I Kž-572/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 330 st. 1 i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. prosinca 2007 godine, br. K-149/05, u sjednici održanoj 12. siječnja 2010 godine i 23. veljače 2010 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-572/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 123 st. 1 ZKP troškovi tog dijela kaznenog postupka iz čl. 119 st. 2 t. 1 do 5 ZKP, te nužni izdaci optuženika i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 572/08-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. K. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 330 st. 1 i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. D. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. prosinca 2007 godine, br. K-149/05, u sjednici održanoj 12. siječnja 2010 godine i 23. veljače 2010 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe opt. A. D. po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se:
na temelju čl. 353 t. 6 ZKP
protiv opt. A. D. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA OPTUŽBA
da bi dana 22. studenog 2003 godine oko 23 i 50 sati u R. ul. … metalnom palicom za razvlačenje koju je u međuvremenu rastegao, I. M. snažno udario u predjelu lisne kosti desne noge u blizini zgloba, pristajući da ga na taj način može i teško tjelesno ozlijediti, a od kojeg udarca je imenovani u predjelu desne noge zadobio prijelom desne lisne kosti u zglobu, koja ozljeda je teške naravi,
dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 99 st. 1 KZ.
I Kž 572/08-3
Na temelju čl. 123 st. 1 ZKP troškovi tog dijela kaznenog postupka iz čl. 119 st. 2 t. 1 do 5 ZKP, te nužni izdaci optuženika i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.
Žalba opt. A. D. u tom dijelu je bespredmetna.
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. A. D. za kazneno djelo iz čl. 330 st. 1 KZ za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) mjeseci. Na temelju čl. 63 KZ optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u pritvoru od 11. rujna do 18. prosinca 2007 godine.
III. U ostalom dijelu žalba opt. A. D. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Rijeci proglašeni su krivima i to opt. E. K. zbog kaznenog djela iz čl. 330 st. 1 KZ, pa je osuđen za to kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci i opt. A. D. zbog kaznenog djela iz čl. 330 st. 1 KZ za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci i kaznenog djela iz čl. 99 st. 1 KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je primjenom čl. 60 KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Temeljem čl. 63 KZ opt. E. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je proveo u pritvoru od 9. kolovoza do 18. prosinca 2007 godine, a opt. A. D. vrijeme provedeno u pritvoru od 11. rujna do 18. prosinca 2007 godine.
Temeljem čl. 82 KZ opt. A. D. oduzima se imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 3.208,00 kuna.
Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik A. D. pute braniteljice D. M. odvjetnice iz R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznenu sankciju.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba opt. A. D. odbije kao neosnovana.
Žalba je djelom bespredmetna i djelom neosnovana.
I Kž 572/08-3
Odluka po službenoj dužnosti.
Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 2 ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja utvrdio je, da je za kazneno djelo iz čl. 99 st.1 KZ za koje je opt. A. D. proglašen krivim, povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer je za navedeno kazneno djelo nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. Naime, za kazneno djelo iz čl. 99 st. 1 KZ u vrijeme počinjenja djela bila je zapriječena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, pa po odredbi čl. 19 st. 1 alineja 5 i čl. 20 st. 6 KZ ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02) apsolutna zastara kaznenog progona nastupa nakon proteka šest godina nakon počinjenja kaznenog djela. Kako iz činjeničnog opisa navedenog kaznenog djela proizlazi da je počinjeno dana 22. studenog 2003 godine, to je apsolutna zastara kaznenog progona nastupila 22. studenog 2009 godine. Stoga je u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 2 ZKP po službenoj dužnosti, a na temelju odredbe čl. 353 t. 6 ZKP trebalo prvostupanjsku presudu preinačiti na način da se protiv opt. A. D. zbog kaznenog djela iz čl. 99 st. 1 KZ optužba odbija. Sukladno ovoj odluci, odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi čl. 123 st. 1 ZKP.
Budući da je žalba optuženika u odnosu na ovo kazneno djelo podnesena iz drugih žalbenih osnova, to je u ovom dijelu bespredmetna.
Na žalbu optuženika u odnosu na kazneno djelo iz čl.330 st. 1 KZ.
Iako se uvodno u žalbi navodi, da se opt. A. D. žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, razlozi žalbe ne sadrže ovu žalbenu osnovu, već upiru na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ( ne i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kako se to navodi u uvodu žalbe) i odluku o kazni. Međutim neovisno o tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja ispitao je po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP i u ovom dijelu prvostupanjsku presudu, te je utvrđeno da nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1, 5, 6, 8 do 11 i st. 2 ZKP.
Navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, ovaj žalitelj polemizira s analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenim činjenicama, na način da osporavajući iskaz oštećenika, ponavlja obranu s tvrdnjom da je takvu obranu prvostupanjski sud trebao prihvatiti osnovanom, jer provedeni dokazi ne ukazuju na suprotno. Naprotiv, sud prvog stupnja nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, na osnovi rezultata dokaznog postupka, pravilno i potpuno je utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Prvenstveno su neprihvatljivi navodi obrane opt. A. D. o povodu za događaj koji se zbio, odnosno o njegovoj ulozi i ulozi oštećenika, jer ne samo da su u kontradikciji s provedenim dokazima, već i sami za sebe ne predstavljaju logičnu cjelinu. Naime, da je opt. A. D. imao namjeru prisiliti oštećenika na naplatu preostalog duga od kupoprodajne cijene vozila Golf kojeg je već bio preuzeo, proizlazi iz činjenice da je ugovor sklopljen kod javnog bilježnika, da je ovaj optuženik predao policiji nakon kritičnog događaja isprave vozila i činjenice da je nakon događaja s vozila skinuo registarske pločice i ispustio zrak iz guma automobila. Slijedom ovih činjenica, ukazuje se iskaz oštećenika o namjeri prisilne naplate duga vjerodostojnim, to time što je kritične zgode predao optuženiku isprave, no ključ vozila je sakrio, zbog čega se tvrdnje opt A. D. o tome kako je ustvari dugovao novac oštećeniku koji mu je zbog toga oduzeo auto,
I Kž 572/08-3
na način da je sa sobom kod javnog bilježnika nosio pištolj kojim je prijetio, te da mu isprave vozila nije dao jer ih je zagubio, ukazuju nelogičnima i suprotnima navedenim činjenicama. Nadalje, u lokal koji je držao i u kojem su se nalazili opt. A. D. i opt. E. K. ušla su četvorica muškaraca i zatražili od oštećenika da izađe izvan lokala, što potvrđuje svjedok M. Š. koji se nalazio u njegovom društvu i od kojeg su ove osobe zahtijevale da se makne od oštećenika i kasnije ih je vidio kako su izišli izvan lokala. Osnovano je stoga, slijedom potkrijepe u posrednim dokazima, sud prvog stupnja prihvatio vjerodostojnim iskaz oštećenika I. M. kojeg je on dao u istrazi, a u kojem je vrlo detaljno opisao ponašanje opt. E. K. i opt. A. D. nakon izlaska iz lokala i ostale četvorice mladića od kojih je poznavao samo sada pok. M. G., u odnosu na iskaz dan na glavnoj raspravi, u kojem izostavlja svoj prethodni navod da ga je najprije opt. K. udario šakom u glavu, a zatim da je opt. A. D. izvukao i rastegao palicu kojom ga je udario po desnoj nozi uslijed čega je pao na tlo, da bi mu zatim ovaj optuženik iz džepa hlača izvukao prometnu dozvolu i knjižicu vozila, te 420 eura. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje, da su sasvim neuvjerljiva opravdanja oštećenika na glavnoj raspravi, a koja su sastojala od priče da se ne osjeća dobro, jer ima psihičkih problema, jer je iskazivao suvislo i bez poteškoća, pa kada se to poveže sa činjenicom da se u više navrata neopravdano nije odazvao pozivu na glavnu raspravu, onda nema dvojbe da je oštećenik pokušao sve moguće varijante izbjegavanja ponovnog svjedočenja na sudu, pa kada mu to nije uspjelo, onda je promijenio iskaz na način da pokuša eskulpirati ovu dvojicu optuženika.
Prema tome, pozivanje opt. A. D. u žalbi na ovaj drugi iskaz oštećenika i time na njegovu nedosljednost u iskazivanju tijekom postupka, sasvim je neosnovano, kako slijedom nelogičnih navoda u vlastitoj obrani, tako i navedene ocjene vrednovanja iskaza oštećenika,te na osnovi drugih provedenih dokaza koji potkrjepljuju iskaz oštećenika dan u istrazi.
Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio, da je u potpunosti dokazano da se u činu opt A. D. stječu sva bitna obilježja kaznenog djela protupravne naplate iz čl. 330 st. 1 KZ, pa u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da nije za navedeno kazneno djelo pravilno izrečena kaznena sankcija, jer je sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i visine kazne valjano cijenio sve olakotne okolnosti (mlađa životna dob, otac maloljetnog djeteta) i otegotnu okolnost u vidu njegove višestruke osuđivanosti. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja stajališta da je za ovo preostalo kazneno djelo iz čl. 330 st. 1 utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci primjerena svim navedenim okolnostima i težini djela, pa mu je takvu kaznu i izrekao, jer je istom u ovom slučaju moguće ostvariti zakonom predviđenu svrhu kažnjavanja.
Odluka o oduzimanju imovinske koristi pribavljene počinjenjem kaznenog djela u potpunom je suglasju s odredbom čl. 82 KZ, s tim da su u prvostupanjskoj presudi dani iscrpni razlozi o visini imovinske koristi, pa to obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njega upućuje žalitelja.
Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a povreda kaznenog zakona na štetu optuženika sanirana je ovom presudom, to je po odredbi čl. 390 st. 1 ZKP i čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.
I Kž 572/08-3
U Zagrebu, 23. veljače 2010. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Hajrija Novoselec, v. r.