Revt-64/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 64/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Đure Sesse, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja, Z., kojeg zastupaju punomoćnici J. P.-Č. i D. D., odvjetnici u Z., protiv tuženika P. – p. i. – T. k. i k. a. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7091/07-4 od 18. lipnja 2008., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5108/06 od 8. svibnja 2007., u sjednici održanoj 23. lipnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I U cijelosti se ukida platni nalog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., …, broj Ovrv-480/06 od 12.7.2006.

II Tužba se usvaja, pa se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.020.514,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12.7.2006. do isplate.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 44.151,80 kn na ime troškova spora, u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda i to u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu 1.020.514,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. srpnja 2006. do isplate kao i odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu 31.140,50 kn.

Preinačena je odluka o troškovima u ostalom dijelu te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu 13.011,30 kn.

Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude u postupku koji je prethodio reviziji ukinu ili da se drugostupanjsku presudu u skladu revizijskih navoda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nije nerazumljiva i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama usuglašeni sa sadržajem isprava, zapisnika s glavne rasprave, odnosno rezultatom cjelokupnog postupka.

Predmet spora je postupak u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem je utvrđeno:

- da je riječ o dospjeloj novčanoj tražbini s osnove neplaćene cijene za komunalnu uslugu pročišćivanja tuženikovih otpadnih voda koje tuženik koristi u tehnološkom procesu, a što tužitelj dokazuje vjerodostojnom ispravom – izvodom iz poslovnih knjiga,

- da cijena po metru kubičnom između stranaka nije sporna, a utvrđena je na temelju čl. 21. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04 i 178/04 – dalje: ZKG) te je nakon donošenja rješenja o izvršenju na temelju vjerodostojne isprave tuženik kao ovršenik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi samo uopćeno prigovor obrazložio tako što je najprije naveo da ne posjeduje nijedan račun na koji se tužitelj poziva, zatim da nema uknjižene obveze po navedenim računima da bi istovremeno naveo i to da je sve račune „pravovremeno vratio ovrhovoditelju sa obrazloženjem zašto ih ne može prihvatiti“,

- da nastavno u ovom postupku tuženik nije iznio činjenice na kojima je temeljio svoje tvrdnje o pravovremenom vraćanju računa niti je predložio izvođenje dokaza u čemu se ogledaju nedostaci obavljene usluge osim što je na ročištu za glavnu raspravu izjavio „da je kod Hrvatskih voda pokrenuo postupak za utvrđivanje potrošnje svih voda koje se koriste u tehnološkom procesu tuženika“.

Na osnovu navedenih odlučnih okolnosti sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev (osim što je drugostupanjski sud djelomično preinačio odluku o troškovima postupka) zaključujući da tuženik nije dokazao da bi navedenu uslugu uopće osporavao, odnosno odbio primiti po izdanim računima, a što sve prihvaća i revizijski sud.

Pored rečenog tuženik tijekom prvostupanjskog parničnog postupka nije određeno osporio visinu predmetnog novčanog zahtjeva, osim što je tek u žalbi ponudio novi dokaz i to dopis Hrvatskih voda iz kojih bi proizlazila činjenica da se „analiza tehničkog elaborata i podataka mjerenja potrošnje svih količina voda koje se koriste u tehnološkom procesu proizvodnje“ odnosi i na razdoblje na koje se odnose utuženi računi.

Drugostupanjski sud je pravilno na osnovu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a razlozima drugostupanjske presude naveo da se u žalbi više ne mogu predlagati novi dokazi.

Zbog toga prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se revident jedino poziva, a u smislu odredbe čl. 392. a. ZPP-a revizijski sud po službenoj dužnosti nije bio ovlašten paziti na eventualno postojanje drugih povreda odredaba parničnog postupka.

Na osnovu rečenog pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (odredba čl. 20. st. 2. ZKG) kada su tužitelju kao isporučitelju komunalne usluge pročišćivanja otpadnih voda za izvršenu komunalnu uslugu dosudili utuženi iznos.

Zato je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizijski sud odbio reviziju tuženika kao neosnovanu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

U Zagrebu, 23. lipnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.