I Kž-662/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-662/1998-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kap predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. P. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. rujna 1998. godine, br. K-7/98, u sjednici održanoj dana 4. travnja 2000. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. G. P. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu oglasio je krivim opt. G. P., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, zlouporabe položaja i ovlasti, opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je temeljem istog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 77. KZ prema optuženiku se izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja djelatnosti ili dužnosti u trajanju od jedne godine.

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP optuženik se oslobađa dužnosti da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Protiv te presude žalbu je uložio optuženik, po branitelju N. D., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, u svom pismenom podnesku od 12. siječnja 1999. godine, br. DOKŽ-8/99 predložio je da se žalba optuženika odbije i u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

U uvodnom dijelu žalbe, kao žalbena osnova označena je i bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja nije obrazložena. Nije navedeno u čemu žalitelj vidi povredu odredaba kaznenog postupka, ni o kojoj bi se to povredi, prema žalitelju radilo, a ispitivanjem pobijane presude, na temelju čl. 379. ZKP nisu nađene bitne postupovne povrede iz čl. 367., na čije postojanje ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Stoga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovarajući sudu pravnu kvalifikaciju kaznenog djela i time povredu kaznenog zakona ističući da je on počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 3. KZ, što je od početka priznao ali negira da je imao za cilj pribaviti znatnu imovinsku korist i da je time počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ za koje ga je sud proglasio krivim.

Suprotno tome, sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka pravilnom analizom i ocjenom kako optuženikove obrane tako i svih izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo iz izreke prvostupanjske presude.

Naime, za kazneno djelo iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ dostatno je pribavljanje imovinske koristi od 30.000,00 kn, što se već smatra znatnom imovinskom koristi a u konkretnom slučaju optuženik je kontinuirano u duljem vremenskom trajanju pribavio višestruko veći iznos, čije pribavljanje optuženik priznaje u cijelosti, tako da prvostupanjski sud u obrazloženju presude pravilno zaključuje "nema govora da bi se optuženiku stavilo na teret počinjenje kaznenog djela iz st. 3. istog člana kako to navodi obrana ali bez iznošenja argumenata".

Nije osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Žaleći se zbog odluke 6 kazni optuženik navodi da je do sada neosuđivan, teške obiteljske prilike u kojima se našao prije počinjenja kaznenog djela zbog čega se i odlučio na potkradanje kako bi spasio svoju obitelj, zbog čega se sada posebno kaje, a posebno da je već polovicu štete izmirio, pa kako mu sud nije našao otegotnih okolnosti smatra da je bilo mjesta izricanju uvjetne osude.

Protivno shvaćanju izloženom u žalbi optuženika ovaj Vrhovni sud prihvaća razloge kojim se rukovodio sud prvog stupnja pri odmjeravanju kazne optuženiku za počinjeno djelo. Naime, sud je optuženiku cijenio kao olakotne okolnosti njegovo priznanje djela, činjenicu da ranije nije osuđivan, da je uplatio jedan dio štete kao i izraženo žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti nije našao, što su sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

Prema tome, protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne optuženiku, te mu je odmjerio kaznu kojom će se i po mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, ostvariti svrha kažnjavanja koja se očekuje, i to kako s aspekta specijalne tako i generalne prevencije.

Stoga je optuženikova žalba u cijelosti ocijenjena kao neosnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 4. travnja 2000. godine

Izvjestitelj:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ante Botrebica, v.r.