Rev-250/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-250/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.d. Z., protiv tuženika H., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 1998. godine posl. br. Gž-3206/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-487/96 od 20. siječnja 1997. godine, u sjednici održanoj dana 27. veljače 2002. godine,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3206/97 od 27. listopada 1998. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-487/96 od 20. siječnja 1997. godine, te se predmet vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu.

O troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. listopada 1998. posl. br. Gž-3206/97 potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. P-487/96 od 20. siječnja 1997. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu plati iznos od 3.500,00 kn sa pripadajućim kamatama i troškovima u iznosu od 1.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i, kako iz sadržaja revizije proizlazi, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91 i dr. – dalje ZPP), te predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, dok se nadležni državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je da je dana 03. listopada 1995. godine djelatnica tuženika isplatila sa tekućeg računa br…. koji glasi na ime D.T. i koji je otvoren kod tužitelja, nepoznatoj osobi iznos od 3.500,00 kuna, na način da je navedeni iznos naplaćen putem sedam čekova na ime T.D. i na ime korisnika osobno. Utvrđeno je također da je dana 30.09.1995. godine prijavljen nestanak dokumenata po tekućem računu br.… kojom prilikom je nestala i osobna iskaznica na ime D.T. Utvrđeno je da je prilikom naplate čekova djelatnica tuženika provjerila identitet podnosioca čeka na naplatu preko slike na osobnoj iskaznici, te da su čekovi koji su podneseni na naplatu bili falsificirani.

Na temelju takvih utvrđenja sudovi su zaključili da je djelatnica tuženika u smislu odredbe čl. 18. st. 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» 53/91. i dr.), postupala s povećanom pažnjom, jer nije mogla uočiti uz svu dužnu i povećanu pažnju da su sporni čekovi falsificirani, pa stoga nema odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju.

Tuženik osnovano tvrdi u reviziji da su nižestupanjski sudovi počinili, kako iz sadržaja revizije proizlazi, bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer i po po ocjeni ovoga suda, za navedeni zaključak sudova da je djelatnica tuženika prilikom isplate spornog iznosa od 3.500,00 kn, postupala u konkretnoj situaciji s povećanom pažnjom, u obrazloženjima nižestupanjskih odluka nisu uopće dani valjani i jasni razlozi, već su isti nejasni i proturječni. Naime, utvrđenje sudova da je prilikom naplate spornih čekova djelatnica tuženika provjerila identitet podnosioca čeka na naplatu preko slike na osobnoj iskaznici te je unatoč tome isplatila iznos od 3.500,00 kuna podnosiocu čeka na naplatu, a to svakako nije bio vlasnik čekova D.T., proturječno je sa zaključkom sudova da je u konkretnoj situaciji djelatnica tuženika postupala s povećanom pažnjom. Naime, navedeni zaključak o postupanju s povećanom pažnjom sudovi izvode iz činjenice da djelatnica tuženika niti uz svu povećanu pažnju nije mogla prepoznati da su čekovi falsificirani, ali u odnosu na utvrđivanje identiteta osobe koja je podnijela čekove na naplatu, sudovi nisu uopće nisu dali nikakve razloge, pa se zbog navedenog nedostatka nižestupanjske presude ne mogu valjano ispitati.

U ponovljenom će postupku nižestupanjski sudovi otkloniti opisane nedostatke, te za zaključak o tome da li je ili ne djelatnica tuženika postupala s povećanom pažnjom , dati jasne i valjane razloge, i u skladu s tim odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Iz svih navedenih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP pobijane presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjsko sudu na ponovno suđenje.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 27. veljače 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.