Gž-3071/2015-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 15 Gž-3071/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Vincekovi ć kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB:…, iz Z., zastupanog po punomo ć nicima iz ZOU T. & U., odvjetnicima u Z., protiv tuženika A. Z. d.d., OIB:…, Z., zastupanog po punomo ć nici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, a povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu od 30. travnja 2015. g. br. 77 P-190/13-21, dana 26. travnja 2016. g.

p r e s u d i o j e :

Prihva ć a se žalba tuženika, preina č uje se presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu br. 77 P-190/13-21 od 30. travnja 2015. g. i sudi:

Tužitelj J. B. o d b i j a se sa zahtjevom za isplatu iznosa od 32.559,95 kn sa pripadaju ć om zateznom kamatom.

Nalaže se tužitelju J. B. naknaditi tuženiku A. Z. d.d. trošak postupka u iznosu od 6.595,00 kn u roku od 15 dana.

Trošak odgovora na žalbu tužitelju se ne dosu đ uje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u to č . I) izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 32.559,95 kn sa pripadaju ć om zateznom kamatom na pojedina č ne iznose pobliže opisane u izreci, dok je u to č .

II. izreke tuženik obvezan naknaditi tužitelju prouzro č eni parni č ni tr ošak u iz n o s u od 5.312,50 kn sa pripadaju ć om zateznom kamatom teku ć om od 30. travnja 2015. g. do isplate.

Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga iz č l. 353. st. 1. to č . 1. – 3. Zakona o parni č nom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07; 84/08; 96/08; 123/08; 57/11; 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preina č i u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno su đ enje.

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode tuženika i predlaže da se njegova žalba kao neosnovana odbije.

Žalba tuženika je osnovana.

Obrazlažu ć i pobijanu presudu prvostupanjski sud polazi od sadržaja tužbe u kojoj se navodi da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo ovršni postupak radi namirenja tražbine u iznosu od 45.399,50 kn sa pripadaju ć om kamatom i da je javna bilježnica A. H. iz Z. 27. kolovoza 2007. g. donijela rješenje o ovrsi br. Ovrv-1828/07 koje je postalo pravomo ć no i temeljem kojeg je pljenidbom dijela mirovine tužitelja namirena tražbina tuženika u iznosu od 32.559,95 kn. Prema tvrdnji tužitelja ovrha je odre đ ena i djelomi č no provedena na temelju isprave koja ne predstavlja vjerodostojnu ispravu i na osnovi koje tuženik nije bio ovlašten pokrenuti ovršni postupak, navode ć i da je 24. ožujka 2005. g. tuženik isplatio tužitelju po polici osiguranja iz automobilskog kaska naknadu štete u iznosu od 45.399,50 kn koja je nastala na vozilu tužitelja u prometnoj nesre ć i koja se dogodila 19. sije č nja 2005. g., te da je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela protiv imovine – prijevarom tvrde ć i da je tužitelj naplatio štetu od tuženika s namjerom da se nepripadno materijalno okoristi i da je protiv tužitelja kod Op ć inskog suda u Sesvetama vo đ en kazneni postupak pod br. K- 469/10 u kojem je donesena presuda kojom je odbijena optužba protiv tužitelja, koja presuda je postala pravomo ć na 10. velja č e 2011. g. Obzirom na ishod kaznenog postupka tužitelj tvrdi da je tuženik u svojim poslovnim knjigama neistinito knjižio potraživanje prema tužitelju, odnosno da izvod iz poslovnih knjiga tuženika na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi nije istinita, niti vjerodostojna isprava i da tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja, pa je utuženi iznos namiren u ovršnom postupku tuženik stekao bez pravne osnove.

U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio da je temeljem pravomo ć nog rješenja o ovrsi provedena pljenidba mirovine tužitelja, te da je prijedlog tužitelja za protuovrhu rješenjem prvostupanjskog suda br. Ovrj-1551/11-17 od 12. listopada 2012. g. odbijen kao neosnovan, pa se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja navode ć i da u konkretnom slu č aju nema uvjeta za primjenu odredbe č l. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN.35/05; 41/08; 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).

Ruko v ode ć i s e č inje nic o m da je pr a v o m o ć n ost i ovršnost rješenja o ovrsi (temeljem kojeg je tuženik namirio tražbinu koja je predmet tužbenog zahtjeva tužitelja) utvr đ ena s danom 19. rujna 2007. g., kao i č injenicom da je u kaznenom postupku protiv tužitelja odbijena optužba da bi po č inio kazneno djelo prijevare, a uvažavaju ć i iskaz tužitelja, prvostupanjski sud je zaklju č io da je tuženik u svojim poslovnim knjigama neistinito knjižio potraživanje prema tužitelju i da rješenje o ovrsi nije niti istinita niti vjerodostojna isprava, a donošenjem pravomo ć ne kaznene presude otpao je osnov temeljem kojeg je tuženik naplatio utuženi iznos od tužitelja, slijedom č ega je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

Osnovano tuženik u žalbi isti č e žalbeni razlog bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. st. 2. to č . 11. ZPP-a jer su razlozi kojima prvostupanjski sud obrazlaže svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja potpuno nejasni, nerazumljivi i bez ikakvog uporišta u sadržaju spisa i mjerodavnim materijalnopravnim propisima.

Naime, tijekom postupka nisu bile sporne slijede ć e č injenice: da je tuženik 24. ožujka 2005. g. isplatio tužitelju s osnove naknade štete na njegovom vozilu (ošte ć enom u prometnoj nezgodi) iznos od 45.399,50 kn, da je tuženik inicirao vo đ enje kaznenog postupka protiv tužitelja u kojem je presudom od 12. sije č nja 2011. g. odbijena optužba protiv tužitelja, da je povodom prijedloga tuženika 27. kolovoza 2007. g. doneseno javnobilježni č ko rješenje o ovrsi koje je postalo pravomo ć no i ovršno 19. rujna 2007. g. i da je temeljem navedenog rješenja o ovrsi tuženik naplatio pljenidbom dijela mirovine tužitelja utuženi iznos od 32.559,95 kn.

Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je obzirom na ishod kaznenog postupka tuženik u svojim poslovnim knjigama neistinito knjižio potraživanje prema tužitelju, da izvod iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je donijeto rješenje o ovrsi nije niti istinita, niti vjerodostojna isprava i da je provo đ enjem ovrhe tuženik bez osnove stekao utuženi iznos, što zna č i da tužitelj smatra da se na strani tuženika radi o stjecanju bez osnove u smislu odredbe č l. 1111. ZOO. Da bi se radilo o stjecanju bez osnove prema odredbi č l. 1111. ZOO moraju biti ispunjene slijede ć e pretpostavke:

- pove ć anje imovine na jednoj strani,

- smanjenje imovine na drugoj strani,

- uzro č na veza (kauzalni neksus) izme đ u takvog pove ć anja odnosno smanjenja imovine,

- nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu.

U konkretnom slu č aju tuženik je utuženi iznos naplatio temeljem pravomo ć nog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne ispr a v e ja v n e bilježnic e A. H. od 27. kolo voza 2007. g. Javnim bilježnicima je Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN.88/05) povjereno odlu č ivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama toga Zakona, pa se na strani tuženika nedvojbeno ne radi o stjecanju bez osnove, zbog č ega nisu ispunjeni uvjeti za povrat napla ć enog iznosa u smislu odredbe č l. 1111. ZOO.

Što se ti č e tvrdnje tužitelja da izvod iz poslovnih knjiga tuženika na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi ne predstavlja niti istinitu, a niti vjerodostojnu ispravu, valja odgovoriti da je izvod iz poslovnih knjiga prema izri č itoj odredbi č l. 28. Ovršnog zakona (NN.

57/96; 29/99; 42/00-odluka US RH; 173/03; 194/03 – ispr., 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ) važe ć eg u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi vjerodostojna isprava, pa je iznesena tvrdnja tužitelja bez ikakve pravne osnove. Osim toga, valja ukazati da je tužitelj bio ovlašten, sukladno odredbi č l. 53. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi uložiti prigovor javnoj bilježnici koja ga je izdala u smislu odredbe č l. 252.e st. 1. OZ-a, koju mogu ć nost evidentno (iz nepoznatih razloga) nije iskoristio, pa je utuženi iznos tuženik naplatio pljenidbom dijela mirovine tužitelja na temelju pravomo ć nog i ovršnog rješenja o ovrsi.

Prema op ć em pravilu iz č l. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji na č in prije đ e u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije mogu ć e, naknaditi vrijednost postignute koristi. Kako je tuženik naplatio utuženi iznos temeljem pravomo ć ne i ovršne odluke javne bilježnice, dakle, odluke nadležne vlasti, nema uvjeta za primjenu odredbe č l. 1111. st. 1. ZOO i tužitelj temeljem stjecanja bez osnove nije ovlašten zahtijevati povrat napla ć enog iznosa.

Kako je bitne č injenice mogu ć e utvrditi na temelju priloženih isprava, koje č injenice izme đ u stranaka nisu niti bile sporne, ovaj sud je prihva ć anjem žalbe tuženika, a temeljem ovlaštenja iz č l. 373.a st. 1. to č . 2. i st. 3. ZPP-a preina č io prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Obzirom na preina č enje prvostupanjske presude valjalo je temeljem odredbe č l. 166. st. 2. ZPP-a odlu č iti o troškovima cijelog postupka. Prema kona č nom ishodu spora tužitelj je u obvezi naknaditi tuženiku trošak postupka u smislu odredbe č l. 154. st. 1. ZPP-a. Opravdani trošak tuženika odnosi se na sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ro č ištima održanim u prvostupanjskom postupka 06. svibnja 2014. i 10. ožujka 2015. g., za svaku radnju 1.000,00 kn uz PDV prema Tbr. 8. to č . 1., Tbr. 9. to č . 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN.142/12; 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa) i sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 338,00 kn, ukupno 4.088,00 kn. Tuženiku pripada pravo i na naknadu troškova žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 2.507,00 kn koji se odn o si n a tr ošak s a sta v a žalbe i s udsku pristojbu na žalbu, pa ukupni opravdani trošak tuženika iznosi 6.595,00 kn kojeg je tužitelj u obvezi podmiriti jer je izgubio ovaj spor.

Trošak odgovora na žalbu tužitelju nije dosu đ en jer se radi o nepotrebnom trošku u žalbenom postupku u smislu odredbe č l. 155. st.

1. ZPP-a.

U Varaždinu, 26. travnja 2016. godine

S U D A C :

Dubravka Vincekovi ć v.r.