Rev-2631/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj.B. iz Z., koju zastupa punomoćnik V.N., protiv tužene Republike Hrvatske - Okružni zatvor Z., koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. veljače 1995. br. Gž 11389/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 1994. br. Pr 2424/92, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 1996.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2631/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak potpune pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2631/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj.B. iz Z., koju zastupa punomoćnik V.N., protiv tužene Republike Hrvatske - Okružni zatvor Z., koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju izjavljenu od strane tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. veljače 1995. br. Gž 11389/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 1994. br. Pr 2424/92, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 1996.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. veljače 1995. br. Gž 11389/94 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 1994. br. Pr 2424/92 te se predmet vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Zagrebu.
O b r a z l o ž e n j e
Prvostupanjskom presudom poništena su kao nezakonita rješenja tuženika kojima je tužiteljici izrečen prestanak radnog odnosa, te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati u radni odnos sa danom 17. 10. 1992. godine i rasporedi na dosadašnje radno mjesto ili radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.
Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava predloživši njihovo ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
U skladu sa odredbom čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, dalje ZPP) primjerak potpune pravovremene i dopuštene revizije dostavljen je na odgovor protivnoj stranci i radi izjašnjenja nadležnom državnom odvjetništvu.
U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila osnovanost revizijskih razloga i predložila njeno odbijanje dok se državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnilo. Revizija je osnovana.
Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluka tužene kojima joj je izrečen prestanak radnog odnosa temeljem odredbe čl. 399. Zakona o upravi ("Narodne novine", br. 16/78, 50/79, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90, 53a/91). Tom odredbom je propisano da radniku za koga se utvrdi da nema sposobnosti za obavljanje poslova radnog mjesta čije mu je obavljanje povjereno ili za koga se utvrdi da trajnije ne ostvaruje uobičajene rezultate rada može prestati radni odnos. Činjenice u smislu te odredbe utvrđuje rukovoditelj organa po pribavljenom mišljenju nadležnog rukovodećeg radnika.
Sudovi su utvrdili da su u postupku utvrđivanja sposobnosti tužiteljice koju je provela tužena neke činjenice netočno utvrđene. Kako po njihovom shvaćanju sud nije ovlašten prema drugim činjenicama koje su u postupku pravilno utvrđene, cijeniti sposobnost tužiteljice za obavljanje poslova njenog radnog mjesta, s obzirom na ovakva utvrđenja sudovi su poništili odluke tužene kao nezakonite.
Ovakvo je pravno shvaćanje sudova pogrešno.
Naime, ocjenjujući zakonitost odluka tužene sud je ovlašten provjeravati pravilnost provedenog postupka, te utvrđenog činjeničnog stanja kao i ocjenu tužene o sposobnosti tužiteljice. I kada sud utvrdi da u provedenom postupku nisu sve činjenice pravilno utvrđene, ovlašten je, s obzirom na one koje su pravilno utvrđene, ocijeniti opravdavaju li one odluku tužene.
U konkretnom slučaju tužiteljici se odlukama tužene stavljalo na teret, uz ostalo, i da ne postiže kvantitetu posla koja je normativima i pravilima struke određena a sudovi te činjenice nisu utvrđivali na što je tužena ukazivala (i u žalbi).
Stoga se u skladu sa odredbom čl. 395. st. 2. ZPP obje presude ukidaju i vraćaju sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. U nastavku postupka sudovi će utvrditi odlučne činjenice i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 24. siječnja 1996.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.