Rev-3400/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3400/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.J. iz S., D., zastupane po punomoćniku V.P., odvjetniku u D., spram tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Carinska uprava Republike Hrvatske, Carinarnica D., zastupana po Javnom pravobranitelju Republike Hrvatske, a ovaj po Javnom pravobranitelju Dubrovnika M.V., radi poništenja odluke i vraćanja na rad, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 29. lipnja 1994. broj Gž-327/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-404/93 od 15. veljače 1994., u sjednici održanoj 30. travnja 1997.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 29. lipnja 1994. broj Gž-327/94 i presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. veljače 1994. broj P-404/93 i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 15. veljače 1994. broj P-404/93 suđeno je:

" I. Poništava se rješenje Carinarnice Dubrovnik kl: 112-01-92-01/1833, ur.br. 513- 02-52-02-92-30 od 31. prosinca 1992. i rješenje Carinske uprave Republike Hrvatske kl: 112- 01/93-01/35 ur.br. 513-02-93-2 od 26. travnja 1993.

Poništava se rješenje Carinarnice Dubrovnik kl: 112/01/93-01/581 ur.br.513-02-52- 093-1 od 28. travnja 1993. i rješenje Carinarnice uprave Republike Hrvatske kl: 112-01/92- 01/72 ur.br. 513-02-93-3 od 22. svibnja 1993.

II. Tuženica je dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja vratiti tužiteljicu u radni odnos na njeno radno mjesto, te joj priznati sva prava koja joj iz radnog odnosa pripadaju, za vrijeme za koje je spriječena raditi po poništenim rješenjima.

III. Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1,760.000 HRD."

Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 29. lipnja 1994. broj Gž-327/94 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 404/93

od

15. veljače 1994.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužiteljica je porekla navode revizije i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Pobijanim rješenjima tužene primjenom odredbe čl. 383a. st. 1. Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90, 53a/91 - dalje ZU) tužiteljica je stavljena na raspolaganje sa danom 15. ožujkom 1993. zaključno s danom 30.4.1993., pa je dalje riješeno da se za vrijeme dok je na raspolaganju njoj mogu povjeriti određeni poslovi, a istekom toga roka prestaje radni odnos.

Odredbom st. 1. navedenog članka propisano je da "radnik organa uprave, kada to zahtijevaju naročito potrebe službe, na prijedlog rukovoditelja organa može biti stavljen na raspolaganje odlukom tijela iz čl. 377. Zakona o upravi. Radnik na raspolaganju može biti najmanje 30 dana, a najduže 6 mjeseci i po proteku roka u kojem je bio na raspolaganju prestaje mu radni odnos."

Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je tužiteljica mogla biti stavljena na raspolaganje u slučaju da su za to zahtijevale naročite potrebe službe s tim da za primljenu toga propisa nije odlučno da li je vođen disciplinski postupak i izrečena disciplinska mjera, već je odlučno jesu li nastupile činjenice ili su ostvarene okolnosti koje po svom značenju i posljedicama za navedenu službu i njezino zakonito obavljanje u državi imaju značenje naročitih potreba službe.

Nepravilnim, odnosno nezakonitim obavljanjem carinske službe nanosi se šteta državi, krnji se ugled države i ostvaruje nejednakost pravnih subjekata.

Stoga, po mišljenju ovog revizijskog suda, da bi se izveo pravilan zaključak postoje li određene okolnosti, a pogotovo s obzirom na funkciju službe u kojoj je tužiteljica zaposlena, a koja je od posebnog državnog interesa, posebice u ratnim uvjetima, sudovi su mogli ih dokaza u sudskom postpuku.

donijeti valjanu ocjenu tek izvođenjem odgovarajuć

Budući da te činjenice, tj. postojanje potreba službe među strankama su sporne, prvostupanjski će sud dokazni postupak dopuniti u smislu prmjedbi u ovome rješenju pa nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 395. st. 2. i čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 30. travnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.