Revr-96/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 96/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej članice vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice T. T. – B. iz S., zastupane po punomoćniku P. T., odvjetniku iz S., protiv tuženika I. Š., vlasnika TO „I.“ iz S., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-67/07 od 27. kolovoza 2009., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-268/05 od 12. listopada 2005., u sjednici održanoj 15. prosinca 2011.

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu kojim se pobija presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-67/07 od 27. kolovoza 2009. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-268/05 od 12. listopada 2005. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu.

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-67/07 od 27. kolovoza 2009. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-268/05 od 12. listopada 2005. na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na posao na radno mjesto prodavača pod prijetnjom ovrhe, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku i za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I – Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

'1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana vrati tužiteljicu na posao na radno mjesto »prodavača« sve pod prijetnjom ovrhe.

3. Tuženik je dužan u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parbeni trošak.'

II – Dužna je tužiteljica u roku od 8 dana naknaditi tuženiku troškove parbenog postupka u iznosu od 2.745,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti te je naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 3.980,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne navodeći koje, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud drugostupanjsku presudu ukine i da predmet vrati „prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje“.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično neosnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud na temelju odredbe čl. 392.a/ st. 1. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

Također nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava istaknut u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi nezakonitim otkaz ugovora o radu, kojeg je tuženik dao tužiteljici, te da se utvrdi da radni odnos tužiteljici nije prestao, kao i da se naloži tuženiku povratak tužiteljice na radno mjesto prodavača.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. studenog 2004.; da je zaključila ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz uvjet probnog rada od tri mjeseca; da je tužiteljici radna knjižica zaključena sa danom 20. prosinca 2004.

Među strankama je sporno da li tužiteljica u ovom postupku pobija usmeni ili pisani otkaz ugovora o radu, te da li je isti zakonit.

Sud drugog stupnja je zaključio da tužiteljica u konkretnom sporu pobija usmeni otkaz ugovora o radu, a s obzirom na činjenice koje su utvrđene u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja.

U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena od 1. studenoga 2004. na radnom mjestu prodavača na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, koji je zaključen uz uvjet probnog rada od tri mjeseca;

- da je 9. prosinca 2004. tužiteljici otkazan ugovor o radu;

- da je protiv navedenog otkaza tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, o kojem je tuženik odlučio 17. siječnja 2005. na način da je odbio navedeni zahtjev za zaštitu prava;

- da je pisanu odluku o otkazu tuženik dostavio tužiteljici nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu prava.

Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 118. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR), te je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitosti otkaza ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 118. st. 1. ZR otkaz mora imati pisani oblik. Poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (čl. 118. st. 2. ZR). Otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (čl. 118. st. 3. ZR), otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza (čl. 118. st. 4. ZR).

Dakle, otkaz koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku, odnosno koji nije obrazložen, je nezakonit te je pravilno sud drugog stupnja povodom žalbe tužiteljice preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

Iako se sud drugog stupnja u obrazloženju svoje odluke bavio pitanjima dostave pisane odluke o otkazu ugovora o radu, valja istaći da ona u konkretnom slučaju nije predmet spora. Predmet spora prema činjeničnim navodima tužbe je utvrđenje nezakonitosti usmenog otkaza ugovora o radu. S obzirom na to da prema zaključku suda drugog stupnja tuženik nije dokazao da je tužiteljici dostavio pisanu odluku otkaza ugovora o radu, već usmeno otkazao ugovor o radu, pravilan je stav suda drugog stupnja da je takav otkaz nezakonit. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena protiv presude u dijelu u kojem je utvrđena nedopuštenost otkaza ugovora o radu, u tom dijelu je valjalo reviziju odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP i presuditi kao u izreci.

Međutim, pogrešno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 122. ZR kada je obvezao tuženika da vrati tužiteljicu na posao na radno mjesto prodavača pod prijetnjom ovrhe, zanemarivši činjenicu koja je u tijeku postupka nesporna, da je ugovor o radu donesen uz uvjet probnog rada u trajanju od tri mjeseca, te da je tijekom postupka u spisu priložena pisana odluka o otkazu ugovora o radu koju tužiteljica tužbom nije pobijala.

S obzirom na takva utvrđenja neizvjesno je da li su nastupili uvjeti za povratak tužiteljice na rad, pa je zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto, presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

Kako je presuda djelomično ukinuta, za sada nije izvjestan uspjeh stranaka u sporu, te je valjalo ukinuti odluku o parničnom trošku.

Slijedom navedenog valjalo je riješiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 15. prosinca 2011.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.