Legislator Case Law & Legislation
I Kž-54/2006-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses prisoner's appeal regarding transfer, confirming original sentence for attempted murder.

Case Number I Kž-54/2006-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance judgment ordering the transfer of a prisoner to serve a 13-year sentence for attempted murder. The appellant argued the sentence was too harsh and requested a transfer to Germany due to better conditions, but the court found the appeal inadmissible because the appellant had already withdrawn the request for transfer. The court ruled that the original sentence was not excessive and that new facts discovered during imprisonment cannot be examined in a transfer execution proceeding.

Legislator headnote

AI generated

čl. 507. st. 2. ZKP/93; čl. 373. ZKP: In proceedings for the execution of a sentence, the court must respect facts explicitly or implicitly derived from the judgment of the sentencing state; new facts discovered during imprisonment may only be addressed via extraordinary remedies like mitigation or pardon, not in transfer proceedings.

Keywords

AI generated
execution of sentence transfer of prisoner attempted murder excessive sentence extraordinary remedies prison conditions double jeopardy

Cited Legislation

AI generated
čl. 507. st. 2. Zakona o krivičnom postupku
Njemačkog kaznenog zakona, utvrdivši da su ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 507. st. 2. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93 i 28/96, u daljnjem tekstu ZKP/93) proglasio je osuđenika krivim zbog dvaju kaznenih djela ubojstva u pokušaju, iz čl.
čl. 373. Zakona o krivičnom postupku
čl. 90. Kaznenog zakona
čl. 33. Kaznenog zakona
u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br.
čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona

Cited Case Law

AI generated
Pokrajinski sud München, 1 Ks 111 Js 11383/99 od 10. listopada 2000.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 54/06-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Ante Ptrebice, Zlate Lipnjak-Bosanac i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ana Marije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. Z. zbog dvaju kaznenih djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Kv 472/05 od 24. lipnja 2005. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2006. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba osuđ. J. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, u postupku preuzimanja izvršenja kazne zatvora u trajanju od 13 godina na koju je osuđen J. Z. pravomoćnom presudom Pokrajinskog suda München od 10. listopada 2000. godine br. 1 Ks 111 Js 11383/99 zbog kaznenih djela iz paragrafa 211. i 308. Njemačkog kaznenog zakona, utvrdivši da su ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane u čl. 507. st. 2. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93 i 28/96, u daljnjem tekstu ZKP/93) proglasio je osuđenika krivim zbog dvaju kaznenih djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. st. 1. Kaznenog zakona (KZ) za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 13 godina.

U izrečenu kaznu, temeljem čl. 63. st. 1. KZ sud je osuđeniku J. Z. uračunao vrijeme od 553 dana provedenom u istražnom zatvoru, te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 26. siječnja 2001. godine pa nadalje.

Protiv ove presude uložio je žalbu osuđenik osobno zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno

I Kž 54/06-3

suđenje ili da se preinači u odluci o kazni tako da mu se izreče blaža kazna, a u slučaju da pobijana presuda bude potvrđena osuđenik izjavljuje da „ne želi premještaj u Hrvatsku gdje su uvjeti loši“, u odnosu na uvjete u SR Njemačkoj, gdje izdržava kaznu.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nada Kolak Parfenjuk u dopisu KŽ-DO-196/06, od 23. siječnja 2006. godine, ocjenjuje da je žalba osuđenika postala bespredmetnom, jer je on odustao od molbe za transfer, dok je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Petar Pulišelić, koji je bio nazočan sjednici vijeća, predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

Žalba nije osnovana.

Žalbom se ne dovode u sumnju ocjena suda da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za preuzimanje izvršenja preostalog dijela kazne na koju je osuđenik osuđen presudom Pokrajinskog suda u Münchenu. Dapače, ističe se da je inicijativu za preuzimanje izvršenja kazne podnio žalitelj i da je na zapisnik kod suda dao izjavu da pristaje na transfer u Republiku Hrvatsku radi daljnjeg izdržavanja kazne.

Prema tome, ispunjeni su uvjeti iz čl. 1. st. 2. Konvencije o transferu osuđenih osoba od 21. 3. 1983. godine, koja je na snazi u Republici Hrvatskoj od 1. svibnja 1995. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija), jer je država presuđenja podnijela molbu za preuzimanje izvršenja preostalog dijela kazne nakon što je osuđenik za to pokazao interes.

Osim toga, iz zapisnika o saslušanju osuđenika pred Općinskim sudom u Straubingu od 14. siječnja 2005. godine proizlazi da je zemlja presuđenja postupila u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Konvencije, jer je sud upoznao osuđenika s njegovim pravima i upozorio da transfer Republike Hrvatske ovisi o njegovoj suglasnosti. Tek nakon toga osuđenik je izjavio da želi da ga se transferira na daljnje izdržavanje kazne u Republiku Hrvatsku. Ta je njegova izjava bezuvjetna, pa ju osuđenik ne može uvjetovati visinom kazne koja će mu biti izrečena u postupku egzekvature, kao što on čini u žalbi navodeći: "U slučaju da moju žalbu odbijete ne želim premještaj u Hrvatsku".

Nije u pravu žalitelj kada smatra da je sud prvog stupnja povrijedio njegovo pravo obrane, jer donošenju pobijane presude nije prisustvovao njegov branitelj, čime, zapravo, upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP.

Iz spisa predmeta vidljivo je da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Zagrebu osuđeniku postavljen branitelj po službenoj dužnosti u osobi odvjetnika, mr. sc. V. L. P., kojemu je i dostavljena pobijana presuda.

Prema odredbi čl. 507. st. 3. ZKP presudu, u slučaju preuzimanja izvršenja kazne koja je hrvatskom državljanu izrečena pred inozemnim sudom, donosi vijeće iz čl. 21. st. 6. ZKP,

I Kž 54/06-3

tzv. izvanraspravno vijeće bez prisutnosti stranaka, a tako je upravo i postupio sud prvog stupnja.

Pogrešno, stoga, drži žalitelj da je u ovom postupku povrijeđeno njegovo pravo da ima stručnu obranu.

Nije osnovana ni žalba osuđenika u dijelu u kojemu tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

Pobijanom presudom preuzeto je izvršenje kazne koja je optuženiku izrečena pravomoćnom presudom nadležnog suda u Saveznoj Republici Njemačkoj, pa sudovi Republike Hrvatske nisu ovlašteni ocjenjivati činjenice koje su već pravomoćno utvrđene i na kojima se temelji odluka o kaznenoj odgovornosti osuđenika, što proizlazi iz odredbe čl. 507. st. 3. ZKP u kojoj je propisano da će se u obrazloženju presude o preuzimanju izvršenja kazne iznijeti samo razlozi kojima se rukovodio sud pri izricanju sankcije.

Prema odredbi čl. 11. st. 1.a) Konvencije, a koju je i prihvatila i Savezna Republika Njemačka, zamoljena je zemlja i prilikom izricanja kazni za kazneno djelo koje su obuhvaćene presudom države presuđenja „obaveza poštovati činjenice koje eksplicitno ili implicitno proizlaze iz presude donesene u državi presuđenja“.

Nove činjenice, na koje u žalbi upućuje žalitelj, za koje se u zemlji presuđenja nije znalo iako su postojale ili su nastala tijekom izdržavanja kazne, mogu biti razlogom za podnošenje izvanrednih pravnih sredstava, kao što su zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne ili molba za pomilovanje, a ne mogu se ispitivati u postupku preuzimanja izvršenja kazne.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznu, koja po visini odudara od uobičajene i općeprihvaćene kaznene politike hrvatskih sudova.

Prije svega ističe se da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon u korist optuženika.

Naime, sud je pogrešno utvrdio da je kaznenim djelima, za koje je optuženik proglašen krivim presudom Pokrajinskog suda München od 10. listopada 2002. godine on ostvario elemente dvaju kaznenih djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ.

Prema izvodu iz Njemačkog Kaznenog zakona, koji se u prijevodu nalazi na listu 34 spisa, kazneno djelo iz paragrafa 211. tog Zakona, za koja je optuženik proglašen krivim, po zakonskim obilježjima u potpunosti odgovaraju kaznenom djelu teškog ubojstva, iz čl. 91. toč. 3. i 6. KZ, a kazneno djelo iz paragrafa 308. Njemačkog Kaznenog zakona – izazivanje eksplozije eksploziva, po zakonskim obilježjima u cijelosti odgovara normi iz čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, kaznenom djelu dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom.

Prema tome, pobijanom presudom utvrđeno je da je optuženik ostvario elemente dvaju kaznenih djela ubojstva u pokušaju, dakle blažih kaznenih djela od onih koja proizlaze iz Kaznenog zakona SR Njemačke i Kaznenog zakona Republike Hrvatske, dok je sud potpuno

I Kž 54/06-3

previdjeo da je optuženik proglašen krivim za još jedno kazneno djelo koje odgovara kaznenom djelu iz čl. 263. st. 1. KZ.

S obzirom na okolnosti pod kojim je optuženik izvršio kaznena djela za koja izdržava kaznu, kako to proizlazi iz pravomoćne presude Pokrajinskog suda München, izrečena kazna od 13 godina ne ukazuje se prestrogom.

Tom je presudom utvrđeno da je optuženik, samo zato što je smatrao da su za njegovo zarobljavanje tijekom Domovinskog rata odgovorni „muslimani“, ponio iz Zagreba u München tri ručne granate od kojih je jednu bacio u prostoriju turske Turističke agencije „RECA“ u kojoj je uočio dvije osobe, jer je ocijenio da su one muslimanke. Granatu je ubacio kroz stražnja vrata agencije, a nakon eksplozije pobjegao sa mjesta događaja ne provjeravajući uopće da li su oštećenice povrijeđene i treba li im pomoć, iz čega je Pokrajinski sud u Münchenu utvrdio da je postupao na podmukao način i ocijenio mu ponašanje nakon izvršenja kaznenog djela kao otegotnu okolnost.

Ovaj sud, stoga, ocjenjuje da ni u tom dijelu nije osnovana žalba optuženika, pa je žalbu u cijelosti odbio kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, kao što proizlazi iz izreke ove presude (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 21. veljače 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.