Rev-x-1017/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1017/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari I. tužitelja J. B., sina F., II. tužitelja P. B., sina N., III. tužitelja Š. B. pok A., IV. tužitelja T. F., V. tužitelja Đ. H. pok. S., VI. tužitelja A. I., VII. tužiteljice M. I., VIII. tužitelja K. L. pok. A., IX. tužitelja Š. M. sina I., X. tužitelja M. M. sina B., XI. tužitelja A. P., XII. tužitelja P. P. pok. S., XIII. tužiteljice N. P.-J. kći K., XIV. tužitelja V. S. pok. M., XV. tužitelja B. Š. pok. U., XVI. tužitelja P. Š. pok. I. i XVII. tužitelja S. Š., svi zastupani po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., ..., protiv tuženika M. D. d.o.o., zastupanog po punomoćniku F. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I.-XVII. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-1105/12 od 20. ožujka 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-1235/90 od 21. ožujka 2012., u sjednici održanoj 7. ožujka 2017.

r i j e š i o j e:

Revizija I.-XVII. protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-1105/12 od 20. ožujka 2015., odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi I.-XVII. tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 145.750,00 kn zajedno sa zahtijevanim zateznim kamatama (sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak od 62.339,22 kn.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijen predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok su tužitelji obvezani naknaditi tuženiku parnični trošak od 26.120,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijeli I.-XVII. tužitelji iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Isti tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećih pravnih pitanja za koje tužitelji smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

1. Može li vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještak angažiranom od strane jedne od stranaka u parničnom postupku predstavljati zakoniti dokaz u tom istom postupku?,

2. Smije li propust suda ići na štetu stranke na način da se istoj stranci onemogući podnošenje redovnog pravnog lijeka?,

3. Je li drugostupanjski sud dužan ukinuti prvostupanjsku presudu ako za istu presudu utvrditi da je u njoj počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka?.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju I.-XVII. tužitelja.

Revizija I.-XVII. tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

Kako vrijednost predmeta spora povodom svakog od tužbenih zahtjeva tužitelja ne prelazi 200.000,00 kn te kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja radnog odnosa, to je dopuštenost predmetne revizije I.-XVII. tužitelja prema kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP te je utvrđeno da to m kriteriju nije udovoljeno.

Naime, pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama članka 373. b. ZPP.

Nisu u pravu tužitelji kada smatraju da je pobijana drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. ZPP. Naime, donoseći pobijanu presudu drugostupanjski sud nije izvodio dokaze koje prvostupanjski sud ne bi izveo, a niti je utvrđivao činjenice koje prvostupanjski sud ne bi utvrdio. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude evidentno je da je drugostupanjski sud zaključio kao je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokaznu snagu nalaza i mišljenja vještaka J. K., privatnu ispravu – budući da sud rješenjem u ovom postupku nije odredio izvođenje dokaza vještačenjem. Dakle, pobijana drugostupanjska presuda donesena je prema odredbe čl. 373. toč. 1. ZPP, a ne prema odredbama čl. 373. a.

ZPP (kako to pogrešno smatraju tužitelji).

Stoga predmetna revizija I.-XVII. tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

Niti revizija I.-XVII. tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji I.-XVII. tužitelja naznačeno pravno pitanje pod red. br. 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovo stoga što pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju da bi bio kao nezakonit dokaz nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka angažiranog od strane jedne od stranaka u parničnom postupku. Drugostupanjski sud je tek u situaciji kada su tužitelji kao dokaz predložili sudu pisani nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka J. K. (koji u ovom postupku nije bio od strane suda određen za provođenje vještačenja), tek ocijenio da u toj situaciji nalaz i mišljenje imenovanog vještaka nema značaj nalaza i mišljenja vještaka određenog po sudu (u smislu odredaba čl. 250. ZPP, čl. 251. st. 1. ZPP, čl. 259. st. 1. ZPP i čl. 260. st. 1. ZPP) već tek (evidentno) značaj privatne isprave, ali da ta isprava sama po sebi nije dostatan dokaz na okolnost osnovanosti visine predmetnih tužbenih zahtjeva (jer da osnovanost i visina tih tužbenih zahtjeva ne proizlazi niti iz jednog drugog dokaza).

Glede u reviziji I.-XVII. tužitelja naznačenih pravnih pitanja pod red. br. 2. i 3. predmetna revizija nema sadržaj propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Ovo stoga što I.-

XVII. tužitelji u reviziji nisu na određen način izložili razloge zbog kojih smatraju da bi ta pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tako I.-XVII. tužitelji u reviziji ničim određenim ne ukazuju da bi povodom tih pravnih pitanja pobijana drugostupanjska presuda bila utemeljena na pravnim shvaćanjima koja bi bila suprotna nekim konkretnim odlukama drugih sudova (nekog drugostupanjskog suda, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda).

Stoga niti revizija I.-XVII. tužitelja podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, odredbe čl. 392. b. st. 2. i 3. ZPP, predmetnu reviziju I.-XVII. tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 7. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.