IV Kž-107/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 107/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i dr. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja I. d.o.o. iz P., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 27. listopada 2006. godine, broj Kv 485/06 (Kio-57/06), u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja I. d.o.o. iz P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, Županijski je sud u Puli, temeljem čl. 190. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP) odbio kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja I. d.o.o. iz P. podnesen protiv osumnjičenika D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. i čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 111/03, dalje: KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj po opunomoćenici B. R., ne navodeći žalbenu osnovu sukladno s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da osumnjičenik D. P. nema svojstvo odgovorne osobe, zbog čega nije ni mogao počiniti terećena mu kaznena djela delicta propria iz čl. 337. st. 4. i čl. 312. st. 1. KZ. Okolnosti na kojima je utemeljio takav svoj zaključak sud prvog stupnja valjano je i detaljno obrazložio u pobijanom rješenju, koje obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i zbog izbjegavanja nepotrebnog uje žalitelja na okolnosti iznesene u tom obrazloženju. ponavljanja upuć

IV Kž 107/06-2

Žalitelj pobija zaključak suda prvog stupnja da osumnjičenik nije bio odgovorna osoba navodeći da je "osumnjičenik u sklopu poslova putovanja radi otkupa dionica bio dužan i ispostavljati putne naloge i obračunavati troškove te naplaćivati te troškove od oštećenika kao tužitelja", što ga po mišljenju žalitelja čini, u smislu čl. 89. st. 7. KZ, odgovornom osobom trgovačkog društva I. d.o.o.

Međutim, s obzirom na sadržaj inkriminacija koje se osumnjičeniku stavljaju na teret, u potpunosti pogrešno žalitelj tumači odredbu čl. 89. st. 7. KZ i pojam odgovorne osobe u pravnoj.

Naime, osumnjičeniku se stavlja na teret da je kao zaposlenik trgovačkog društva I. d.o.o. potpisao više putnih naloga za službena putovanja, kao i isplatnice za isplatu novca po tim nalozima iako na njima nije bio, a ukupan iznos dnevnice i troškova iznosi najmanje 370.247,03 kn, koji je zadržao za sebe i tako se neosnovano imovinski okoristio, čime da je počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. i čl. 312. st. 2. KZ.

S obzirom na konkretan supstrat inkriminacija, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da počinitelj predmetnih kaznenih djela može biti osoba kojoj je bilo povjereno obavljanje administrativnih i knjigovodstvenih poslova kod oštećenika kao tužitelja, te njegov direktor, kao osoba odgovorna po zakonu. Kako iz dokaza i podataka priležećih spisu proizlazi da je osumnjičenik za oštećenika kao tužitelja obavljao pomoćne poslove, poslove dostave i prevoženja, a da mu nikada nije bilo povjereno obavljanje bilo kakvih administrativnih ili knjigovodstvenih poslova, dok iz izvatka iz sudskog registra za oštećenika kao tužitelja proizlazi da je njegova odgovorna osoba A. F. kao direktor, osnovano je sud prvog stupnja zaključio da okolnost da je osumnjičenik potpisao, kao podnositelj, već unaprijed ispunjene putne naloge, koje nije sačinio niti ovjerio pečatom, jer na to nije ni bio ovlašten, odnosno da je, kako to sam iskazuje, po nalogu direktora preuzeo novac temeljem isplatnica po putnim nalozima na kojim putovanjima nikada nije bio i novac predao direktoru A. F., ne čini ga odgovornom osobom oštećenika kao tužitelja. Ono što žalitelj navodi u žalbi kao ovlaštenja osumnjičenika zapravo predstavljaju opis njegovih poslova, ali ne i ovlasti koje bi ga činile odgovornom osobom u pravnoj osobi.

Kako su kaznena djela koja se stavljaju na teret osumnjičeniku tzv. kaznena djela delicta propria, koja može počiniti samo osoba sa zakonom propisanim svojstvom - u konkretnom slučaju samo odgovorna osoba u pravnoj osobi, koja je pobliže određena čl. 89. st. 7. KZ kao osoba kojoj je povjeren određen djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe, osnovano je sud prvog stupnja zaključio da osumnjičenik D. P. ne može biti počinitelj terećenih mu kaznenih djela jer nije bio odgovorna osoba u trgovačkom društvu I. d.o.o. iz P. budući nije bio ovlašten izdavati naredbe za službena putovanja niti sačinjavati putne naloge, vršiti ovjere tih naloga potpisom i pečatom kao naredbodavac niti naložiti isplate po tim putnim nalozima i isplatnicama.

Stoga je osnovano sud prvog stupnja istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja odbio kao neosnovan.

U žalbi se još konstatira i da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom iz optužnice, pa je trebao zaključiti "da je imenovani počinio navedeno djelo u najmanju ruku pomaganjem".

IV Kž 107/06-2

U pravu je žalitelj kada navodi da sud nije vezan pravnom kvalifikacijom ovlaštenog tužitelja, ali jest činjeničnim opisom kaznenog djela, pri čemu se pravna kvalifikacija kaznenog djela može promijeniti samo ukoliko činjenični opis u sebi sadrži sve elemente bića tog drugog kaznenog djela. Budući u konkretnom slučaju, u činjeničnom opisu iz optužnice, koju je pravilno istražni sudac, sukladno čl. 191. st. 5. ZKP, tretirao istražnim zahtjevom, nije opisana radnja pomaganja, sud prvog stupnja, s obzirom na stadij u kojem se ovaj postupak nalazi, ni na koji način nije bio u mogućnosti izvršiti prekvalifikaciju u pravnoj oznaci djela, kako se to sugerira žalbom.

Prilikom ocjene postojanja osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela, sud prvog stupnja, na temelju dokaza i podataka priležećih spisu, zaključuje o postojanju ili nepostojanju relevantnog stupnja osnovane sumnje u vidu određenog stupnja vjerojatnosti da je osoba kojoj se stavlja na teret određeno kazneno djelo, to kazneno djelo doista i počinila, a u konkretnom slučaju takav stupanj vjerojatnosti ne postoji, jer osumnjičenik nije imao zakonom propisano svojstvo potrebno za počinjenje tog kaznenog djela, osnovano je prvostupanjski sud istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja odbio kao neosnovan.

Kako žalbom oštećenika kao tužitelja I. d.o.o. iz P. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg sukladno čl. 398. st. 4. ZKP nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.