Rev-674/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 674/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Stanislava Plazonića, Stanka Hautza i mr. Hrvoja Momćinovića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljica Š. A. i mldb. Š. M., koje zastupa majka i zz. Š. A., obje iz S., N. B., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tužene ZOIO C. Z., za filijalu osiguranja motornih vozila Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. listopada 1990. br. Gž-6594/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. travnja 1990. br. P-3346/88, u sjednici održanoj dana 18. srpnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljica izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 2. listopada 1990. godine pod posl. br. Gž-6594/90, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je tužiteljici Š. A. dosudjen na ime naknade štete iznos od 12.056,90 dinara sa odredjenom zakonskom zateznom kamatom, a maloljetnoj tužiteljici Š. M. iznos od 11.600 dinara sa odredjenom zakonskom zateznom kamatom. Ovom istom presudom tužiteljice su odbijene sa preostalim dijelom svog tužbena zahtjeva i to tužiteljica Š. A. za iznos od 5.850 dinara, a maloljetna tužiteljica Š. M. za iznos od 2.700 dinara.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju su izjavile tužiteljice zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tužiteljica dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužiocu.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužiteljica, a Javni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Nije sporno da tužena Zajednica osiguranja odgovara tužiteljicama za svu štetu koju su ove pretrpjele u saobraćajnoj nezgodi dana 20. XI. 1987. godine.

Sporno je pitanje obima i visine pretrpljene štete, a u ovoj fazi postupka, sporan je odbijajući dio potraživanja tužiteljica s naslova pretrpljene materijalne i nematerijalne štete.

Nižestepeni sudovi su, nakon utvrdjenja: načina povredjivanja, vrste i težine povrede, načine i toka liječenja, trajanja i intenziteta fizičkih bolova i pretrpljenog straha i intenziteta psihičkih bolova zbog nastale naruženosti kao i zbog opće umanjene životne aktivnosti, a imajući u vidu okolnost da je u vrijeme nastale saobraćajne nezgode tužiteljica bila mladja osoba (rodjena 1942. godine) a maloljetna tužiteljica (rodjena 1980. godine) dijete, valjano primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima "Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89, u daljnjem tekstu: ZOO). To time što su djelomično usvojili zahtjev tužiteljica, tako da su tužiteljici Š. A. dosudili naknadu u visini od 7.500 dinara a maloljetnoj tužiteljici Š. M. iznos od 9.500 dinara. Ovaj sud smatra da su navedeni iznosi pravične novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu po navedenim osnovama primjereni.

Sud je nadalje valjano primijenio materijalno pravo kada je, a s obzirom na vrijeme kroz koje je tužiteljicama bila potrebna tudja pomoć djelomično usvojio zahtjev tužiteljica i to na način da je tužiteljici Š. A. s naslova tudje pomoći dosudio iznos od 350 dinara, a maloljetnoj Š. M. po istom osnovu iznos od 500 dinara.

Iz izloženog proizlazi da sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo, a kako u ispitivanju presude koja se revizijom pobija kao i postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP izjavljenu reviziju tužiteljica valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.