Rev-x-415/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 415/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica iz Odvjetničkog društva Š. , Š. i G. j.t.d., Z., protiv tuženice M. S. iz Z., koju 1 2

zastupa punomoćnik S. T., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3633/13-2 od 23. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5497/04- 44 od 30. travnja 2012., u sjednici održanoj 22. studenoga 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrđuje se da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužene M. S., rođ. S. iz Z., ... i njezine majke sada pok. S. S. iz Z., ..., ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu dana 13. listopada 1989. pod br. R1-1887/89.

Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka za zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 37.500,00 kn u roku od 15 dana."

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere koja glasi:

1. Zabranjuje se tuženoj M. S. otuđenje i opterećenje nekretnine – jednosobnog stana sa nus prostorijama na prvom katu, desno, kuće pop. br. 10 000 u Z., ..., sagrađene na k.č.br. 1928/5 upisane u z.k.ul. br. 14633 k.o. G. Z. uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zagrebu.

Zabilježbu će provesti zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu, a zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja Zemljišno knjižnom odjelu.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Zabranjuje se tuženoj M. S. otuđenje i opterećenje nekretnina:

- upisane u z.k.ul. br. 790 k.o. S., čest. br. 771, 1641/2, 1641/1, 1641/3, 1648/1, 1648/2 u 1/3 dijela,

- upisane u z.k.ul. br. 16 k.o. s., lčest 1088 u 1/3 dijela,

- upisane u z.k.ul. br. 19 ko.. S., čest č.zgr. 240 na kojoj je sagrađena kuća, a ostavitelj je bio suvlasnik iste u 1/3 dijela te u istom omjeru imao korištenje na navedenoj čestici,

- upisane u z.k.ul. br. 20 k.o. S., zem. 226, pravo korištenja u 1/3 dijela,

- upisane u z.k.ul. br. 93 k.o. S. č. zgr. 161 na kojoj je sagrađena kuća, zem. 290, č.zem. 378/3, č.zgr. 137/4 na kojoj je sagrađena kuća te je ostavitelj bio suvlasnik navedenih kuća u 1/9 dijela,a na čest, br. 161,290, 137/4 ima pravo korištenja u istom omjeru te je bio suvlasniku 1/9 dijela čest. br. 378/3,

- upisane u z.k.ul. br. 246 k.o. S. č.zem. 375 u 1/3 dijela,

- upisne u z.k.ul. br. 318. k.o. s. čest. č.zem. 766 u 1/3 dijela,

- upisane u z.k.ul. b.r 387 k.o. S. č.zem. 1911, 1913, 1976/1, 1976/3 u 1/3 dijela,

- upisane u z.k.ul. br. 487 k.o. S., č.zem. 809/2, 809/16 č.zgr. 849 na kojoj je sagrađena kuća, a ostavitelj je bio suvlasnik kuće u 3/12 dijela, a u istom omjeru je imao pravo korištenja na navedenim česticama,

- upisane u z.k.ul. br. 525 k.o. S., č.zem. 370/3 pravo korištenja u 1/3 dijela,

- upisane u z.k.ul. br. 604 k.o. S. č.zgr. 272 na kojoj je sagrađena kuća č.zgr. 396 te ostavitelj bio suvlasnik u 8/48 dijela i u istom omjeru imao pravo korištenja na navedenim česticama,

- upisane u zk.ul. br. 672 k.o. s., č.zgr. 261/2 na kojoj je sagrađena kuća te je ostavitelj bio suvlasnik u 1/3 jednog jednosobnog stana sa sporednim prostorijama koje zauzimaju čitavu istočnu stranu na drugom katu,

- upisane u z.k.ul. br. 684 k.o. S. č.zem. 231 u 1/9 dijela pravo korištenja,-

- upisane u z.k.ul. br. 686 k.o. s. č.zem. 1886 u 3/12 dijela

- upisane u z.k.ul. br. 759 k.o. s. č.zem. 1151, 1154, č.zgr. 241 na kojoj je sagrađena kuća, č.zem.755, č.zem. 1093/1, č.zem. 1093/2, č.zem. 1844, č.zem. 484/1, č.zem. 1667/26 te je ostavitelj bio sukorisnik u 1/3 dijela, čest. br. č.zgr. 241 i 1667/26, a na ostalim nekretninama imao je pravo suvlasništva u 1/3 dijela.

Zabilježbu će provesti Općinski sud u Supetru na Braču, a zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja tom sudu.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), te podredno reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, te preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tužitelj je popisao trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prije svega treba reći da suprotno navodima revizije u konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP budući je vrijednost predmeta spora u tužbi naznačena sa iznosom od 101.000,00 kn, a prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnosi, da je riječ o pitanju o rješenju kojeg ovisi odluka u konkretnom sporu, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U tom smislu revident u reviziji navodi kao procesnopravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni slijedeća:

"1. Čini li Sud povredu odredaba parničnog postupka tako što u obrazloženju drugostupanjske presude ne daje nikakve valjane razloge o tvrdnji tužitelja da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju apsolutno ništav zbog suprotnosti moralu društva?

2. Je li pogrešan pravni stav Suda da o navodu tužitelja koji se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji nije istaknut u tužbi, već tijekom postupka (a prije zaključenja glavne rasprave), ne treba u meritornoj odluci dati valjane razloge zato što ti navodi nisu istaknuti već u tužbi?

3. Je li Sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije temeljem odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima po službenoj dužnosti ("Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba") ocijenio je li sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju apsolutno ništavan zbog toga što je protivan moralu društva?"

Što se tiče razloga važnosti naznačenih pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP revident se poziva na odluke ovog suda broj Rev-2068/1997 od 7. ožujka 2011., Rev-1011/79 od 20. studenoga 1979., Rev-77/00 od 20. lipnja 2002. i Revr-35/09 od 18. ožujka 2009.

Prema shvaćanju ovoga suda prvim pitanjem naznačenim u reviziji tužitelj u stvari ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP. Prema tome, nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni koje ima u vidu čl. 382. st. 2. ZPP.

Što se tiče drugog pitanja naznačenog u reviziji, treba odgovoriti, da je drugostupanjski sud odgovarajući na žalbene navode našao da u okolnostima konkretnog slučaja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj nalazi u tome da sud u pobijanoj presudi nije dao nikakve razloge o odlučnoj činjenici zašto smatra da je sporni ugovor protivan moralu društva kao razlogu za njegovu ništavost u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), jer taj razlog za ništavost ugovora nije istaknut u tužbi, a sud je u postupanju vezan činjeničnom osnovom traženja. Dakle, u pobijanoj presudi nije izraženo pravno shvaćanje da o navodu tužitelja koji se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva koji je istaknut tijekom postupka, a prije zaključenja glavne rasprave, ne treba u meritornoj odluci dati valjane razloge zato što ti navodi nisu istaknuti već u tužbi. Slijedom izloženog za zaključiti je (na što ukazuje i sadržaj revizije), da i ovim pitanjem tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a što svakako nije razlog za dopuštenost revizije na temelju čl. 382. st. 2. ZPP. Prema tome, niti drugo pitanje naznačeno u reviziji nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Međutim, sve kada bi se i uzelo da je riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj nije određeno izložio razloge zbog kojih bi se navedeno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih. Naime, uvidom u odluke ovoga suda je utvrđeno da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu.

Prema tome u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost revizije iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, niti u odnosu na drugo pitanje naznačeno u reviziji.

Treće pitanje naznačeno u reviziji odnosi se isključivo na konkretni spor i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a to nisu razlozi za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga niti u odnosu na treće pitanje nisu ispunjene pretpostavke za dopustivost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tužitelja, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP, odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 22. studenoga 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.