Revr-827/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 827/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz V., protiv tuženika C.-o. d.d. Z., F. V., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva „P. & Š.“ iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad te isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-341/07-2 od 28. kolovoza 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1185/99 od 16. veljače 2006., u sjednici održanoj 20. veljače 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenom Odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici koju je tuženik donio 20. kolovoza 1999. i da radni odnos tužiteljice nije prestao, da se naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto „referent prodaje osiguranja“ u P. L. ili odgovarajuće radno mjesto njezine stručne spreme i preostale radne sposobnosti, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 222.074,50 kn, naknade za godišnji odmor u iznosu od 10.680,00 kn, nagrade za rad u iznosu od 12.750,00 kn, naknade s osnova pomoći za umrlog člana uže obitelji u iznosu od 9.000,00 kn, naknade s osnove blagdanske prigodnice u iznosu od 400,00 kn, naknade s osnova prava na korištenje plaćenog dopusta u iznosu od 947,00 kn, naknade s osnova prava korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 37.007,50 kn, te s osnova prava na troškove prijevoza u gradskom prometu s posla i na posao naknadu u iznosu od 14.240,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 63/01, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se sadržajno poziva revidentica, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U obrazloženju presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni, niti proturječni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Nije ostvarena ni bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, na koju se također opisno ukazuje revizijom, jer je drugostupanjski sud u žalbenom stadiju postupka ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovome sporu.

Revizijom se ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, takav prigovor u revizijskoj fazi postupka nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, u bitnome, proizlazi:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika neprekidno od 1976.,

- da je rješenjem tadašnjeg SIZ-a mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba V. od 16. rujna 1985. tužiteljici zbog nastale invalidnosti uslijed smanjenja sposobnosti za rad zbog psihičke bolesti priznato pravo na zaposlenje s polovicom punog radnog vremena,

- da su stranke 29. ožujka 1985. zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta „analitička evidencija kolektivnih osiguranja i regresa“ u odjelu za financijsko-računovodstvene poslove, s polovicom punog radnog vremena,“

- da je tuženik 1997. u postupku rješavanja viška radnika tužiteljici dao redoviti poslovno uvjetovani otkaz, koji je u sudskom postupku utvrđen nedopuštenim te je tužiteljica temeljem sudske presude vraćena na rad, a kako je u međuvremenu ukinuto ranije radno mjesto, tuženik je s tužiteljicom sklopio ugovor o radu za poslove „referenta prodaje osiguranja“ u P. L.,

- da je tuženik 20. kolovoza 1999. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je tužiteljici otkazao ugovor o radu redovitim otkazom jer tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz - zbog psihičke bolesti), s time da se u razlozima te odluke navodi da se radi o manifestacijama bolesti koja je trajna i takvog karaktera da tužiteljica naprosto nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, niti na sadašnjem, a niti na bilo kojim drugim poslovima kod tuženika,

- da je tuženik prije otkaza sukladno odredbama Kolektivnog ugovora (čl. 18.-22.) pokrenuo postupak provjere tužiteljičinih znanja i sposobnosti, te u tu svrhu imenovao Komisiju od tri člana koja je pratila tužiteljičin rad i utvrdila nesposobnost tužiteljice za obavljanje poslova na kojima je radila, te uslijed kojih trajnih osobina tužiteljica nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze,

- da iz Izvješća navedene Komisije proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove i radne zadatke na nezadovoljavajući način, te da ima neadekvatan odnos prema radu i ispade prema kolegama i strankama (primjerice, stranci je dala do znanja da uvodi svoj režim rada te zabranila strankama da međusobno razgovaraju zahtijevajući strogu tišinu, suradnici je zabranila da je gleda, većinu radnog vremena provodila je sjedeći u prostoru za stranke umjesto na svom radnom mjestu, iako evidentno nije znala obavljati radni zadatak nije tražila pomoć, štoviše, opirala se pomoći i savjetima, stranke je rješavala neprimjereno dugo, optuživala je suradnike da je potkradaju i sl.),

- da u trenutku donošenja navedene Odluke tuženik nije imao utemeljeno radničko vijeće, ali je u smislu čl. 78. Zakona o radu zatražio i dobio od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područna služba V. suglasnost za otkazivanje predmetnog ugovora o radu tužiteljici,

- da je tužiteljica u vrijeme donošenja pobijane Odluke bila član Granskog sindikata zaposlenih u Osiguranju Hrvatske, te je navedeni sindikat u smislu čl. 146. Zakona o radu prije otkazivanja ugovora o radu dao prethodnu suglasnost za otkaz,

- da je rješenjem HZMO Područna služba V. od 25. siječnja 2000. tužiteljičino pravo na zaposlenje s polovicom radnog vremena prevedeno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da je rješenjem od 9. studenoga 2000. tužiteljici određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad, te se tužiteljica nalazi u invalidskoj mirovini počevši od 25. veljače 2000.,

- da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka, psihijatra dr. Š. D. od 29. prosinca 2005. proizlazi da tužiteljica boluje od duševne bolesti shizophrenia - paranoidne forme koja je kronične naravi i koju prati nesposobnost osobe da se organizira i funkcionira među ljudima u okviru svoje struke, s isključenom svakom mogućnosti da se osposobi za rad na drugom radnom mjestu koji bi mogla uspješno obavljati.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim.

Odredbom čl. 106. st. 1. podst. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz).

Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja - da tužiteljica zbog određenih trajnih osobina nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, uz isključenje svake mogućnosti njezinog osposobljavanja za obavljanje poslova i radnih zadataka na drugom radnom mjestu - ovaj revizijski sud prihvaća pravni zaključak nižestupanjskih sudova da su ispunjene pretpostavke iz čl. 106. st. 1. podst. 2. ZR za redoviti otkaz ugovora o radu tužiteljici zbog osobno uvjetovanih razloga (osobno uvjetovani otkaz), slijedom čega se osporena Odluka tuženika ukazuje pravilnom i zakonitom.

Obzirom na zakonito otkazan ugovor o radu, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice - kako onaj upravljen na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, tako i za vraćanje na rad te isplatu utuženih novčanih potraživanja.

Zbog toga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.