodima, osnovana sumnja kao opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatna za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, proizlazi iz optužnice od 23. veljače 2017. broj K-DO-5/17., potvrđene rješenjem Županijskog suda u Zadru od 6. travnja 2017. broj Kov-11/17., kao i dokaza na kojima se ista temelji, a osobito zapisnika o ispitivanju optuženika, kao i svjedoka oštećenika A. Š. te svjedoka oštećenika Ž. K., zapisnika o očevidu, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta te liječničkih svjedodžbi za oštećenike. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju ispunjen odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu kaznena djela, nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik upire na njihovu pravnu oznaku. Osim toga, o takvim prigovorima (koje je optuženik već isticao i u prethodnim žalbama protiv rješenja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora) će raspravni sud voditi računa u tijeku daljnjeg kaznenog postupka.

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i sve one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na realnu i konkretnu opasnost od počinjenja novog, istog ili sličnog, kaznenog djela na strani optuženika, odnosno od dovršetka pokušanog. Te okolnosti prije svega proizlaze iz njegove dosadašnje osuđivanosti i to zbog kaznenih djela protiv imovine (krađa i teških krađa) kakvo mu se, između ostalog, i u ovom postupku stavlja na teret. Kad se navedeno poveže s činjenicom da je sada osnovano sumnjiv zbog kaznenih djela koja su prema potvrđenoj optužnici počinjena u vrijeme provjeravanja iz ranije mu izrečene uvjetne osude, očito je da ranija osuđivanost nije utjecala na njega na način da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, budući da se njegovo kriminalno postupanje nastavilo, i to činjenjem težih kaznenih djela stavljenih mu na teret. Utvrđenu iteracijsku opasnost dodatno pojačava i način počinjenja optuženiku na teret stavljenih kaznenih djela koji karakterizira upornost, bezobzirnost i viši stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju. Kada se sve to dovede u međusobnu vezu, uz činjenicu da je optuženik prema vlastitom iskazivanju, nezaposlen i bez imovine, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je protiv njega daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. nužna, a radi otklanjanja iteracijske opasnosti.

II Kž 299/2017.-4

Imajući na umu brojnost, kvalitetu i značaj navedenih razloga koji, i prema ocjeni ovog suda, opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika radi otklanjanja iteracijske opasnosti, ista se svrha, ne bi za sada mogla ostvariti predloženim mjerama opreza ili istražnim zatvorom u domu, a što je u pobijanom rješenju, protivno žalbenim navodima, pravilno utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud.

Konačno, nije u pravu optuženik ni kada upire na povredu načela razmjernosti, s obzirom na dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora protiv njega (uhićen je 28. siječnja 2017.). Naime, prilikom ocjene o eventualnoj povredi ovoga načela, treba uzeti u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se prema raspoloživim podacima može očekivati u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno.

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. kolovoza 2017.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.