Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld lower court's conviction for robbery and forgery with appropriate sentencing.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance judgment convicting him of robbery and forgery. The defendant argued for a new medical examination and challenged the factual findings and sentencing, but the court found no errors. The court upheld the conviction because the first instance correctly established all decisive facts and proportionally weighed mitigating and aggravating circumstances when determining the sentence.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku (ZKP); Zakon o kaznenom pravu (KZ); A criminal appeal is dismissed when the appellate court finds that the first instance court correctly established all decisive facts and properly applied the criminal law in determining the sentence based on relevant circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 442/07-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dragana Poljaka i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. J., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 2007., br. K-18/06, u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2008., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. J., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom optuženik je proglašen krivim zbog kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, opisanog pod toč. 1. njezine izreke, i krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ, opisanog pod toč. 2., pa mu je za kazneno djelo razbojništva, na temelju čl. 218. st. 2. KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest godina, a za kazneno djelo krivotvorenja isprave, na temelju čl. 311. st. 1. KZ, utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ, optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i četiri mjeseca, u koju kaznu mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. lipnja 2006., pa nadalje.
Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP, te nagradu i nužne izdatke postavljene mu braniteljice.
I Kž 442/07-4
Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP optuženik je obvezan ošt. „O.“ b. H. d.d. platiti iznos od 74.550,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Istom tom presudom, na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP, prema optuženiku je obijena optužba, da bi počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ (opisano pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude).
Protiv ove presude, u njezinom osuđujućem dijelu, žalbu je podnio optuženik osobno i po braniteljici V. K., odvjetnici iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i, sukladno odredbi čl. 382. ZKP, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Prije održavanja sjednice vijeća, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a u smislu odredbe čl. 373. st. 1. ZKP, a vraćen je s prijedlogom, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
Iako optuženik, u osobno podnesenoj žalbi, ne navodi određeno o kojoj bitnoj postupovnoj povredi se radi, iz razloga žalbe proizlazi, da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. u svezi čl. 331. st. 1. ZKP. Žalitelj – optuženik naime, navodi da je bitna postupovna povreda počinjena time što svj. A. S. na glavnoj raspravi nije neposredno ispitan, nego je pročitan njegov prijašnji iskaz.
Odredbom čl. 331. st. 1. toč. 4. ZKP, propisano je, da se, između ostalog, zapisnici o prijašnjem ispitivanju svjedoka, prema odluci vijeća, mogu pročitati ako se stranke na to suglase.
Neosporno je (zapisnik o glavnoj raspravi od 21. veljače 2007., list 369 spisa), da je iskaz svj. A. S., odlukom vijeća, na glavnoj raspravi pročitan, uz suglasnost stranaka.
Prema tome, time što je iskaz svj. A. S. na glavnoj raspravi pročitan, nije počinjena bitna postupovna povreda.
Iako se, u uvodu optuženikove žalbe podnesene po braniteljici, kao žalbena osnova navodi bitna povreda odredaba kaznenog postupka, ova (žalbena osnova) se ne obrazlaže; ne navodi se o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka bi se radilo i u čemu bi se ova sastojala.
Nije osnovan prigovor žalitelja – optuženika, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.
Neosporno je, da je dana 8. lipnja 2006., oko 19,00 sati, u poslovnicu „O.“ b. u O., ušao maskirani muškarac, naoružan automatskom puškom, te na način i pod okolnostima
I Kž 442/07-4
opisanim pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude, oduzeo 74.550,00 kn; da je maskirani muškarac, držeći u lijevoj ruci pušku i najlonsku vrećicu, istrčao iz navedene poslovnice, te u nekoliko navrata pokušavao staviti u pogon osobni automobil „Golf“ (opisan pod toč. 2. izreke prvostupanjske presude) s zamijenjenim registarskim pločicama, u čemu nije uspio, pa je s glave skinuo kapuljaču i otrčao u pravcu centra O..
Žalitelj – optuženik ne pobija ni činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, da su u navedenom osobnom automobilu pronađene plastična posuda, dijelom ispunjena smjesom motornog benzina i ulja, te jedna siva čarapa (s prugama i likom tenisačice); da su se u toj čarapi nalazili ugurani, između ostalog, više vrsta novina i muške sive gače; da su na čarapi i gaćama pronađeni tragovi krvi, koja potječe od iste osobe muškog spola, a čiji DNA profil, da se u potpunosti podudara s njegovim (optuženikovom) DNA profilom; da su na novinama pronađeni i izuzeti fragmenti papilarnih linija koji potječu od optuženika; a ne od V. J. (optuženikovog brata) i K. J..
Ono što žalitelj – optuženik pobija, je utvrđenje suda prvog stupnja, da je upravo on taj muškarac koji je, inkriminirane zgode, oduzeo novac iz navedene poslovnice. Optuženik naime, u žalbi ponavlja navode svoje (materijalne) obrane, da se u vrijeme inkriminiranog događaja (8. lipnja 2006., oko 19,00 sati) nalazio u mjestu prebivališta – S. B., a ne u O. (obrana tzv. alibijem), pa da predmetno kazneno djelo nije on počinio, nego njegov brat V. J..
Protivno žalbenim navodima optuženika, brižljivom i savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i njihovoj ukupnosti, pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da je upravo optuženik, a ne njegov brat V. J., bio taj koji je, inkriminirane zgode, iz navedene poslovnice oduzeo novac.
Za ovakvu svoju ocjenu, protivno žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja je dao logične i uvjerljive razloge, koje u svemu prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, u nedostatku neposrednih dokaza (priznanje optuženika, iskazi svjedoka), pravilno je postupio sud prvog stupnja, kada je navedenu spornu i odlučnu činjenicu (osobe počinitelja predmetnog kaznenog djela), utvrđivao tzv. posrednim dokazima, činjenicama – indicijima; da je muškarac, koji je istrčao iz poslovnice navedene banke pokušavao staviti u pogon osobni automobil, u kojem su pronađeni odjevni predmeti s tragovima krvi, koja potječe od optuženika, te novine na kojima su pronađeni (i izuzeti) fragmenti papilarnih linija, koji (fragmenti) također potječu od optuženika.
Protivno žalbenim navodima optuženika, u konkretnom slučaju se ne radi o običnom zbroju činjenica – indicija, nego o tzv. sustavu činjenica – indicija, koje su tako međusobno povezane, da isključuju svaku drugu mogućnost, osim one da je optuženik bio taj koji je, inkriminirane zgode, iz navedene poslovnice uporabom prisile oduzeo novac.
Za istaknuti je, da je protivno žalbenim navodima optuženika, pravilna ocjena suda prvog stupnja, da nije dokazan optuženikov tzv. alibi, tj. da se u vrijeme inkriminiranog događaja nalazio u S. B..
Za ovakvu svoju ocjenu, sud prvog stupnja je dao razloge koje kao logične i uvjerljive prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
I Kž 442/07-4
Naime, sud prvog stupnja je kao vjerodostojan ocijenio iskaz svj. I. B. te je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje grafologa L. Z.; iz kojih bi proizlazilo, da se optuženik mogao nalaziti na mjestu inkriminiranog događaja; dok nije kao vjerodostojne ocijenio iskaze (materijalnu obranu) optuženika, te iskaze svj. A. S., svj. S. V. i svj. M. V.; iz kojih bi proizlazilo, da se optuženik, u vrijeme inkriminiranog događaja, nalazio u S. B..
Za ovakovu svoju ocjenu o vjerodostojnosti iskaza svj. I. B., te o prihvatljivosti nalaza i mišljenja vještakinje L. Z., odnosno o nevjerodostojnosti iskaza optuženika, te iskaza svj. A. S., svj. S. V. (neosporno optuženikove djevojke) i svj. M. V., sud prvog stupnja je dao logične i uvjerljive razloge koje u svemu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
Iz iskaza optuženika – a što ponavlja i u žalbi – proizlazi, da je po odlasku iz Ploča (7. lipnja 2006.) u S. B., svom bratu V. J., između ostalog, ostavio dio svog prljavog rublja i odjeće (ne navodeći razlog zbog kojeg bi to učinio). Ocjena je ovog suda, da ni ovaj navod optuženika nije vjerodostojan (istinit); jer nije u skladu s pravilima logike i općeg ljudskog iskustva, da netko nekome ostavlja svoje prljavo rublje, osobito ako je taj netko, kao optuženikov brat, a što nije sporno, tada bio u bijegu iz Kaznionice u L..
Kod ocjene o nevjerodostojnosti iskaza optuženika, treba istaknuti, da je ovaj tvrdio, da nikada nije bio u posjedu predmetnog automobila „Golf“, te da u istrazi nije iskazao, da je njegov brat V. J., a ne on, počinitelj predmetnog kaznenog djela; to je iskazao tek na glavnoj raspravi, kada je već bio upoznat s navedenim zapisnicima o vještačenju (nalazima i mišljenjima) Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“ u Z..
Iz navedenog proizlazi, da žalbeni navodi optuženika – da ga svj. I. U. nije prepoznao, iako ga je vidio bez maske, te da je na mobilni telefon S. V. ostvaren poziv sa T-COM javne govornice u S. B. u 17,05 sati, dana 8. lipnja 2006. – nemaju ono značenje koje im pokušava pridati žalitelj – optuženik; naime, to što je navedeni telefonski poziv ostvaren, još ne znači da ga je ostvario upravo optuženik.
Iako optuženik kao žalbenu osnovu navodi i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u obrazloženju žalbe se ne navodi koju to odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije ni utvrđivao – ni pozitivno ni negativno; a samo u tom slučaju, da neka odlučna činjenica nije ni utvrđivana, radilo bi se o navedenoj žalbeno osnovi (nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja).
Ovdje treba istaknuti da žalitelj – optuženik u žalbi ponavlja prijedlog, da se izvrši sudskomedicinsko vještačenje, na okolnost njegovih fizičkih sposobnosti; međutim, za svoju odluku, da ovaj dokazni prijedlog odbije, sud prvog stupnja dao je razloge, koje u svemu prihvaća ovaj drugostupanjski sud.
Prema tome, prihvaćajući kao logične i uvjerljive razloge na kojima je utemeljena prvostupanjska presuda, ovaj sud je našao, da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon, kada je optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ i krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ.
Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni.
I Kž 442/07-4
Naime, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je sud prvog stupnja, određujući vrstu i mjeru kazne optuženiku za kaznena djela zbog kojih je proglašen krivim, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.
Sud prvog stupnja, optuženiku je kao olakotno uzeo neosuđivanost, sudioništvo u Domovinskom ratu (kada je i ranjen), smanjenu ubrojivost tempore criminis (u vrijeme počinjenja djela), da je zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu odlikovan i da je otac maloljetnog djeteta, dok mu je kao otegotno uzeo izuzetnu pogibeljnost kaznenog djela opisanog pod toč. 1. izreke prvostupanjske presude (razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ), visok stupanj krivnje, te pobude iz kojih je počinio predmetna kaznena djela.
Navedene okolnosti pravilno su vrednovane, zbog čega se optuženiku izrečene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od šest godina, za kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, i u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ, te primjenom odredaba o stjecaju kaznenih djela, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest godina i četiri mjeseca, ukazuju u svemu primjereno odmjerenim. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da će se u odnosu na konkretnu osobu počinitelja kaznenih djela – opt. D. J., izrečenom mu jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od šest godina i četiri mjeseca ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ, a u okviru opće svrhe izricanja kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ.
Zbog svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća žalbu optuženika zbog odluke o kazni, jer se radi o primjereno izrečenim pojedinačnim kaznama, kao i o izrečenoj jedinstvenoj kazni zatvora, kako je to već naprijed obrazloženo.
S obzirom da žalba optuženika nije osnovana, a kako ispitivanjem prvostupanjske presude, nisu nađene povrede zakona na koje ovaj Vrhovni sud, na temelju čl. 379. st. 1. KZ, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. siječnja 2008.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.